Problem: Živimo li posljednje dane na Zemlji? Kažnjava li nas Bog? Zašto nam daje ovolike muke?

 

 

Uvodno pitanje zapravo sažimlje razmišljanja mnogih koji se danas preispituju u svjetlu događaja kroz koja prolazimo. Mnogi žele znati SMISAO SVEGA ŠTO NAM SE DOGAĐA. Unatoč svim dobrim nastojanjima da sami sebe prikažemo u dobrom svjetlu i nerijetko razloge svega zla tražimo izvan sebe, trebali bismo biti svjesni kako U TOM ZLU PARTICIPIRAMO I MI SAMI, i stoga se treba osvijestiti i shvatiti kako se SVE OVO DOGAĐA NAMA, A NE NEKOME DRUGOME!

 

 

Normalnog čovjeka ova situacija pogađa bez obzira događa li se njemu nešto ili ne. Naime, među ljudima koji će se razboljeti ili koji pate na ovaj ili onaj način, nalaze se mnogi koje VOLIM. Ne mislim pri tom samo na bližu ili daljnju rodbinu, već na sve ljude koje cijenim i poštujem. Teško mi je zamisliti da čovjek koji DRUGOME ŽELI DOBRO, a to je onaj kojeg LJUBAV pokreće u životu, može ravnodušno proći pored nečijeg problema. Tako, preko LJUBAVI PREMA OSOBI, PROBLEM OSOBE KOJU VOLIM POGAĐA I MENE. Stoga, kao početne točke ovog razmišljanja možemo postaviti slijedeće:

 

• imamo problem kojeg sami ne možemo riješiti, koji nadilazi naše ljudske snage

• taj problem je enigma za sve i može pogoditi kako mene, tako i moje voljene

• što ga prije prihvatim kao svoju stvarnost, naučit ću se živjeti s tim problemom mirno
  

• kada se prihvati ova neugodnost i nemogućnost djelovanja, mogu shvatiti kako je Bog onaj koji u svojim rukama drži moj život

• Bog je dobar i ne radi ništa za moje uništenje, već je i najgora stvar u mom životu usmjerena mom spasenju

• ovo otvara prostor za žrtvu i činjenje pokore prihvaćanjem neugodnosti

 

Ovo su točke koje nas vode preispitati se je li moguće kako je ovo što nas je pogodilo u ovoj Korizmi prigoda za pokoru? Činjenica da moramo biti disciplinirani (a na to nas potiče kršćanska ljubav spram bližnjih), dovodi nas do toga da NE MOŽEMO ŽIVJETI KAKO BISMO HTJELI. Prihvaćanje samo ove činjenice i sprovođenje u život može za nas biti izvaredna pokora u ovom vremenu. Dozvolite da do toga i dođemo u ovom razmišljanju.

 

 

 

NEBESKO KRALJEVSTVO- BOŽJE KRALJEVSTVO

 

Krist je svoje javno djelovanje počeo najavljivanjem PRIBLIŽAVANJA KRALJEVSTVA BOŽJEG. Mnogi su to u njegovo vrijeme shvatili onako kako to danas neki shvaćaju i ovo: kao Sud svijeta. U Novom Zavjetu postoji svojevrstan znak jednakosti između riječi NEBO I BOG.

 

 

 

Riječi KRALJEVSTVO BOŽJE (grč. βασιλεία τον θεού; basileia ton theou) i KRALJEVSTVO NEBESKO (grč. βασιλεία τωυ ούρανών; basileia ton houranon) ponavljaju se u Novom Zavjetu 122 puta,od čega 99 to čine sinoptici (Matej, Marko, Luka), a u 90 navrata te riječi čujemo iz Isusovih usta. Činjenica da 90 PUTA TO IZGOVARA ISUS, kao da nam govori kako su Bog i Nebo jedna stvarnost. To pokazuje kako su se BOG I NEBO shvaćali istoznačno i NEBO postaje riječ koja mijenja riječ BOG za ljude koji iz strahopoštovanja i dalje ne izgovaraju Božje ime.

 

 

Za razumjeti ovo izjednačavanje Neba i Boga, pregledat ćemo malo proročko i rabinsko shvaćanje kraljevstva.

