ANĐELI SU NAJAVILI RADOST SVIJETU
UVOD
U ovim Božićnim danima neizbježno je sresti se s anđelima. Nekada su obješeni o grančice borova, nekada su stavljeni na vrh umjesto zvijezde. Bilo kako bilo prisutni su u Božićnom vremenu jasnije nego i u kojem drugom.
Stoga, naša razmišljanja o Božiću danas nastavljamo s pričom o ANĐELIMA bez kojih Božić ne bi bio ovakav kakvog poznajemo.
ANĐELI: STVORENI ZA SVJETLO
“U početku stvori Bog nebo i zemlju. 2Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama. 3I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost. 4I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi” (Post 1,1-5). Riječi “neka bude svjetlost! I bi svjetlost....” nije prema nekim Crkvenim ocima samo svjetlost dana kako to Pismo potvrđuje. Ova svjetlost pri stvaranju NEBA, prema Augustinu odnosi se na ANĐELE koji su STVORENI ZA SVJETLOST, ZA DOBRO. Islamska ih tradicija doživljava kao BIĆA SVJETLA, DUHOVNA BIĆA stvorena od jednostavne supstance- svjetla.
Možda je ovaj govor, prije poticaj za razmišljanje o anđelima kao o BIĆIMA KOJA SU STVORENA ZA DOBRO, za neko djelovanje koje sve usmjerava DOBRU, jer SVJETLO JE SINONIM DOBRA, baš kao što je i TAMA SINONIM ZLA. Pa kao što TAMA NASTAJE TAMO GDJE NEMA SVJETLA, možemo govoriti kako i ZLO NASTAJE TAMO GDJE DOBRO OKOPNI, NESTANE. Tama je zapravo, kao i zlo, svojevrstan NEDOSTATAK, bilo svjetla, bilo dobra.
Ipak, jasnija će biti uloga anđela ako shvatimo kako im je Bog dao jednu posebnu SLOBODU. Zapravo i njih je Bog stvorio ZA SLOBODU. Naime, anđeli NISU PUKI BOŽJI SLUŽBENICI, činovnici neba koji samo hladno odrađuju što Bog želi. Oni Bogu svojom SLUŽBOM UZVRAĆAJU NA NJEGOVU LJUBAV. Zato ga SLAVE. Oni imaju jednu dublju spoznaju stvarnosti, pa tako i Boga, stoga je i njihova LJUBAV SILNIJA, JER BOLJE POZNAJU BOŽJE NAKANE, BOLJE I JASNIJE VIDE I OSJEĆAJU BOŽJU DOBROTU I LJUBAV.
Anđeli su dakle slobodna bića, jer samo SLOBODNA BIĆA MOGU UZVRAĆATI NA LJUBAV. Sloboda je uzrokom i POGREŠAKA čak i kada su anđeli u pitanju. Kada su neki od njih odlučili NE SLUŽITI BOGU, a to su mogli samo oni koji su imali veliku i jasnu spoznaju o Božjem životu, ti su anđeli otpali.
PAD ANĐELA sigurno je dijelom uzrokovan njihovim poimanjem stvarnosti u kojoj su sebe VIDJELI MOĆNE POPUT BOGA, i ljubav, koja im je trebala poslužiti za slavljenje Boga, usmjerili su prema SEBI. Kako je riječ o SILNOJ LJUBAVI, O NEIZMJERNOJ SILI, njihov je povratak Bogu nemoguć. Ta KRIVO USMJERENA SILA LJUBAVI IM NE DOPUŠTA DA SE VRATE. I ona ih je PROMIJENILA IZNUTRA, te su ANĐELI DEGENERIRALI U DEMONE: bića koja su neizmjerno pametna, ali NEMAJU NI ZRNA LJUBAVI U SEBI. Nemaju ljubavi, jer ono što oni imaju pretvorilo se u RAZARAJUĆU SILU. Ljubav je naime ljubav samo ako se DARUJE DRUGOME, a ne ako se zadržava za sebe. Neki od anđela, na žalost, odabrali su NE UZVRATITI NA LJUBAV, stoga su poput ZVIJEZDA NA NEBU KOJE SU OMRČALE: “10Treći anđeo zatrubi. I pade s neba zvijezda velika – gorjela je kao zublja – pade na trećinu rijeka i na izvore voda. 11Zvijezdi je ime Pelin. I trećina se voda pretvori u pelin te mnoštvo ljudi poginu od zagorčenih voda. 12Četvrti anđeo zatrubi. I bî udarena trećina sunca i trećina mjeseca i trećina zvijezda te pomrčaše za trećinu. I dan izgubi trećinu svoga sjaja, a tako i noć” (Otk 8,12).
