DAROVI DUHA SVETOGA

U želji da približimo “Velikog Neznanca”, Duha Svetoga svima koji ga u svom srcu žele, pokušat ćemo progovoriti malo o DAROVIMA kojima nas Duh pohodi. Sedam je darova: Dar razuma, znanja, mudrosti, savjeta, pobožnosti, jakosti, dar straha Božjeg. Katekizam Katoličke Crkve ih opisuje kao TRAJNA RASPOLOŽENJA KOJA ČOVJEKA ČINE POSLUŠNIM POTICAJIMA DUHA SVETOGA.

 

DAR POBOŽNOSTI

 

 

Kada je riječ o daru pobožnosti netko bi lako mogao pomisliti kako ovim darom Duh Sveti krijepi nekoga da moli pokoju krunicu više. Ipak, nije to tako. Dar pobožnosti ne odnosi se ne neki poseban način moljenja, već na ODNOS ČOVJEKA PREMA BOGU.

 

 

Gospodin Isus nas je poučavao svoje učenike: “Kad se molite, ne brbljajte kao neznabošci! Oni misle da će biti uslišani zbog svojim mnogih riječi. Ne povodite se za njim! Jer zna vaš OTAC što vam treba prije nego ga zamolite. Ovako molite: OČE NAŠ...” (Mt 6,7-9). Drugim riječima, od samih prošnja koje ćemo iznijeti pred Boga u svojim molitvama, važniji je naš ODNOS SPRAM NJEGA. Isus nas poučava da prava pobožnost prema Bogu izranja iz SINOVSKOG STAVA. Tako I dar pobožnosti razultira OSJEĆAJEM SINOVSTVA SPRAM BOGA.

 

 

Kada čovjek u sebi ima takav stav, onda se može moliti Bogu kao što se DIJETE MOLI SVOJEM RODITELJU; s nježnosti I naklonosti dobroga sina prema svome ocu. Jednako tako, ovaj dar potiče u nama da u drugim osobama gledamo svoju braću I sestre stvorene od istoga NEBESKOG RODITELJA.

 

 

Bog želi da mu se obraćamo s punim povjerenjem; onako kako to djeca rade sa svojim roditeljima. DIJETE ZNA DA ĆE MU RODITELJ PRIPRAVITI SVE POTREBNO ZA ŽIVOT. Nijedno dijete ne razmišlja što će skuhati ili tko će oprati odjeću; tko će mu kupiti knjige ili igračke. DIJETE ZNA I IMA SIGURNOST KAKO ĆE TO OTAC ILI MAJKA UČINITI. Upravo takva sigurnost spram BOŽJE PROVIDNOSTI rađa se iz ovog sinovskog odnosa prema Bogu. Čovjek koji se prema Bogu postavlja kao dijete prema roditelju, ima sigurnost kako će BOG SVE IZVESTI NA DOBRO. Upravo kako RODITELJI ZNAJU ŠTO DJECI TREBA I PRIJE NEGO SE DJECA DOSJETE SVOJIH POTREBA, TAKO I BOG ZNA ŠTO NAMA TREBA I PRIJE NEGO IZUSTIMO I JEDNU JEDINU PROŠNJU.

 

 

Tako dar pobožnosti razvija u nama sinovski odnose prema Bogu iz kojeg raste POVJERENJE U PROVIDNOST I PO KOJEM SE ČOVJEK OSLANJA NA BOGA U SVOM DJELOVANJU. “Jer zna Otac što vam treba I prije nego ga zamolite” (Mt 6,8). Ovim riječima Gospodin pokušava poučiti svoje učenike o POBOŽNOSTI PREKO SINOVSTVA. Nastavlja s poukom o POUZDANJU U PROVIDNOST: “Ne budite tjeskobno zabrinuti za svoj život: što ćete jesti I što ćete piti; ni za svoje tijelo, u što ćete se obući” (Mt 6,25)... “Ne budite tjeskobno zabrinuti I ne pitajte: Što ćemo jesti, što ćemo piti, čim ćemo se odjenuti? Za sve se to brinu pogani. A VAŠ OTAC NEBESKI ZNA DA VAM SVE TO TREBA. Tražite najprije Božje Kraljevstvo I njegovu pravdu, I sve drugo će vam se nadodati. Ne budite tjeskobno zabrinuti za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan pobrinuti sam za sebe” (Mt 6, 31-34).