 

 

 

PROROČKO SHVAĆANJE KRALJEVSTVA: βασιλεία, savršeno vladanje svime u duši

 

Iz proročke perspektive, ovo KRALJEVSTVO ne odnosi se na područje NADLEŽNOSTI i nema ograničenja u vidljivom prostoru, već se odnosi na AKTIVNU STVARNOST, STIL VLADANJA ILI UPRAVLJANJA. Nije riječ o prostornom- vidljivom ograničenju kraljevstva koje iza svojih granica isključuje pripadnost.

 

 

Izraz Božje kraljevstvo opisuje BOŽJI ODNOS SPRAM SVIJETA u kojem je Bog kralj koji MUDRO UPRAVLJA SVIME; Bog ima ŽIVOTNU MOĆ NAD SVIJETOM i njegovo vladanje NIJE OGRANIČENO VREMENOM I PROSTOROM.

 

 

 

To je kraljevstvo čija VLADAVINA NADILAZI VRIJEME- ono je VJEČNO. Tako se za kralja Davida se očekivalo kako će njegovo kraljevstvo trajati vječno. Naime, on je odgovarao u određenoj mjeri mesijanskim očekivanjima, ali je brzo postalo jasno kako kao grešan čovjek on ne može biti Mesija. Prorok Natan ta očekivanja vječnog kraljevanja opisuje svojim riječima: “¹²I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. ¹³On će sagraditi dom imenu mojem, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. ¹⁴Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: ako učini što zlo, kaznit ću ga ljudskom šibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski. ¹⁵Ali svoje naklonosti neću odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od Šaula koga sam uklonio ispred tebe. ¹⁶Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda” (2 Sam 7,12-16). Ovim riječima prorok zapravo želi kazati kako će se Izraelovo kraljevstvo ostvariti na SAVRŠEN NAČIN, a kraljevanje Davida i njegova potomka jest BOŽJI ZAHVAT. To je zapravo smisao prorokova govora.

 

 

 

David je zapravo POSREDNIK- SLIKA MESIJE KOJI IMA DOĆI za čijeg će se vladanja to savršenstvo upotpuniti VREMENSKOM NEOGRANIČENOŠĆU. Potvrdu ovoga nalazimo i kod drugih proroka. Tako u proroka DANIELA nalazimo govor o “Čovjeku u lanenim haljinama” koji dolazi u sili i moći. Prorok Izaija govori o Božjem Sluzi koji ima dođi o Sudu. Zaharija pak govori o Mesiji koji donosi spasenje.

 

 

 

Ovaj život na zemlji je svojevrsna etapa puta u Nebo, kod Boga. Kraljevstvo Božje je dakle stanje duše koja živi u Božjoj prisutnosti- STANJE BLIZINE BOGA na jedan način posve drugačiji od onog kojeg sada živimo u ovom životu. To je ŽIVOT S BOGOM.

 

 

 

U takvoj se duši Bog ne stavlja kao UPRAVITELJ, već kao KRALJ- VLADAR. Postoji razlika, jer UPRAVITELJ SAM UPRAVI NEŠTO UMJESTO GOSPODARA. Tako i kralj daje ZAKONE po kojima se PODANICI VLADAJU. Oni dakle, SLOBODNO PRISTAJU DA KRALJ VLADA U NJIMA PO SVOJIM ZAKONIMA koje će PODANICI PROVODITI. U tom smislu, kada ČOVJEK VRŠI SVE BOŽJE ZAKONE, BOG VLADA NJEGOVOM DUŠUM: čovjek je upravitelj, a Bog je Kralj po čijim zakonima upravitelj upravlja svojim životom.

 

 

 

Za razumjeti ovaj proročki možda je dobro prisjetiti se Isusovih prispodoba o UPRAVITELJIMA: O budnom upravitelju: “Tko li je onaj vjerni i razumni sluga što ga gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme? ⁴⁶Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi! ⁴⁷Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.«⁴⁸»No rekne li taj zli sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ ⁴⁹pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama, ⁵⁰doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; ⁵¹rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubî” (Mt 24, 45-51; Usp. Lk 12,41-48). Razumljivo je kako je upravitelju- sluzi dana sloboda upravljanja. On može postupati tako da sve bude u skladu sa voljom vladara, ili po vlastitoj volji. Ako upravlja svime sukladno VOLJI VLADARA, on je poput budnog i vjernog sluge, razboritog upravitelja, koji, poštujući volju i zakone svoga gospodara, DJELUJE TAKO KAO DA GOSPODAR SAM VLADA SVIME.

