Gdje je i kako rođen Isus?

 

GDJE JE ROĐEN?

 

Sveti Matej izričito veli da je Isus rođen u Betlehemu u Judeji za vrijeme kralja Heroda. (Mt 2,1 ; cfr 2,5.6.8.16) isto je i sa Svetim Lukom (Lk 2,4.15). Četvrto Evanđelje to spominje indirektno. Bila je rasprava o Isusovom identitetu i „jedni su od naroda govorili: Ovaj je zbilja Prorok. Drugi su govorili : Ovo je Mesija. Treći su se pitali : Zar, naime iz Galileje dolazi Mesija? Zar ne kaže Pismo da Mesija dolazi iz potomstva Davidova, iz mjesta Betlehema, jer je ondje živio David? (Iv 7,40-42).

 

Četvrti evanđelist služi se ovdje ironijom: on i kršćanski čitalac znaju da je Krist Mesija i da je rođen u Betlehemu. Neki protivnici Kristovi željeli su dokazati da nije mesija, jer su oni tvrdili da je rođen u Nazaretu, a pravi mesija je trebao biti rođen u Betlehemu kako je stajalo u pismima.

 

Postupak je uobičajan u četvrtom evanđelju (Iv 3,12; 6,42 ; 9,40-1) Na primjer, Upita Samaritanka: Zar si veći od našega oca Jakova? (Iv 4,12). Slušatelji Ivanovi znaju da je Isus Mesija, Sin Božji, veći od Jakova, na način da je pitanje te žene bila potvrda Isusove superiornosti. Radi toga, evanđelist ispituje da je Isus Mesija uključujući potvrđivanjem svojih neistomišljenika. To je bio usaglašen stav između vjernika i istraživača za vrijeme više od 1900 godina.

 

Ipak, u prošlom stoljeću, neki istraživači tvrdili su da je Isus u cijelom Novom zavjetu nazivan „nazarećanin“ (onaj koji je, ili koji dolazi iz Nazareta) i da spominjanje Betlehema kao mjesta rođenja je zaslužni produkt dva prva evanđelista koji su odjenuli Isusa karakteristikama, koja su se u tom trenutku pridavale budućem mesiji: biti potomak Davidov i rođen u Betlehemu. Međutim, takav dokaz ne potvrđuje ništa.

 

U I. stoljeću rečeno je puno stvari o budućem mesiji (Mt 2,5 ; Iv 7,42), - ne čini se da je rođenje u Betlehemu bilo jedno od tih stvari koje bi prizvali češto kao dokaz za to. Trebalo bi misliti bolje u suprotnom pravcu: jer je Isus, koji je bio iz Nazareta (koji je tamo odrastao), bio rođen u Betlehemu, zbog čega su evanđelisti otkrili da se u njemu ispunjava proročanstvo o mesiji iz Starog zavjeta. Sva svjedočanstva o predaji potvrđuju podatke evanđelja.

 

Sveti Justin, rođen u Palestini blizu 100 godine poslije Krista, spominje nekih 50-tak godina kasnije da je Isus rođen u spilji blizu Betlehema (Dijalog 78). Origen također svjedoči o tome (Protiv Celza I , 51) . Apokrifna evanđelja svjedoče isto. (Pseudo-Majej, 13; Protuevanđelje Jakobovo, 17ss.; Evanđelje djetinjstva, 2-4 ).

 

Sažeto, zajednička karakteristika dosadašnjih studija jest da nema čvrstih dokaza protiv tvrdnje evanđelja i otačke predaje koja je primljena: Isus je rođen u Betlehemu u Judeji za vrijeme kralja Heroda.

 

Bibliografía: A. Puig, Jesús. Una biografía, Destino, Barcelona 2005; J. González Echegaray,Arqueología y evangelios, Verbo Divino, Estella 1994; S. Muńoz Iglesias, Los evangelios de la infancia, BAC, Madrid, 1990.

 

  • Vicente Balaguer

 

KAKO JE ROĐEN?

