Iv 10, 22-30

 

Svetkovao se u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. Okružili ga Židovi i govorili mu: »Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!« Isus im odgovori: »Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga — ona svjedoče za mene. Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«

 

 

 

ZNANJE KOJE IZVIRE IZ LJUBAVI

 

 

 

Ponavljaju se evanđeoske riječi koje govore o Isusu kao o Dobrom Pastiru. Kao da nas Bog želi uvjeriti kako, predajući svoj život u njegove ruke, ZADOBIVAMO JEDNU SIGURNOST kako naš život ne može propasti ma što god da nam se dogodi u sadašnjem životu. Ta SIGURNOST počiva na Isusovim riječima: “Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.” Gospodin nam DAJE ŽIVOT VJEČNI slijedimo li ga svojim ponašanjem. On sam nam je garancija- sebe je predao u smrt i pokazao nam je svojim uskrsnućem kako IZA SMRTI POSTOJI ŽIVOT BITNO DRUGAČIJI OD OVOG KOJEG ŽIVIMO SADA.

 

 

 

Ovo je i razlog zbog kojeg stalno ponavljamo u Nicejsko Carigradskom Vjerovanju kako “(...) iščekujemo uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka”. U Apostolskom vjerovanju to se potvrđuje riječima: “Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, USKRSNUĆE TIJELA I ŽIVOT VJEČNI. Amen.” Vjera u Isusa Krista, vjera u Boga zapravo jest VJERA U ŽIVOT VJEČNI, vjera kako će nas Pastir Dobri nagraditi nakon ustrajnost življenja svoje vjere u ovom životu.

 

 

 

Krist nam je sam svojim primjerom pokazao kako IZA ŽIVOTA POSTOJI ŽIVOT i kako je je smrt samo jedna točka prijelomnica u kojoj život mijenja svoje stanje- ali se NASTAVLJA ŽIVJETI. On je stoga “istinski dobri Pastir koji je dao svoj život za ovce- za nas-, dopuštajući da ga objese na križ. On POZNAJE svoje ovce i ovce poznaju njega, kao što Otac poznaje njega i on poznaje Ovca. (usp. Iv 10, 14-15). Nije ovdje riječ o običnom intelektulanom poznavanju, već o jednom osobnom dubokom odnosu; jednom odnosu srca, koje je karakteristično za onoga koji voli i za onoga koji je voljen; po odnosu koji počiva na vjeri, tako da se svi mogu osloniti jedan na drugoga. Riječ je o jednom znanju ljubavi, po kojem Pastira doziva svoje da ga slijede, i po kojem se očituje u punini dar života vječnoga” (Benedikt XVI, 4-vazmena nedjelja, 29-04-2007.).

 

 

 

Ovo ZNANJE KOJE IZVIRE IZ LJUBAVI, a ne iz neke škole, puno je dublje. Ovo znanje je znanje srca, koje poznaje očekivanja i potrebe onoga kojeg se voli, istovremeno dajući sigurnost u ljubavi da se na tu osobu možemo osloniti na sve u životu.

 

 

 

Mi često znamo govoriti o drugim ljudima, i nije rijetkost da koristimo ZNANJE O NJIMA koje smo stekli SLUŠANJEM ILI PROMATRANJEM NEKE OSOBE. No, to znanje zna zavarati: ono počiva na činjenicama, a činjenice su hladne i mogu opisati osobu, ali mogu stvoriti krivu sliku o osobi ukoliko se dogodi neki sukob ili neugodna situacija. Tada, premda puno znam o nekome, mogu ga osuditi, mogu ga shvatiti krivo, mogu ga odbaciti.

 

 

 

Za ispravan odnos sa ljudima potrebno nam je drugačije znanje: ZNANJE KOJE ISTJEČE IZ LJUBAVI PREMA NEKOME. Lako je govoriti o ovakvom znanju kada nekoga volite. Upoznaje intimu te osobe, i koliko dublje poznajete intimu, obično više volite tu osobu i nije vam potrebno previše govoriti o toj osobi kako biste se oslonili na nju. Ovakvo znanje nazvali bismo smo POZNAVANJE- poznajemo nekoga preko svoje ljubavi prema njemu. I to “poznavanje” pokazuje NE KOLIKO ZNAMO OSOBU, VEĆ KOLIKO JE VOLIMO!