 

 

Dar pobožnosti potiče u nama sinovski stav koji nam ulijeva sigurnost u Božju pomož u svemu što radimo. Tako, sigurni da nas Bog gleda I pazi, možemo RADOSNO ŽIVJETI bez obzira na sve neugodnosti koje nas spopadnu. Dijete Božje zna da ni jedna loša stvar koja nas snađe nije za naše uništenje, već ima dublji smisao u Božjoj Providnosti, te vodi bilo nas, bilo nekog drugog ka većem dobru; ka SPASENJU.

 

 

Nadalje, sinovski stav utječe na našu molitvu. “Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh zauzima za nas neizrecicim uzdasima” (Rm 8,26). Onaj koji se ponaša kao SIN BOŽJI, koji pazi I traži to sinovstvo u svom životu, BIVA VOĐEN DUHOM SINA BOŽJEG- DUHOM SVETIM. Kada ne znamo što I kako moliti- JEDINO ŠTO JE VAŽNO JEST NASTAVITI MOLITI. Naime, ako imamo Duha Svetoga koji nas zagovara, ako nam on proniče srce- onda je svaka naša riječ suvišna.

 

 

Zato se od nas ne traži da molimo “savršeno” ili da naša molitva uvijek bude neka poezija. Od nas se traži USTRAJNOST U MOLITVI I SIGURNOST DA ĆEMO BITI USLIŠANI. SIN MOLI OCA SA SIGURNOŠĆU ONOGA KOJI ZAN DA ĆE GA USLIŠATI, PA KADA SE TO NE DOGODI ODMAH, SIN “MOLJAKA”, NE PRESTAJE MOLITI. Mi naravno ne trebamo “moljakati” jer zna Bog što nam treba, ali NJEGOVATI JEDAN STALAN ODNOS S BOGOM PREKO USTRAJNE MOLITVE- to je ono što Bog očekuje od nas.

 

 

Među plodovima koej dar pobožnsoti stvara u dušama koje su poučljive za mislot Duha Svetoga, vidi se vedrina u svim okolnostima, povjerljivo prepuštanje Providnosti, jer ako se Bog brine z asve stvoreno, još veću nježnost pokazat će prema svojoj djeci. “Neka nitko ne čita tugu ni bol na tvom licu, dok svijetom širiš slatki miris svoje žrtve. Sinovi Božji moraju uvijek biti sijači mira I radosti” (Sveti Josemaria Escriva de Balaguer, Brazda, br. 59).

 

 

Dar pobožnosti potiče nas da se s velikim potštovanjem opdhodimo prema onima koji nas okružuju. Kada shvatimo sebe kao dijete Božje, tako ćemo prihvaćati I druge shvaćajući kako je I njih stvorio isti Bog I jednako ih voli kao I nas. Ovako ćemo u drugim osobama vidjeti DRUGOGA KRISTA, pa ćemo s lakoćom u svom ponašanju utjeloviti one dvije zapovijedi ljubavi.

 

 

Potaknuti ovim osjećajima, uvijek ćemo druge prosiđivati s dobrohotnošću koja proizlazi iz našeg sinovstva, a Duh će nam pomagati OPRAŠTATI uvrijede, osobito one bolne. Na ovaj način na nama će se ostvariti I treća zapovijed ljubavi, ona najteža: “Ljubite NEPRIJATELJE, MOLITE ZA one koji vas progoneda budete SINOVI OCA VAŠEGA KOJI JE NA NEBESIMA, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima I dobrima, I da kiša pada pravednicima I nepravednicima” (Mt 5,44-45).