 

 

 

U ovom je znakovito kako KRALJ ili gospodar iz prispodobe IZNENADA DOLAZI. Sadašnje je vrijeme prepušteno upraviteljima, pa Proroci tako KONAČNU REALIZACIJU ovog Kraljevstva smještaju u BUDUĆNOST koja će se ostvariti tek kada dođe kraj vremenima i životu kakvog poznajemo. Kraljevstvo dolazi KADA DOĐE KRALJ. Svi proroci stoga donose idilične slike tog kraljevstva koje su nespojive sa životom na zemlji, jer na zemlji ŽIVOTOM često UPRAVLJAJU NEODGOVORNE SLUGE koje NE POŠTUJU ZAKONE I VOLJU SVOGA KRALJA.

 

 

 

RABINSKO SHVAĆANJE KRALJEVSTVA

 

U rabinskom shvaćanju kraljevstva nalazimo odmak od proročkog. Početna točka ovog shvaćanja kreće od toga da je BOG Gospodar svijeta i vlada njime, bez obzira na stanje u kojem se svijet nalazi. OČEKUJE SE DA BOG JEDNOM IZIĐE IZ SVOJE SKROVITOSTI i da se OČITUJE, ali On i sada vlada. Dakako, ovo je točno, ali shvaćanje ovih pretpostavki podijelilo je Židove u dvije struje.

 

 

 

Jedna je bila ZELOTSKA koja podrazumijeva političko rješenje stvari pri čemu je VJERA U BOGA temelj političkog djelovanja. Drugim riječma, kraljevstvo se očekuje SADA- U OVOM VREMENU. Dužnost jednog zelota jest DJELOVATI kako bi se omogućila uspostava tog kraljevstva. Ovo je POLITČKO GLEDANJE NA KRALJEVSTVO NEBESKO. Riječ je o perspektivi koja kraljevstvo stavlja u zemaljski prostor. Ne čudi stoga žar kojim su se zeloti vodili u nastojanjima da ostvare to kraljevstvo pa makar zbog toga morali i ubiti druge, što je dakako neispravno. Ova opcija nije isključena i među mnogim kršćanima, a radikalizirana je među islamistima.

 

 

 

Druga je opcija bila strogo RABINSKA. I oni govore o Bogu koji svime vlada već sada. Ova opcija otvara pitanje : ako Bog svime vlada, ostaje nejasno zašto dopušta nevolje, zašto dopušta nepravdu, zašto dozvaoljava da pravednik trpi, zašto tolike boli i smrti u voom životu?

 

 

 

Rabinska predaja ostaje vjerna proročkoj i odmiče se od zelotske. Naime, ova predaja podržava vjerovanje da BOG SVIME VLADA, ali uvažava i proročki stav da to VLADANJE IDE VEĆIM DIJELOM POSREDNO- na žalost, često preko nepravednih upravitelja.

 

 

 

Nepravedni upravitelji- ljudi, često odmiču ovaj svijet od Boga, stoga je vjernik pozvan DJELOVATI UMJESTO NJEGA- DAVATI NADOKNADU I ZA NJEGOVE GREŠKE; na nekin način OTKUPLJIVATI GLUPOSTI NEPRAVEDNOG UPRAVITELJA time što će PRAVEDNIK PLATITI NADOKNADU ZA ŠTETU KOJU ČESTO POČINI NEPRAVEDAN ČOVJEK. Ovo dakako ne ide bez SLOBODNOG PRISTANKA na trpljejne i otkupljivanje. Pravednik treba svijet približavati Bogu.

 

 

 

Pravednika će, baš kao i nepravednika prije ili kasnije zadesiti nevolja. Uludo se nadaju oni koji misle kako se ČOVJEKU BAŠ NIŠTA NE MOŽE DOGODITI NA OVOME SVIJETU. Ne postoji čovjek kojeg nepravda ne pogodi. TO NE DOLAZI OD BOGA, VEĆ OD ĐAVLA! I svi mi na ovom svijetu smo tome izloženi kao “mete na streljani”; i sve će nas taj “metak zla” jednom pogoditi!

 

 

 

To, da će i nas pogoditi neko zlo uopće nije upitno, već je u pitanju KAKO ĆEMO MI POSTUPITI U TOM TRENUTKU KADA NAS POGODI ZLO?! To je pravo pitanje na koje čovjek mora dati odgovor svojim životom.

