OBVEZA ČUVANJA SVIJETA
Preneseno sa Almudi.com
Objavljeno: 28-04-2020
„Kamo sreće kada bi ovaj 01. svibanj donio želju da naša sloboda koja nam je darovana, bude sloboda koja je usmjerena SLUŽENJU DRUGIMA”
Prenosimo dijelove teksta prelata Opusa Dei, mons. Fernanda koji je posvećen odnosu čovjeka prema radu.
Praznik rada poziva nas razmišljati o različitim stvarnostima i pogledima, koje je kriza koronavirusa donijela sa sobom: najprije vidimo kako na ovom svijetu ima toliko puno dobrih ljudi koje nismo primjećivali do sada; primjećujemo kako bi napredak trebao pratiti zakone prirode tako da se s jedne strane koristi njima, a s druge strane da ih poštuje; isto tako shvaćamo kako ovisimo jedni o drugima; kako smo ranjivi i kako jedno društvo za biti humano, treba biti solidarno.
Najbolji odjek onog što nas je snašlo u pandemiji nalazimo u zvanjima koja su se posvetila brizi ljudi. Riječi povezane sa „brigom” najčešće se povezuju s: pridružiti se, plakati, zaštititi, saslušati,...
Ova nas je situacija potakla razmišljati o „za koga se radi” i „do koje se mjere radi” neki posao. Na neki način, razumijemo bolje kako je istinski smisao posla zapravo BITI U SLUŽBI SVIM DUŠAMA U DRUŠTVU.
Posao je zapravo jedan proizvod više nego je sama potreba. U Knjizi Postanka u kojem se priča o počecima čovjekova života, jasno se daje do znanja kako je Bog stvorio čovjeka kako bi „radio” i „čuvao svijet” (Post 2,15). Tako gledati na posao, shvaćamo kako posao nije kazna, već jedna prirodna stvar za ljudsko biće i za cio svemir. Radeći, stvaramo jedan poseban odnos s Bogom i sa ostalim ljudima, i svaki od nas može se tako usavršavati kao osoba.
Posao svih profesija sagledavan iz perspektive vjernika ili nevjernika, prije pandemije, i poslije nje, očitovao je u sebi ovu dimenziju SLUŽBE I POMOĆI kojem je cilj, bez obzira na ime i prezime, na titulu ili profesiju, netko tko ima posebno dostojanstvo- ČOVJEK. Zapravo, svaki je posao usmjeren u konačnici na zadaću ČUVANJA ČOVJEKA, BRIGE O ČOVJEKU.
Radeći svoj posao najbolje što možemo, otvarajući svoje usluge bližnjem, naš posao- bilo koji posao- zadobiva jedan posve nov i drugačiji smisao, jer postaje za nas jedan put susreta s Bogom. Veliko dobro posao čini onom koji u svoj posao, pa makar i na rutinski način, integrira potrebe bližnjih, koje idu puno dalje od zadobivanja obične nakande za odrađeno.
Baš kao i u vremenima prvih kršćana, preporuča se snažno svakom vjerniku da pokuša svjedočiti vjeru evanđelja, u sredini u kojoj radi, preko svoga posla, dijeleći svoj žar, posvećenost poslu i ljudskost upravo u današnjoj sredini koja je pogođena pandemijom i nesigurnom budućnosti.
Svaki kršćanin je jedna „Crkva” i, unatoč svojih ograničenja, u zajedništvu s Kristom može donijeti ljubav Boga u društvo (...). Također, našim poslom i našim služenjem možemo Boga učiniti prisutnim svakoj osobi.
Ovo vrijeme donosi nove brige glede budućnosti preko posla koji postaje nesiguran i lako se može izgubiti. Katolici se posebnim žarom mogu utjecati svetom Josipu Radniku, kako ne bi izgubili nadu, i kako bismo znali sebe uklopiti u novu stvarnost, te kako bi pomogao onima koji trebaju donositi teške odluke, a nas da shvatimo kako je posao stvoren radi čovjeka, a ne čovjek radi posla. (...)
Mons. Fernando Ocáriz, Prelat Opusa Dei