PAD ANĐELA: možda je u vezi sa utjelovljenjem
Postoji i druga mogućnost koja je možda utjecala na pad anđela. Činjenica da će se jednog dana sjediniti s ljudima, te će morati častiti utjelovljenu Riječ- RIJEČ U LJUDKSOM TIJELU, možda je bila stvar zbog koje su neki od anđela odbacili Boga. Naime, Isus Krist je bio i Bog i Čovjek. Jedan anđeo da časti ČOVJEKA?! Možda je to bio razlog otpada nekih od njih.
Nekima se možda to učinilo nerazumnim pa su U SVOJOJ AROGANCIJI ODBILI ŠTOVATI STVORENJE. OVO JE NAGAĐANJE (nije dakle dogma, ni dio Crkvenog naučavanja), samo jedno razmišljanje, koje je utemeljeno na jednoj “RUPI U ZNANJU ANĐELA”. Držimo kako je UTJELOVLJENJE ONO ŠTO NEKI OD ANĐELA NISU MOGLI RAZUMJETI, pa su Mesiju shvaćali kao ČOVJEKA, A NE KAO BOGA.
Ovo “demonsko neznanje” moglo bi se razumjeti preko Križa. Da je kojim slučajem đavao dobro razumio osobu Isusa Krista, sigurno bi učinio sve da do SMRTI NA KRIŽU NE DOĐE. Jer nakon smrti na Križu, Bog OTVARA RAJ PONOVO ZA LJUDE. A to je đavlu izravan udarac.
U evanđeljima nalazimo na mjesta gdje demoni otkrivaju identite Isusa Krista: “34I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali” (Mk 1,34); “27Čim iziđe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog čovjeka koji imaše zloduhe. Već dugo vremena nije se uopće odijevao niti stanovao u kući, nego po grobnicama. 28Kad opazi Isusa, zastenja, pade ničice preda nj i u sav glas povika: »Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muči me!« ” (Lk 8,27-28). Po evanđeljima možemo shvatiti kako su ZLODUSI ZNALI TKO JE ISUS, ALI JESU LI RAZUMJELI NJEGOVO POSLANJE I NJEGOVO BIĆE?
Moguće je stoga, kako je upravo utjelovljenje i rađanje Riječi razbjesnilo đavole, koji su mislili da bi trebali ČASTITI ČOVJEKA, A NE BOGA, te su vjerojatno potakli Heroda na pokolj.
BOŽIĆ KAO OPRAVDANJE DOBRIM ANĐELIMA: eksplozija anđeoske aktivnosti
Božić je stoga poput opravdanja strpljivosti dobrih anđela, ali je i početak pada i zaslužene kazne otpalih anđela. Nije čudo da toliko bjesne kada je vjera u pitanju. Nije čudo što se danas čini sve kako BI SE U BOŽIĆU SVE MANJE PREPOZNAO BOG- DIJETE. Pa se moderni Božić identificira sa gomilom gluposti koje sa STVARNIM DOGAĐAJEM U BETLEHEMU NEMA NIKAKVE VEZE. Jer samo đavlima koristi Božić bez Boga, Božić bez Djeteta; Božić u kojem su protagonisti kojekakva čudnovata bića, pijani debeljko s crvenom kapicom, sobovi koji lete,...
Božić je zapravo jedna eksplozija anđeoske aktivnosti: Prvorođenac je došao na svijet i anđeli su ga Božji štovali i slavili, i upravo u tom trenutku se očitovao vrhunac anđeoskog života: SLAVITI BOGA!
U Starom Zavjetu ih se shvaća kao ČISTE DUHOVE. Nalazimo ih od samoga početka i uglavnom ih se percipira po nekoj SLUŽBI KOJU BI OBAVILI u određenom trentuku: SPAŠAVAJU, VODE, DONOSE VIJEST, STRAŽARE, RAZARAJU. Oni su posrednici, spastitelji, ratnici, otkupitelji, liječnici, provoditleji djela stvaranja i uništenja, donose riječ prorocima,... Bilo kako bilo, UVIJEK SU U SLUŽBI BOGA I ŽIVE DA BI BOGA PROSLAVILI! SLAVLJENJE BOGA je ono što anđeli rade i zbog čega jedino žive! Kada to nestane iz njihova života, anđeosko biće gubi smisao postojanja kao anđeo i postaje suprotnost: svjetlo nestaje i javlja se tama u njemu, postaje demon.