 

 

 

Rabinska je predaja držala kako se ovo OTKUPLJIVANJE VREMENA vrši POKOROM, VRŠENJEM ZAPOVIJEDI, DOBRIM DJELIMA. Ovakvo djelovanje u nevolji dovodi nas do toga da NIJE BITNO TKO JE KRIV ZA NEKU NEVOLJU, VEĆ JE BITNO DA SE POSTAVIMO ISPRAVNO U NEVOLJI. Na ovakva način, čovjek se može ISPRAVNIM POSTUPANJEM U NEVOLJI PRIBLIŽITI MESIJINIM DANIMA. Time se NADA PRETVARA U PRAKSU.

 

 

 

ISPRAVNO SHVAĆANJE POKORE U RABINA: približavanje Kraljevstva Božjeg

 

Ova rabinska predaja može odvesti na krivi put u kojem će čovjek početi misliti kako TRPI PRAVEDAN, i lako može čovjeka odvesti u POBUNU. Sve POBUNE nastaju tamo gdje NETKO PRAVEDAN TRPI, ali pobune u pravilu odvedu čovjeka na put prema zlu, prema nasilju. Tako je bilo sa zelotima.

 

 

 

I premda je pravedan, može čovjek POČINITI ZLO. TO JE ŠTO BOG NE ŽELI U TRENUCIMA KADA ĐAVAO ili možemo kazati  KADA NEKO ZLO POGAĐA ČOVJEKOV ŽIVOT. ĐAVAO ŽELI DA SE ČOVJEK POBUNI, da se u pobuni zbog svoje nedužnosti i pravednosti POČINI ZLO KAKO BI SEBE ZAŠTITIO.

 

 

 

Bog želi čovjeka SPASITI, i ponekad DOPUŠTA DA PRAVEDNOGA ČOVJEKA POGODI NEKO ZLO- ne da bi Bog to želio ili učinio, već da ga pogodi neko zlo koje ga NEĆE UBITI, kako bi PRAVEDNIKA DOVEO U KRIZU, da on PROMISLI O SVOJEM POSTUPANJU I DONESE ODLUKU KOJA ĆE GA JOŠ VIŠE PRIBLIŽITI BOGU.

 

 

 

Ova ODLUKA KOJA ĆE ČOVJEKA PRIBLIŽITI BOGU, kod ljudi koji stalno griješe zapravo je POTICAJ NA OBRAĆENJE, a kod PRAVEDNA poticaj na TRPLJENJE KOJE ĆE PRIKAZATI KAO ŽRTVU iz ljubavi prema nekome (ali to je već jedna druga tema).

 

 

 

U tom smislu, TEŠKA VREMENA, KRIZNA VREMENA, čovjeka potiču na NUTARNJU PROMJENU, na preispitivanje, nekoga na OBRAĆENJE- metanoju, potpunu promjenu u stavovima, a nekoga na svojevoljno prihvaćanje trpljenja koje možda i nije zaslužio. Bilo kako bilo, rabini kao VANJSKI ZNAK PRIHVAĆANJA TAKVOG STANJA IZ KOJEG SE MOŽE IZRODITI NEŠTO BOLJE navode POKORU.

 

 

 

Okrenemo li stvari i usmjerimo ih od POKORE, razumjet ćemo kako rabinsko shvaćanje pokore podrazumijeva VIDLJIVI ZNAK PRIHVAĆANJA VOLJE BOŽJE, odnosno POKAZUJE ŽELJU DA SE MOJ ŽIVOT PRIBLIŽI BOGU, da BOG POSTANE DIO MOG ŽIVOTA, da u konačnici BOG VLADA U MENI KAO KRALJ! Pokora postaje VIDLJVI ZNAK da SE PRISTAJEM PONAŠATI PO ZAKONIMA KRALJA- BOGA! Stoga, POKORA zapravo DOVODI KRALJA U MOJ ŽIVOT!

 

 

 

Tako rabin Johanan (+279. god.), dovodeći sve u kontekst DOLASKA KRALJEVSTVA BOŽJEG, govori kako se dolazak Mesije NE VEZUJE UZ ČINJENJE POKORE: MESIJA ĆE DOĆI ČINILI ILI NE ČINILI POKORU. Ipak, ako netko bude ČINIO POKORU i veli, samo jedan dan prije, DOPUSIT ĆE BOG DA MESIJA DOĐE IZVAN (PRIJE) ODREĐENOG VREMENA: DA DOĐE KRALJEVSTVO BOŽJE- upravo to molimo u Očenašu!