 

 

 

 

DAROVI DUHA SVETOGA

 

U želji da približimo “Velikog Neznanca”, Duha Svetoga svima koji ga u svom srcu žele, pokušat ćemo progovoriti malo o DAROVIMA kojima nas Duh pohodi. Sedam je darova: Dar razuma, znanja, mudrosti, savjeta, pobožnosti, jakosti, dar straha Božjeg. Katekizam Katoličke Crkve ih opisuje kao TRAJNA RASPOLOŽENJA KOJA ČOVJEKA ČINE POSLUŠNIM POTICAJIMA DUHA SVETOGA.

 

DAR SAVJETA

 

 

Govoreći o daru SAVJETA prvo što nam pada na pamet jest dar koji omogućava da mi savjetujemo druge. U redu, I to je dio ove priče o daru savjeta. No to nije sve; ovaj dar potreban je u svakodnevnom život ne samo za pomaganje drugima, već I samome sebi. Ne možete nekome dati što već sami nemate ili prethodno niste primili. Tako je I sa ovim darom: ne mogu savjetovati nekoga po daru savjeta, ako taj dar nije najprije u meni saživio.

 

 

Kada se radi o daru savjeta, onda se najprije misli na to da Duh Sveti usavršava djela krjeposti razboritosti glede DONOŠENJA ODLUKA. Drugim riječima, dar savjeta pomaže nama da RAZABEREMO ŠTO JE DOBRO, A ŠTO NIJE DOBRO KAKO BISMO ISPRAVNO ODLUČILI ZA NAS u nekoj stvari. Pri tom, savjet Duha pomaže da shvatimo ne samo što je dobro, a što je zlo, već I da IZABEREMO ISPRAVNA, ČESTITA, POŠTENA SREDSTVA kojima ćemo se koristiti za postizanje cilja ili realizaciju naših odluka.

 

 

Od ovih poticaja dolazi do čvrstih odluka u našem životu koje mijenjaju život ili se počinje poboljšavati naš odnos s Bogom preko našeg djelotvornijeg I odanijeg djelovanja. Dar savjeta traži NAŠE ZALAGANJE u svemu što možemo kako bismo mogli razborito djelovati: pribaviti potrebne, stvari predvidjeti moguće posljedice naših djelovanja, pribjeći iskustvu u sličnim situacijama, tražiti pravodoban savjet kada okolnost to zahtijeva,... Ovaj dar od nas traži jedno PROMIŠLJANJE koje će se tim istim darom pokrijepiti kako bi nam osvijetlio naše razmišljanje da jasnije uočavamo što je potrebno za donošenje neke odluke. To je jedna naravna razboritost prosvijetljena milošću.

 

 

Dar savjeta pomaže očuvati ispravnu savjest bez izobličenja, jer ako smo poslučćni svjetlima I savjetima koje od Duha primamo, taj isti Duh će rasvijetliti našu savjest, pri čemu duša koja tako prima milost ne uzmiče niti se opravdava pred pogreškama I grijesima, nego reagira skrušeno, s velikom boli što je Boga uvrijedila. Tako jedna duša Bogu vjerna može sa sigurnošću primjenjivati moralne norme bez da se prepušta ljudskim obzirima.

 

 

Ovaj nas dar ponekad može uputiti na to da SAVJET POTRAŽIMO U NEKE OSOBE, U DUHOVNIKA. Pri tom se dar savjeta odnosi I na savjetodavca: nije dovoljno tražiti savjet, već je bitno od koga ga primamo. Darom savjeta naše se odluke osvjetljuju I u tom segmentu odlučivanja kako bismo našli pravog savjetodavca.

 

DAROVI DUHA SVETOGA

 

U želji da približimo “Velikog Neznanca”, Duha Svetoga svima koji ga u svom srcu žele, pokušat ćemo progovoriti malo o DAROVIMA kojima nas Duh pohodi. Sedam je darova: Dar razuma, znanja, mudrosti, savjeta, pobožnosti, jakosti, dar straha Božjeg. Katekizam Katoličke Crkve ih opisuje kao TRAJNA RASPOLOŽENJA KOJA ČOVJEKA ČINE POSLUŠNIM POTICAJIMA DUHA SVETOGA.