Posebnu ulogu imaju prilikom prinošenja žrtava. Tako ih srećemo na Moriji sa Abrahamom i Izakom, u vizijama proroka Izaije i Ezekijela prilikom žrtvovanja. Prilikom žrtvovanja, smatralo se kako anđeli ulaze na nebesa s kadom sa oltara na zemlji. Služba kerubina bila je vezana uz srce svetišta, pa su smješteni u Svetinju nad Svetianjama.
U Novom Zavjetu s anđelima Bog nastavlja svoje naume. Tako ZAHARIJA vidi anđela u Hramu dok prinosi TAMJANA ZA KAĐENJE, anđeo mu progovara i IZGOVARA SVOJE IME: Ja sam Gabriel. MARIJI se javlja anđeo i iz događaja saznajemo ime anđela: GABRIJEL. To se događa u Starom Zavjetu samo kada se GOVORI O DOLASKU MESIJE. To su proročanstva Danijela: “15Kad sam ja, Daniel, gledajući ovo viđenje, tražio da ga razumijem, gle, preda me stade kao neki čovjek. 16Začuh glas čovječji gdje viče preko Ulaja: »Gabriele, objasni mu to viđenje!«” (Dn 8,15-16), te “21Dok sam, dakle, ja još govorio moleći se, onaj čovjek Gabriel, koga vidjeh na početku viđenja, doletje u brzu letu, dotače me se u vrijeme večernjeg prinosa” (Dn 9,21). Anđeo koji se predstavio kao Gebrijel “doleti” za vrijeme KAĐENJA.
JOSIPU se anđeo javlja U SNU, upravlja ga da prihvati ženu i Dijete, kasnije ga upravlja da ih odvede u Egipat kako bi ih spasio pokolja, a javljaju im kada je vrijeme za povratak.
PASTIRIMA se anđeli javljaju u gorju, na pašnjacima; silno se prestrašiše anđela, ali ih ovi umire i uprave ih prema Djetetu, a nakon toga ispune se VELIKOM RADOŠĆU.
Svi poslovi koji su anđeli odrađivali bili su vezani uz događaje na ZEMLJI, a odnosili su se prije svega NAJVEŠĆIVALI SU DOLAZAK MESIJE. ZAPRAVO SE U TOME ISPUNJALA SVA NJIHOVA SLUŽBA, JER TIME SU SAMO SLAVILI BOGA I NIŠTA DRUGO.
OKUPLJANJE ANĐELA: SIGURAN ZNAK BOŽJE PRISUTNOSTI
Gledati na događaje iz perspektive anđela i njihove službe, s lakoćom možemo kazati kako BETLEHEM postaje SVETINJA NAD SVETINJAMA, postaje središnje mjesto anđeoskog djelovanja. Anđeli zapravo pričaju priču o Božiću i NAVJEŠĆUJU RADOST SUSRETA S BOGOM; RADOST KOJA NASTAJE JER JE BOG PRISUTAN, MEĐU LJUDIMA. NJIHOVA GLORIA- SLAVA BOGU NA VISINI, jest proslava Boga na korist ljudi- A NA ZEMLJI MIR LJUDIMA DOBRE VOLJE. Okupljanje anđela zapravo je ZNAK DA NEŠTO, ŠTO SE INAČE DOGAĐA NA NEBU SADA POSTAJE I NA ZEMLJI, U BETLEHEMU: da se Bog uprisutnio među ljudima. Anđeli tako psotaju znakom Božje prisutnosti.
U susretu s anđelima u Starom Zavjetu ljudi bi obično PADALI NA TLO I ZAKRIVALI LICE KAKO NE BI GLEDALI U ANĐELA. Lot, Bileam, Manoah i žena, Danijel,..., svi su oni OSTAJALI NA TLU DOKLE JE GOD ANĐEO BIO PRISUTAN.
U Novom Zavjetu se događa jedna promjena kada je u pitanju susret anđela i ljudi: Zaharija se prepao, ali nije legao na tlo, Marija se smete, Josipa nisu šokirali anđeli. Nešto se promijenilo i premda anđeli ostaju zastrađujući ljudima, u Novom se Zavjetu ljudima ukazuju gotovo kao braća.
PROMJENA U KRISTU: poistovjećenje Boga i čovjeka u Kristu
Što se to promijenilo? KRIST JE UJEDINIO U SEBI NEBO I ZEMLJU U SEBI I promijenio je taj odnos, pa anđeli koji su Boga SLAVILI NA NEBU, SADA POČINJU ISTO ČINITI NA ZEMLJI: slave Dijete na zemlji kao što to čine na nebu. GLORIA JE ZAPRAVO IZRAZ NEBESKE RADOSTI KOJA NASTAJE ZBOG SLAVLJA BOGA.