 

 

 

Po tom razmišljanju, POKORA NAS PRIBLIŽAVA BOGU! Ova izjava mnoge bi mogla sablazniti. Kazat će kako je NEPRAVEDNO DA SE GREŠNICI I ONI KOJI SU GRIJEŠILI CIJELI ŽIVOT SADA SPASE KAO I PRAVEDNICI KOJI SU SE BORILI STALNO. Neka se takvi preispitaju: neka pogledaju imaju li stvarno Božje ljubavi u sebi, ravnaju li se po ZAKONIMA KRALJA, ili su oni kraljevi koji se ravnaju po svojim zakonima.

 

 

 

IVANOV NAVJEŠTAJ KRALJEVSTVA: poziv na činjenje pokore radi promjene u srcu

 

Za razumjeti ovo malo ćemo pogledati u Ivanov i Isusov navještaj kraljevstva. Ivan je vikao: Ispunilo se vrijeme! PRIBLIŽILO SE KRALJEVSTVO BOŽJE! Obratite se (ČINITE POKORU: μετανοεϊτε) i vjerujete evanđelju. Ovim se riječima poticalo ljude u kojima je već postaojalo RABINSKO SHVAĆANJE MESIJANSKIH VREMENA da ČINE POKORU kako bi KRALJEVSTVO KOJE JE BLIZU, OTVORILO NJIMA VRATA I PRIJE VREMENA.

 

 

 

Ivan je prethodio Kristu, i imao je PRIPRAVITI SRCA LJUDI ZA DOLAZAK KRALJA. Upravo Ivan govori otoj potrebi čista srca koje je uvjet za ulazak u kraljevstvo. Tome dakako pomaže POKORA koja čovjeka dovodi u KRIZI u kojoj se čovjek PREISPITUJE I MIJENJA.

 

 

 

ISUSOV NAVJEŠTAJ KRALJEVSTVA: ZNAK JONIN

 

Isus pak nadgrađuje sve dotadašnje navještanje svojim navještajem dolaska kraljevstva. Prije svega, Isus upozorava kako se DOLAZAK KRALJEVSTVA NE VIDI NA UOBIČAJEN NAČIN. Kraljevstvo Božje NE DOLAZI PRIMJETLJIVO (μετα παρατέρεσεως; meta paratereseos). To razumijemo iz Isusovog odgovora fariezjima: “Upitaju ga farizeji: »Kad će doći kraljevstvo Božje?« Odgovori im: »Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. ²¹Niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje!’ ili: ‘Eno ga ondje!’ Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama!«” (Lk 17,20-21). Ta evo, Kraljevstvo je Božje MEĐU VAMA (εντος ύμων εστιν; entos umon estis): nije dakle riječ o tome da se kraljevstvo JASNO VIDI i ne može se njegov dolazak PROMATRATI. Ono se gleda na drugačiji način. Mora se gledati poput medicinskog GLEDANJA SIMPTOMA BOLESTI. Mora se gledati IZA STVARNOSTI KOJU VIDIMO, po ZNAKOVIMA. TO NIJE OBIČNO PROMATRANJE!

 

 

 

Razlikujemo TRI PESRSPEKTIVE VIĐENJA DOLASKA KRALJEVSTVA. Prva podrazumijeva kako je kraljevstvo NUTARNJA STVARNOST ČOVJEKA. Kraljevstvo Božje je nešto NUTARNJE, u čovjeku, i nutrina je MJESTO POTRAGE ZA BOGOM ŽIVIM.

 

 

 

Drugo je ESHATOLOŠKO TUMAČENJE gdje je riječ o prevratničkom događaju u BLISKOJ BUDUĆNOSTI koje će donijeti uspostavu kraljevstva nebeksog. Tada bi ispravno bilo prevesti Isusove riječi kako će se Kraljevstvo Božje IZNENADA pojaviti među vama. To bi bio nagao, iznenadan događaj, po svemu sudeći iznimno potresan, neugodan. Ovo uklanja mogućnost PROMATRANJA, jer IZNENADNI DOGAĐAJ dolazi neprimjetno, bez nazanka. Pri tom sve ostaje IZVANJSKO, ostaju samo vanjski znakovi PROMJENE. Tekst NIGDJE NE SPOMINJE OVAKVO ŠTO; nema NIČEG ŠTO BI DOŠLO ODJEDNOM. Sve biva praćeno određenim znakovima.