DAR MUDROSTI

 

 

Kao I darovi o kojima smo pisali, darovi razuma I znanja, dar mudrosti također se tiče čovjekove spoznaje.

 

 

DAR RAZUMA daje nam kao božansko osjetilo za razlučivanje onoga nadnaravnog što postoji u svijetu. Drugim riječima, pomoću ovog dara uzdiže se naša spoznaja tako da shvaćamo jasnije vjeru, ali ne samo teorijski, već shvaćamo kako se ta vjera živi u svijetu. Prepoznajemo dakle sve ono u životu što je oblikovano vjerom.

 

 

DAR ZNANJA je nadnaravno raspoloženje duše po kojem ona sudjeluje u samome Božjem znanju, otkrivajući odnose koji postoje između svega stvorenoga I Stvoritelja, te u kojoj mjeri I smislu, služe konačnome čovjekovu cilju. Ovaj dar pomaže čovjeku da spozna kako su sve stvorene stvari kao znakovi koji vode do Stvoritelja. Ovaj dar uzdiže našu spoznaju tako da možemo raspoznati ono što ga dovodi do Boga I ono što ga od Boga odvaja.

 

 

DAR MUDROSTI također je dar koji se tiče naše spoznaje. U daru razuma, naša se spoznaja oblikuje vjerom pa prepoznajemo ono u stvorenjima što se tiče vjere. Kod drugog dara, znanja, naša se spoznaja oblikuje Božjim znanjem koje pomaže raspoznavati znakove oko sebe koji nas Bogu vode. U daru mudrosti naša se spoznaja oblikuje LJUBAVLJU.

 

 

Slično kao što majka svoje dijete poznaje po ljubavi prema njemu, tako I duša, po ljubavi, dolazi do duboke spoznaje Boga, te u ljubavi nalazi svjetlo I moć da pronikne otajstva. Bog je Ljubav, pa se u svijetu oko nas ta Ljubav može prepoznati kao dublji uzrok u stvarima ili događajima.

 

 

Često se na “prvi pogled” ne vide jasno poticaji kojima se sve vodi. Primjerice, neka nesreća ili bolest, obično se shvaćaju tragično. No darom mudrosti proniču se DUBLJI RAZLOZI KOJI SU POKRETANI LJUBAVLJU PO KOJOJ SHVAĆAMO KAKO SE PREKO TIH NEUGODNOSTI LJUDI DOVODE K BOGU KOJI JE LJUBAV. Primjerice, bolest jednog člana obitelji koji iskreno živi jedan vjernički život, može učiniti da netko tko za Boga ne mari, brinući se o bolesniku raste u ljubavi prema bližnjem, a tako I prema Bogu. U konačnici ta bolest može Bogu vratiti nekoga tko je os njega odlutao. Ima li ta bolest smisla? Onaj koji ima dar mudrosti prepoznat će smisao preko ljubavi. Onaj bez tog dara neće lako prihvatiti bolest kao sredstvo Božje ljubavi.

 

 

Sveti Toma Akvinski govori kako je predmet ovog dara sam Bog I božanske stvari, ali I stvari svijeta ukoliko se uređuju prema Bogu I od njega proizlaze. Ovaj dar zapravo je DUBOKA SPOZNAJA PUNA LJUBAVI preko koje dohvaćamo stvari razumijevajući dublji smisao.

 

SVETI BAZILIJE VELIKI: Iz Rasprave o Duhu Svetom

 

 

 

Tko se ne bi oduševio I tko ne bi ozbiljon razmišljao o najvišoj naravi kad čuje nazive Duha Svetoga? Nazvan je DUHOM BOŽJIM I DUHOM ISTINE koji od Oca proizlazi. DUH PRAVI, DUH POGLAVITI I DUH SVETI osobit je I poseban njegov naziv.

