Joga – zašto ju katolik treba izbjegavati?

Piše: Petar Horvatić - (narod.hr)

Rođen sam u indijskoj državi Kerali u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, ali u hinduističkom okruženju. Katolički sam svećenik i karizmatski propovjednik. Obišao sam više od šezdeset zemalja i propovijedao na svim kontinentima, tako da bih imao ponešto reći o lošem utjecaju joge na kršćanski život i duhovnost. Znam da u cijelom svijetu raste interes za jogu, čak i među kršćanima i da se taj interes širi i na druge ezoteričke i new age prakse kao što su reiki, reinkarnacija, akupresura, akupunktura, liječenje pranom, refleksologija itd., kaže otac James Manjackal, katolički svećenik i misionar iz Indije, ekspert za jogu i duhovne posljedice koje donosi u život katolika, piše zuparemete.net.

Za nekoga je joga način opuštanja i smanjenje napetosti, dok je za drugog to oblik vježbanja koji godi zdravlju i poboljšava tjelesnu izdržljivost, za neke pak način liječenja bolesti. No, činjenica je da je joga prvenstveno duhovna stvarnost, (…) sa svrhom da dušu dovede do samadhija, tj. potpunog jedinstva s božanskim bićem gdje čovjek i Bog postaju jedno bez ikakve razlike.

Filmska industrija, Hollywood, snažno promiče jogu. Kadrovi glavnih likova koji vježbaju jogu ili usputni prizori opuštenih ljudi u parku koji vježbaju jogu nameću se gledateljima u svijest, a i časopisi masovno promiču njezino vježbanje kao spas za brojne tjelesne probleme ili stres.

Ovakvo gledanje radikalno je u suprotnosti s kršćanskim naukom.

Vivekananda, jedna od najpoštovanijih ikona suvremenog hinduizma je rekao: „Dobro i zlo su jedno te isto“. U kršćanstvu naprotiv, neprestani problem grijeha kao uvrjede Božjoj svetosti neodvojiv je od naše vjere.

Grijeh je razlog zašto trebamo Spasitelja. Isusovo utjelovljenje, život, muka, smrt i uskrsnuće za nas su putovi spasenja tj. oslobođenja od grijeha i njegovih posljedica.

Zato mi ne možemo zanijekati ovu temeljnu razliku (između kršćanstva i hinduizma) u namjeri da u kršćanstvo uključimo jogu i ostale istočnjačke tehnike meditacije.

Bavljenje jogom je u najboljem slučaju poganstvo, a u najgorem okultizam.

To je religija antikrista i po prvi put u povijesti ona se naširoko prakticira diljem zapadnog svijeta i Amerike. Ovdje se ne radi o prihvaćanju kulture drugih naroda, nego o prihvaćanju druge religije koja je nespojiva s našom religijom i religioznim konceptima. Žalosno je da se joga proširila od vrtića pa sve do različitih obrazovnih ustanova u medicini, psihologiji itd., naziva se znanošću, a u stvari ona uopće nije znanost; prodaje se pod etiketom „opuštajuća terapija“, „samo-hipnoza“, „kreativna vizualizacija“, „centriranje (centering)“, itd.

Hatha joga, najrašireniji oblik joge u Europi i Americi kao vježbe za opuštanje i anti-stresna terapija, jedan je od šest priznatih sustava ortodoksnog hinduizma i sa svojim mističnim i religijskim korijenima najopasniji je oblik joge. (Dave Hunt, “Zavođenje kršćanstva”, str. 110.). Sjetite se riječi sv. Pavla: „Nije ni čudo, jer se sam Sotona pretvara u anđela svjetla“. (2 Kor 11,14) Želja da se postane Bog prvi je grijeh u povijesti stvaranja kako je kronološki zabilježeno u Bibliji. „U svom si srcu govorio: Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijestolje ću sebi dići. (…) Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu“ (Iz 14, 13-14). Ili, zmija reče ženi: “Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo .” (Post 3: 4-5).

Filozofija i praksa joge temelji se na uvjerenju da su čovjek i Bog jedno.

Joga naučava da se treba usredotočiti na samog sebe umjesto na Jednog Istinitog Boga. Ona ohrabruje svoje sljedbenike da traže odgovore na životne probleme i pitanja unutar svog vlastitog uma i savjesti umjesto da nađu rješenje u Božjoj Riječi po Duhu Svetom kao što je to u kršćanstvu. Joga konačno ostavlja čovjeka otvorenim za obmane Božjeg neprijatelja, koji traži žrtve koje može odvući od Boga i Crkve. (I Pt 5, 8).