 

Od evanđelista, Matej i Luka nam kažu da je Isus rođen u Betlehemu. Matej ne precizira mjesto, ali Luka nam kaže da je Marija, nakon što je rodila sina, "položila ga u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu" (Lk 2,7).

 

"Jasle" nam govore da se na mjestu gdje je Isus rođen čuvala stoka. Luka također govori da će dijete u jaslama biti znak pastirima da je tamo rođen Spasitelj (Lk 2,12.16). Grčka riječ koju koristi za "jasle" je katályma. Označava prostranu prostoriju u kućama, koja je mogla služiti kao dnevni boravak ili soba za goste. U Novom zavjetu koristi se druga dva puta (Lk 22,11 i Mk 14,14) da bi se označila prostorija u kojoj je Isus slavio Posljednju večeru sa svojim učenicima.

 

Možda evanđelist želi svojim riječima pokazati da to mjesto nije dopuštalo zadržavanje intimnosti događaja. Justin (Dijalog s Trifonom 78) potvrđuje da je rođen u spilji, a Origen (Protiv Celza 1,51) i apokrifna evanđelja navode isto (Jakovljevo protoevanđelje 20; Arapsko evanđelje djetinjstva Isusova 2; Pseudomatejevo evanđelje 13).

 

Crkvena je tradicija već od rana prenosila nadnaravni karakter Isusova rođenja. Sv. Ignacije Antiohijski, oko 100. godine, potvrđuje to govoreći da je "knezu ovoga svijeta bilo skriveno Marijino djevičanstvo, i njen porod, kao i smrt Gospodinova. Tri čudesna otajstva učinjena u Božjoj tišini" (Ad Ephesios 19,1). Krajem 2. stoljeća, sv. Irenej govori kako je porod bio bez boli (Demonstratio Evangelica 54), a Klement Aleksandrijski, sada u ovisnosti o apokrifima, potvrđuje da je Isusovo rođenje bilo djevičansko (Stromata 7,16).

 

U jednome tekstu iz 4. stoljeća, pripisanom sv. Grguru Taumaturgu, jasno se kaže: "kod rođenja (Krist) je očuvao neokaljanima grudi i djevičanstvo kako bi neviđena priroda ovoga poroda bila za nas znak velikog otajstva" (Pitra, "Analecta Sacra", IV, 391). Još starija apokrifna evanđelja, unatoč svojem neobičnom karakteru, čuvaju pučke predaje koje se podudaraju s gore navedenim svjedočanstvima. Salomonove ode (Oda 19), Izaijino uzašašće (14. pogl.), Jakovljevo protoevanđelje (20.-21. pogl.) i Pseudomatejevo evanđelje (13. pogl.) navode kako je Isusovo rođenje bilo obavijeno čudesnim karakterom.

 

Sva ova svjedočanstva odražavaju tradiciju vjere koja je bila potvrđena učenjem Crkve i koja potvrđuje da je Marija bila djevica prije poroda, u porodu i nakon poroda: "Produbljenje vjere u djevičansko materinstvo dovelo je Crkvu da ispovjedi stvarno i trajno Marijino djevičanstvo (usp. DS 427) i u porodu utjelovljenog Sina Božjega (usp. DS 291; 294; 442; 503; 571; 1880). Doista rođenje Krista "nije njezinu djevičansku netaknutost umanjilo nego posvetilo" (LG 57). Crkveno bogoslužje slavi Mariju kao "Aeiparthenos", "vazda Djevicu" (usp. LG 52)." (Katekizam Katoličke Crkve, br. 499.)

 

Bibliografía: Catecismo de la Iglesia Católica; J. González Echegaray,Arqueología y evangelios, Verbo Divino, Estella 1994; S. Muńoz Iglesias, Los evangelios de la infancia, BAC, Madrid, 1990; F. Varo, Rabí Jesús de Nazaret, BAC, Madrid 2005.

 

  • Juan Chapa