 

 

 

Treće je KRISTOLOŠKO TUMAČENJE po kojem je Kraljevstvo PRISUTNO MEĐU ONIMA KOJIMA KRIST GOVORI. Ono je U OSOBI ISUSA KRISTA, u njegovoj RIJEČI, u njegovoj PRISUTNOSTI,u njemu samome. U tom smislu, kraljevstvo Božje je NEPRIMJETLJIVO i ne može se PROMATRATI OČIMA KAO I DRUGE STVARI.

 

 

 

Kraljevstvo nebesko je U OSOBI ISUSA KRISTA (αύτσβασιλεια; autobasileia): “AKO JA IZGONIM ĐAVLE, ZBILJA VAM JE DOŠLO KRALJEVSTVO NEBESKO” (Lk 11,20). ISUSOVO KRALJEVSTVO NIJE U FIZIČKOJ PRISUTNOSTI, VEĆ U DUHU SVETOME. Fizička prisutnost Isusa Krista u Tijelu Kristovu, u pričesti, dovodi nas u PRISUTNOST DUHA SVETOGA, a preko Duha u trajnu prisutnost OSOBE ISUSA KRISTA, u BLIZINU KRALJEVSTVA BOŽJEGA. Zapravo, po svome Duhu Svetom ISUS USPOSTAVLJA BOŽJU VLADAVINU MEĐU LJUDIMA; U LJUDIMA; PO LJUDIMA!

 

 

 

Kazali smo kako ovo promatranje dolaska kraljevstva NIJE OBIČNO GLEDANJE U SVIJET. To je poput gledanja SIMPTOMA NEKE BOLESTI. Po nekakvim znakovima koji nisu uobičajeni valja nam gledati U PRISUTNOST KRALJEVSTVA BOŽJEG. Ovo gledanje obično ISKLJUČUJE NEKE POSEBNE ZNAKOVE, NEKA ČUDESA. To zapravo i danas mnogi očekuju, baš kao i u vrijeme Isusa Krista. ZNAK- DOKAZ DA JE DOŠLO KRALJEVSTVO BOŽJE!

 

 

 

ZNAK JONIN, poziv da se POKOROM UĐE RANIJE u kraljevstvo koje je blizu

 

Od Isusa su tražili da im dadne znak da krlajevstvo Božje dolazi, da je Isus Mesija, baš kao što mnogi danas traže znakove. Stoga pročitajmo ponovo tu zgodu u kojoj traže dokaz od Isusa da je kraljevstvo blizu: “Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: »Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak.« ³⁹A on im odgovori: »Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. ⁴⁰Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. ⁴¹Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone!” (Mt 12,38-41). “⁴Naraštaj opak i preljubnički znak trâži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin.« Tada ih ostavi i ode.” (Mt 16,4). “Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. ³⁰Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«” (Lk 11,29-30). O kakvom znaku Isus govori?

 

 

 

NINIVA je grad koji je zbog svoga ponašanja proigrao spasenje i zaslužio uništenje. Bog šalje proroka Jonu da upozori Ninivljane kako im se bliži propast. JONA im govori kako trebaju ČINITI POKORU KAKO BI SE SPASILI. U tom trenutku, pokora koja dolazi kao PONUDA SPASENJA shvaćala se olako kod Židova. Mnogi tu pokoru nisu uzimali previše ozbiljno. Ona je bila ugrađena u vršenje Zakona.

 

 

 

No, NINIVLJANI PRIHVAĆAJU PONUDU, shvaćaju ozbiljno poziv proroka Jone. SPASENJE KOJE IM DOLAZI OD BOGA JE NEZASLUŽENO, jer, cijelu su povijest radili zlo, a sada se spašavaju u zadnji čas s malo pokore. To djeluje nepravedno!!! I Ninivljani to razumiju: razumiju kako NISU ZASLUŽILI TAKVU MILOST. Jednako tako RAZUMIJU DA JE U POKORI SADRŽANO SVO MILOSRĐE BOŽJE. Ovo je čisto MILOSRĐE, i ono djeluje nepravedno samo u onih koji nemaju ljubavi u srcu. Kako ne biste krivo shvatili: pokora sama po sebi nije milost, već je ZNAK po kojem Bog prepoznaje onoga koji PRIHVAĆA SPASENJSKU PONUDU, koji je spreman prihvatiti milost- koji je promijenio srce i pripravio ga za Boga!