U KRISTU SE SJEDINJUJU BOG I ČOVJEK, i ovo poistovjećenje za nas je temelj pobožanstvenja. To je ono što demoni nisu mogli razumjeti i prihvatiti kada je čovjek u pitanju. Naime, U KRISTU SE MOŽEMO POBOŽANSTVENITI, SJEDINITI S BOŽANSKIM ŽIVOTOM. Tako je Božić promijenio sve i otvorio nam vrata BOŽANSKOG POSINJENJA, jer ako uđemo u Kristov život, ulazimo u božanski život Sina, pa i sami POSTAJEMO SINOVIMA, POPUT SINA JEDINOROĐECA.
To se dakako događa u Crkvi krštenjem, pa Crkva postaje mjesto SUSRETA BOGA I ČOVJEKA, mjesto ANĐEOSKE SLAVE. CRKVA JE OPĆINSTVO SVETIH u kojem se SJEDINJUJU NEBO I ZEMLJA, u kojoj zajedno SLAVE BOGA LJUDI I ANĐELI, POKOJNI I ŽIVI. U Crkvi se događa jedna aktivnost anđela na drugačijoj osnovi od one u Starom Zavjetu. Ovo je PRIJATELJSKA AKTIVNOST puna komunikacije čovjeka i anđela, dok u Starom Zavjetu nalazimo jednu pasivnost u kojoj je čovjek bio primatelj neke akcije. Naprotiv, u Novom Zavjetu se komunicira, uvažava se ljudski status. Tako, u Crkvi, Božji narod nalazi se u interakciji sa anđelima.
ANĐELI KAO TEMELJNA POBOŽNOST OBITELJI
Pogledamo li malo u Stari i Novi Zavjet, uočit ćemo kako se većina događaja u kojima sudjeluju anđeli i ljudi ODNOSI NA STANJE U NEKOJ OBITELJI. Često je riječ o neplodnosti ili o rađanju novog djeteta, ili o nevoljama poput Tobijinih. Drugim riječima, ovo bi trebao biti dobar povod za POBOŽNOST ANĐELIMA ČUVARIMA U OBITELJIMA. Zašto se ne bi utjecali nadnaravnoj pomoći tamo gdje je ta pomoć potvrđena u povijesti spasenja?
Sama riječ ANĐEO dolazi od grčkog izvornika: άγγελος, što znači GLASNIK. Hebrejska riječ za to je MALAKH, koja ima dvostruko značenje: ZEMALJSKI GLASNIK I NEBESKI DUH. Samo ime anđela usmjerava njihovu SLUŽBU PREMA KOMUNIKACIJI: oni KOMUNICIRAJU ČOVJEKA u njegovim potrebama, komuniciraju ga POTICAJIMA i jednom pomoći koja uvažava ljudsku slobodu. Otvaraju mu putove za djelovanje, ali NE DJELUJU UMJESTO ČOVJEKA, već DJELUJU SA ČOVJEKOM.
NJIHOVA KOMUNIKACIJA IMA ZA CILJ USMJERITI ČOVJEKA DA SLAVI BOGA SVOJIM ŽIVOTOM, jer sva služba i žviot anđela su zapravo usmjereni tom slavljenju. Ima stoga smisla utjecati se anđelima, koji su vezani uz obiteljski život čovjeka, kako bi tu SLAVU ISKOMUNICIRALI ČOVJEKU I NJEGOVOJ OBITELJI , kako bi čovjeku pomogli usmjeriti svoj život Bogu, proslavi Boga na zemlji.
GDJE GOD BOG PREBIVA ANĐELI GA SLAVE! Tako je i u u obiteljima u kojima JE BOG PRISTUAN PO MOLITVI, PO SAKRAMENTALNOM ŽIVOTU. Tamo gdje je bračni vez, tamo je i Bog, jer jedan SVET BRAK JE BOŽJA ŽELJA, a gdje je Bog, tu se ANĐELI OKUPLJAJU DA BI GA PROSLAVILI. Zato je u nekim obiteljima trajno prisutna RADOST, jer JE I BOG U TIM OBITELJIMA PRISUTAN NA NEKI NAČIN! A kako rekosmo, gdje je Bog tu ga i anđeli slave. Utječite im se za svoje potrebe! Molite im se! NJIHOVA SLUŽBA JE VEZANA UZ BOGA, ALI I UZ ČOVJEKA KOJI IM JE POVJEREN. Kao ljudi Novoga Zavjeta, ne bismo trebali zazirati od anđela i njihove pomoći. Molite im se stoga! Pomažu, sigurno!