U posljednjih osam godina propovijedam Božju riječ uglavnom u europskim zemljama koje su nekada bile kolijevka kršćanstva.

Nije li istina da je Europa izbrisala sva kršćanska načela i vrijednosti iz svog života?

Po plodovima se poznaje stablo!

Vjerujem da su te sumnje i zbrka, otpadništvo i nevjera, vjerska hladnoća i nezainteresiranost došli u Europu istovremeno kad su istočnjački misticizam i meditacije, ezoteričke i novodobne prakse uvedene na zapadu.

Na moje karizmatske seminare većina sudionika dolazi s različitim moralnim, duhovnim, psihičkim i tjelesnim problemima u želji da budu oslobođeni, izliječeni i da zadobiju novi život po snazi Duha Svetoga. Sa svom iskrenošću srca reći ću da je 80 do 90% sudionika koji imaju probleme bilo u doticaju s jogom, reikijem, reinkarnacijom i ostalim istočnjačkim religioznim praksama gdje su izgubili vjeru u Isusa Krista i Crkvu.

Ono što je danas potrebno Europi i cijelom svijetu je snažno naviještanje Kristove poruke iz Biblije po vjerodostojnom tumačenju Crkve, u namjeri da se ukloni svaka sumnja i zbunjenost koja se danas sve više širi među kršćanima na zapadu, te da se ljudi dovedu do Puta, Istine i Života – Isusa Krista.

Samo nas Istina (Gospodin Isus) može osloboditi.

James Manjackal MSFS, katolički svećenik

Pet stvari koje bi svaki katolik trebao znati o jogi:

1. Joga je hinduistička tehnika samospasenja.

U nauku joge, čovjekovo spasenje ovisi o tehnikama disanja i položajima tijela. Krši se prva Božja zapovijed: „Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene.“, jer u jogi se čovjek klanja sebi i odaje počast drugim božanstvima. Ovaj nauk u potpunosti niječe spasenjsku žrtvu Isusa Krista. Jedino Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek jedini je Spasitelj i Otkupitelj svakoga čovjeka. Čovjek sam sebe ne može spasiti niti drugome „darovati“ spasenje.

2. Joga naučava reinkarnaciju.

Reinkarnacija je vjerovanje da se čovjekova duša, nakon smrti i rastave od tijela, seli ponovno na zemlju, u tijelo nekoga drugog čovjeka, životinje, biljke ili minerala. Što kaže nauk Katoličke Crkve:
Svaki čovjek već od časa smrti, (u posebnom sudu koji mu život stavlja u odnos prema Kristu), prima u svojoj besmrtnoj duši vječnu nagradu ili kaznu: 1. ili treba proći kroz čišćenje, 2. ili će neposredno ući u nebesko blaženstvo, 3. ili će se odmah zauvijek osuditi. (Katekizam Katoličke Crkve 1022)

3. Joga je sredstvo rasta u sebičnosti i egocentrizmu.

Usredotočenost na vlastito tijelo i psihu osnovni su elementi joge. U okrenutosti prema sebi raste induvidualizam, zanemaruje se bližnji i zamagljuje vrijednost zajedništva. Isus nam ostavlja svoju zapovijed: „Po ovom će znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“ (Iv 13, 34-35.), ili kao što nas Petar potiče u svojoj Poslanici: „Budite svi jednodušni, puni suosjećnja i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni!“ (1Pt 3, 8.) Od ovakvog nauka joga je kilometrima daleko.

4. Joga nije samo tjelovježba, ona je prvenstveno svjetonazor.

Opasnost joge je upravo u tome, da se prikriva pod vidom rekreacije i tjelovježbe. Tjelesna dimenzija joge (položaji tijela i tehnike disanja) neodvojiva je od duhovne pozadine. Kršćanin u jogi ne može samo „vježbati“ a da svoju dušu ne izlaže djelovanju duhovnih sila. Joga nije i ne može biti samo rekreacija.

5. Joga uništava odnos sa Bogom i daje lažni mir.

Svaki kršćanin koji prakticira jogu sa vremenom gubi vjeru u pravoga Boga – Isusa Krista a njegovo srce hladi se prema Crkvi i sakramentima. Pravi, duboki i istinski mir koji daje samo Bog, zamjenjuje se lažnim, prividnim mirom koji daje đavao. Čovjek tako raste u sebeljublju uvjeravajući samoga sebe da je sa njime sve u redu.