Koje političke sklonosti je imao Isus?

 Isus je bio optužen od rimskih vlasti zbog promicanja političke pobune (usp. Lk 23, 2). Dok je Pilat odlučivao o optužbi, vršen je pritisak na njega s ovim argumentima : Ako ovoga oslobodiš, nisi prijatelj caru! Svaki koji se pravi kraljem protivi se caru. (Iv. 19,12). Zato je na križu , bilo napisano,: „Isus Nazarećanin Kralj Židovski“.što ujedno ukazuje na razlog osude

 Njegovi tužitelji su pod izlikom propovijedanja koje je Isus imao o Kraljevstvu Božjem, kraljevstvom pravde, ljubavi i mira, htjeli ga prikazati kao političkog protivnika koji bi na kraju mogao predstavljati problem za Rim. Ali Isus nije direktno sudjelovao u politici niti se opredjelio za neku stranku ili pokret koji su u ono vrijeme u Galileji ili Judeji imali svoje sljedbenike.

 Time se ne želi reći da Isus nije rauzumijevao važna pitanja društvenog života svoga vremena. U stvari, njegova pozornost za bolesne, siromašne i potrebite ne prolaze nezamijećeno. On je propovijedao pravednost i, iznad svega, ljubav prema bližnjemu, bez razlike.

 Kada je došao u Jeruzalem sudjelovati u proslavi Pashe. Mnoštvo mu je odobravalo klicajuću mu, Mesija :“ Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana na nebu!“ (Mt21,9) . Ipak, Isus ne ispunjava politička očekivanja s kakvima su ljudi iščekivali Mesiju : nije bio ratni vođa koji je došao i silom promijenio situaciju u kojoj su bili , niti revolucionar koji bi potaknuo pobunu protiv Rimske vlasti.

 Mesijanizam Isusa može se razumjeti samo u svjetlu pjesme o Sluzi Jahvinu, koji se predao u smrt za otkupljenje mnogih, koju je propovijedao Izaija (Izaija 52,13 do 53,12). Tako su to jasno shvatili prvi kršćani nadahnuti Svetim Duhom o onome što se dogodilo: „Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama; on koji ne učini grijeha i u čijim se ustima ne nađe prijevare; on koji vrijeđan nije zauzvrat vrijeđao , mučen nije prijetio nego je to prepuštao pravednom Sucu; on koji osobno u svom tijelu naše grijehe uznese na križ da mi , umrijevši svojim grijesima , živimo pravednosti ;on čijim ste modricama izliječeni. Lutali ste naime kao ovce , ali ste se sada vratili k pastiru i čuvaru duša svojih.“ (1 Pe 2,21-25)

 U nekim nedavnim biografijama Isusa, ukazuje se na njegov stav prema politici onoga vremena preko izbora raznolikih ljudi za svoje apostole. Često se navodi Simon zvani Revnitelj (usp. Lk 6,15) koji kako to navodi i njegov nadimak,bio je radikalni nacionalist, predan borbi za neovisnost naroda protiv Rimljana. Neki stručnjaci na području jezika i za Judu Iškariotskoga tvrde da njegov nadimak iskariot dolazi od popularnog grčkog prijevoda latinske riječi Sicarius, i da bi ga to prikazivalo kao pobornika najekstremnije i najnasilnije skupine židovskih nacionalista. Umjesto toga, Matej je bio carinik rimskih vlasti, "carinik", to se je tada smatralo jednakim, suradnikom političkog sustava uspostavljenim od strane Rima. Drugi nazivi, kao što su Filip, označava porijeklo iz helenističkog svijeta koji je bio vrlo zastupljen u Galileji.

 Ti podaci mogu sadržavati detalje o kojima se može raspravljati kao i povezivanje neke od tih ljudi sa politikama koje su dobile na važnosti tek nekoliko desetljeća kasnije. Ali u svakom je slučaju vrlo poučno da su u tom skupu Dvanaestorice vrlo različiti ljudi, svaki sa svojim stavovima i položajem, koji su bili izabrani za poslanje , od samog Isusa , koji je nadišao svoju političku pripadnost i društveni položaj.

 Bibliografía: José María Casciaro, Jesucristo y la sociedad política (Palabra, Madrid, 1973) 56-59; J. Gnilka, Jesús de Nazaret, Herder, Barcelona 1993; A. Puig, Jesús. Una biografía, Destino, Barcelona 2005; Francisco Varo, Rabí Jesús de Nazaret (B.A.C., Madrid, 2005).

 

  • Francisco Varo