 

 

 

POKORA SE OVDJE PRIKAZUJE KAO ZNAK PO KOJEM ĆE DOĆI MILOST OD BOGA: neočekivana i nezaslužena milost. Grad je pošteđen, a za Jonu je to skandalozno, jer prorok Jona to drži nezasluženim i nepravednim. Bog ga kori zbog tvrda srca i poučava kako je njegovo MILOSRĐE NEIZMJERNO i kako ga je uvijek spreman dijeliti, samo da ČOVJEK POKAŽE MALO VOLJE I ŽELJE ZA BOGOM! POKORA KOJU SU ČINILI NINIVLJANI, BILA JE UPRAVO TO: TO JE NIŠTAVAN ČIN SPRAM ZLA KOJEG SU ČINILI! Kome se više oprosti, više cijeni oproštenje! To su shvatili Ninivljani, ali Jona nije!

 

 

 

U svjetli židovske tradicije, ova pokora trebala je POMOĆI DA SE BOŽJE KRALJEVSTVO približi Ninivljanima. Nama je to za pouku kako i ova pokora može biti ZNAK PRIBLIŽAVANJA BOGA U NAŠ ŽIVOT, AKO OVO VRIJEME PRIHVATIMO KAO POKORU.

 

 

 

ZNAK JONIN: križ kao izvor nezaslužene i neočekivane milosti

 

“ ⁴⁰Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.” (Mt 12,40). Sin Čovječji biti u zemlji tri dana, a nakon toga MILOST ĆE SE DIJELITI PO NJEGOVOJ POKORI: Isus po KRIŽU POSTAJE DONOSITELJ NEZASLUŽENE MILOSTI LJUDIMA.

 

 

 

NINIVA POZIVA DA SE POKORA NE ODGAĐA: SADA JE VRIJEME SPASENJA! Ninivljani NISU GUBILI VRIJEME I ODGAĐALI POKORU, odmah su PRIHVATILI PONUDU I SPASILI GRAD I SEBE. Tako nas i Isus poziva da ODMAH prihvatimo sve od njega i SPASIMO SE PO PLODOVIMA MILOSTI S NJEGOVA KRIŽA! Prihvatimo ovo vrijeme- prihvatimo ga kao prigodu za pokoru i računajmo po pokori sa nezasluženim milostima.

 

 

 

SMISAO POKORE: primanje nezasluženog

 

POKORU valja shvatiti kao PRISTUP MILOSTI NA IZVAREDAN NAČIN! MILOST KOJA SE DOBIVA PO POKORI NIJE SAMO STVAR INDIVIDUALNIH ZASLUGA, NIJE SAMO STVAR ETIKE ILI TRADICIJE. To je stvar SU-DJELOVANJA S BOGOM U OTKUPLJENJU: čineći pokoru, odnosno prihvaćajući neugodnost kakva god da je, čovjek se se SOLIDARIZIRA S BOGOM U MUCI. S druge strane, Bog se SOLIDARIZIRA S NJIM U POKORI i dijeli nezaslužene i neočekivane milosti.

 

 

 

To je razlog zbog kojeg Isus poziva na POKORU, A NE NA ČINJENJE ČUDESA. Isus zapravo time odbija bilo kakvo drugo rješenje za pristup kraljevstvu: nema politike u tome, nema sile, nema pobune- samo pokora i djela milosrđa. To su znakovi približavanja kraljevstva- to su znakvi da KRALJ VLADA SVOJIM ZAKONIMA U JEDNOJ DUŠI!

 

 

 

POKORA se javlja KAO IZVOR NOVE- NEZASLUŽENE MILOST. Zapravo javlja se kao novi izvor ljubavi. Ona postaje PARADIGMA PRAVEDNOSTI. Nije dakle riječ o nečem što je dostupno čovjeku, već o nečem što BOG DARUJE BEZ OBZIRA NA LJUDSKE ZASLUGE. POKORA POSTAJE IZVOROM MILOSTI. Sjetimo se rabina Johanana: ČINILI MI POKORU ILI NE, MESIJA ĆE DOĆI; ali ako je činimo, doći će brže, skratit ćemo vrijeme dolaska i svoga susreta s Njim! Ovaj SUSRET SE DOGAĐA U DUŠI PO DUHU SVETOM i skraćuje se i intezivira pokorom!