 

 

Sva živa bića koja trebaju posvećenje za njim snažno žude. On ih svojim dahom tako reći natapa I pomaže da dostignu svoj vlastiti I prirodni cilj.

 

 

Po naravi je nedostupan, ali u svojoj dobroti dopušta da ga možemo doseći. Sve ispunja svojom snagom, ali SE SAOPĆUJE SAMO ONIMA KOJI SU GA DOSTOJNI. NE DAJE SE SVIMA U ISTOJ MJERI, NEGO SVOJU SILU DIJELI PREMA VELIČINI VJERE.

 

 

Tako je I Duh Sveti uza svakoga onoga koji ga je vrijedan kao da je samo za njega, a ipak svima dijeli dosta I obilno milosti. Koji sudjeluju u njegovu životu, sudjeluju koliko im dopušta narav njihova, a ne koliko bi im se on mogao dati.

U želji da približimo “Velikog Neznanca”, Duha Svetoga svima koji ga u svom srcu žele, pokušat ćemo progovoriti malo o DAROVIMA kojima nas Duh pohodi. Sedam je darova: Dar razuma, znanja, mudrosti, savjeta, pobožnosti, jakosti, dar straha Božjeg. Katekizam Katoličke Crkve ih opisuje kao TRAJNA RASPOLOŽENJA KOJA ČOVJEKA ČINE POSLUŠNIM POTICAJIMA DUHA SVETOGA.

DAR ZNANJA

 

 

Lako se ovaj dar pobrka sa darom razuma. Postoji razlika u objektu: dar razuma usmjeren je OTAJSTIVMA VJERE I NJIHOVU BOLJEM RAZUMIJEVANJU, dok je dar znanja usmjeren OTKRIVANJU VEZE IZMEĐU STVORENOGA I STVORITELJA.

 

 

Dar znanja je nadnaravno raspoloženje duše po kojem ona sudjeluje u samome Božjem znanju, otkriva odnose koji postoje između svega stvorenoga I Stvoritelja, I u kojoj mjeri I smislu, služe konačnome čovjekovu cilju. Ova dar pomaže čovjeku da spozna kako su sve stvorene stvari kao znakovi koji vode do Stvoritelja, a to znači da po tom dar čovjek shvaća nadnaravni red svega stvorenoga.

 

 

Kršćanin, poslušan poticajima Duha Svetoga, pomoću ovog dara zna jasno raspoznati ono što ga dovodi do Boga I ono što ga od Boga odvaja. Ovo se odnosi na bilo koji dio našeg života. Tako se može kazati da Gospodin, po ovom daru čovjeku otvara nove spoznaje o životnim putovima koji ga vode k Bogu.

 

 

Shvaćamo li kako nas stvarnost u kojoj živimo, ta posve obična zemaljska stvarnost vodi k Bogu, onda ćemo je više ljubiti I u njoj stalno pronalaziti tragove božanske ljubavi. U svemu ćemo vrednovati stvari prema tome koliku one imaju vrijednost za Boga. Vrijede onoliko koliko nas Bogu vode.

 

 

Ovo bi trebalo pomoći kršćaninu da cijeni posao koji ima (dok ne pronađe bolji) ili da taj posao NAPUSTI ONDA KADA GA TAJ POSAO ODVODI OD BOGA I OD OBITELJI koja mu je povjerena. Kada se shvati da nas svaka stvar koju radimo može voditi Bogu, onda ćemo bolje prihvaćati I sve naše dnevne obaveze, sve “posliće” koje svakodnevno moramo obaviti, jednako kao I poslove koji nam osiguravaju zaradu I radit ćemo ih tako dobro, s tako dobrim nakanama da če taj isti posao USAVRŠAVATI NAS, NE SAMO U STRUČNOSTI, NEGO I U LJUDSKOSTI. Onaj koji proniče nadnaravni smisao posla, koji shvaća da ga posao koji radi može voditi Bogu, taj će svoj posao raditi zdušno, jer ga ne radi zbog sebe, već radi Boga.