 

 

 

POKORA se javlja kao ZNAK BLIZINE KRALJEVSTVA! Ona zapravo pokazuje kako Bog milošću izokreće red pravednsoti i stavlja sve u RED LJUBAVI, RED MILOSRĐA. Kazali smo kako plodovi pokore nadilaze pravednost po kojoj bismo bili kažnjeni. POKORA NAS IZ REDA PRAVEDNOSTI, iz jednog sudačkog odnosa Bog- vjernik, uvodi u RED MILOSTI I MILOSRĐA, u jedan očinski Otac- Sin.

 

 

 

Milost koja se dobiva po pokori najprije PREOBRAŽAVA NAŠ ODNOS S BOGOM. Potom i nas same osposobljava da RAZUMIJEMO I DRUGE ZNAKOVE PRIBLIŽAVANJA KRALJEVSTVA. Ako se kraljevstvo u nama približilo POKOROM kojom smo sebe bacili na koljena, ponizili, shvatit ćemo kako se BOŽJA POBJEDA u svijetu očituje po LIKU NEUGLEDNOSTI.

 

 

 

Kraljevstvo se pojavljuje u znakovima koji očituju Božju blizinu na različite načine: po radosti, svečanom, lijepom. Istovremeno to očitovanje ide i po NEMOĆI I MALENOSTI- po Križu. Sjetimo se samo brojnih prispodoba koje o kraljevstvu govore preko MALENOSTI koje izrasta u nešto veliko, ili MALENOSTI koje U SEBI ima veliku vrijednost i snagu (gorušičino zrno, siromaštvo, biser, kvasac,...). To nisu neki posebni znakovi. Nisu čuda, nema tu nekih potresa. Sve se događa (transformira) NEPRIMJETNO. Kraljevstvo se približava u sredini u kojoj čovjek živi i ono uvažava sve ljude u svojim životnim situacijama.

 

 

 

SAM ISUS STOJI U SREDIŠTU GOVORA O KRALJEVSTVU, jer Križ je Boga stavio u prostor neuglednosti, malenosti, siromaštva, bolesti, nemoći, smrti, ranjenosti, bijede, odbačenosti, ogoljenosti, pogođenosti nepravdama,.... U tome pronalazimo onoga koji je bio TRI DANA U UTROBI ZEMLJE, i nakon ZNAKA kojeg je dao svima i nas poziva da sebe POKOROM UČINIMO MALENIMA, NEUGLEDNIMA, kako bi po toj malenosti, siromaštvu duha, po neuglednosti zadobili nezaslužene milosti i kako bismo svoj život PRIBLIŽILI BOGU.

 

 

 

Prihvatimo ovo vrijeme kao pokoru! Ako sam jasno pisao o pokori, onda ste mogli shvatiti kako POKORA pretpostavlja PRIHVAĆANJE NEKE NEUGODNE SITUACIJE NA SEBE. Prihvatiti u našem slučaju znači SVJESNO ŽIVJETI OVAJ NEUGODAN TRENUTAK PONIZNO I POKORNO, malo nestati iz svijeta. Pa ako danas ne možemo neke stvari koje smo inače mogli, možda je to izvaredna pokora za nas. Možda će to intezivirati naš odnos s Bogom!

 

 

 

Vrijeme u kojem proživljavamo neugodnost poziva nas da ga živimo kao svojevrsnu pokoru. Poput Ninivljana. Danas mnogi u sebi proživljavaju ista pitanja koja nalazimo u psalmima: “⁶Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina; ⁷razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje: ⁸»Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek, i hoće li ikad još biti milostiv? ⁹Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja? ¹⁰Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?«” (Ps 77,6-10).

 

 

 

Neka Vas utješe riječi drugog psalma: “¹³Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. ¹⁴Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina” (Ps 103,13). Zavapijmo stoga Gospodinu: “¹⁴Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ – sada je čas!” (Ps 102,14). Pozivam Vas da ovo neugodno vrijeme prihvatite kao pokoru po kojoj će se Gospodin smilovati i izliti svoje milosrđe na nas po riječima proroka Malahije: “⁹Sada umilostivite lice Božje da nam se smiluje” (Mal 1,9)