 

 

 

ŽIVOT VJEČNI SADRŽAN JE U LJUBAVI

 

 

 

Dopustite da pojasnimo malo na primjeru ljudi koje ne poznajemo dovoljno. Kako se odnositi prema tim ljudima? Hoćemo li se voditi samo činjenicama koje poznajemo? To bi nas dovelo do ZATVARANJA SVOJE DUŠE NEKOME, dočim bi se pojavila prva prepreka. Ne bismo smjeli tako. Uzmimo kao primjer neku nama poznatu osobu koja se ne ponaša lijepo. Recimo kako se ponaša u najmanju ruku devijantno. Dakako, odmaknut ćemo se od osobe koja se ne ponaša primjereno, jer dužnost nam je zaštiti svoj život i život svoje obitelji, ali u slučaju da takvoj osobi zatreba pomoć: hoće li nas činjenice voditi u djelovanju?

 

 

 

Budu li nas činjenice vodile u prosuđivanju, pogriješit ćemo i neće se na nama ispuniti ona Isusova zapovijed o ljubavi prema bližnjima. Osim toga, podsjetit ću vas kako je i sam Isus rekao jednom, govoreći o Posljednjem Sudu, da ČINEĆI JEDNOM OD NAJMANJIH- ČINIMO NJEMU. Kao primjer te “malenosti” naveo je i ljude koji su u tamnicama- dakle ljude devijantna ponašanja. Sam Gospodin NIJE PRAVIO RAZLIKU MEĐU LJUDIMA NA TEMELJU ČINJENICA ILI LJUDSKIH ZAKONA, već nas je poučavao kako se ljubav ne uskraćuje.

 

 

 

INTINMO JEDINSTVO S BOGOM- cilj upoznavanja Boga

 

 

 

Ta ljubav prema Bogu i bližnjima- ta ljubav koja se uvijek vidi na bližnjima, zapravo je izvor one intimne spoznaje koja nas otvara životu vječnom. “Ljubav je već početak života vječnoga, a život vječni sadržan je u jednom trajnom činu ljubavi(Sveti Toma Akvinski, Suma Teológica,1-2, q. 114, a. 4). Isti pisac o vječnom životu nastavlja govoriti u svom trataktu o Vjerovanju. Ti navodi četiri stvari u kojima se ispunja život vječni: prva je intimno jedinstvo s Bogom, druga je jasno gledanje Boga i života, te u čašćenju Boga, treća je u jednom savršenom općinstvu želja, po kojem svi blaženi dobivaju više od onoga što žele i čemu se nadaju, i četvrta je sadržana u potpunoj sreći suživota sa svim svetima, u društvu u kojem je svak sretan (Usp. Sveti Toma Akvinski, O vjerovanju, I. c. , p. 110).

 

 

 

Ovaj prvi navod: INTIMNO JEDINSTVO S BOGOM, zapravo je ono o čemu Isus govori kada govori o poznavanju Oca. On i Otac jedno su, toliko se poznaju da između njih nema bitne razlike. Oni se poznaju toliko da je ljubav njihova zapravo još jedna Osoba Božanska- Duh Sveti. Tako Otac i Sin sjedinjenji Ljubavlju- Duhom, jesu potpuno isti- JEDAN BOG u tri osobe.

 

 

 

LJUBAV- Duh Sveti je ono što povezuje Oca i Sina, ali ne samo Ova i Sina, već i NAS S BOGOM. Tu ljubav Boga dobivamo preko izljeva milosti prije svega u SAKRAMENTIMA. Tako nam je Gospodin ostavio svetu PRIČEST KAO PREDOKUS ŽIVOTA VJEČNOGA. U pričesti SE SJEDINJUJEMO POSVE S BOGOM- ne samo u duhu, već i u tijelu.

 

 

 

Čovjek nečiju intimu razumije posve samo onda kada je sve otkriveno u nečijem životu: i u duši i u tijelu. Znamo kako nije u redu otkrivati svoju intimu. To je pridržano samo za one koji vas vole i koje vi volite do kraja- do točke u kojoj se vidi spremnost na žrtvu. I ta točka se “zatvara” za sve druge ljude jednim posebnim sakramentom, a toje BRAK. Kada se uđe u brak, intima služi povećanju ljubavi dvoje u braku- i za treću osobu tu mjesta nema! Zapravo, jedina “treća” osoba koja se u braku može pojaviti više puta jesu djeca, koja nisu ništa drugo nego UOSOBLJENA LJUBAV ŽENE I MUŽA! Takva ljubav, koja se uvećava intimom, čini da se muž i žena bolje razumiju i poznaju, te da mogu UNAPRIJED RAZUMJETI ŠTO ONAJ KOJEG VOLE OČEKUJE OD NJIH I ŠTO ONI MOGU OČEKIVATI OD TE OSOBE.

 

 

 

Bog sebe daje u intimi svoga Sina. BOG SEBE DAJE POSVE kako bismo, ne po kruhu, već po DUHU KOJEG PRIMAMO S TIJELOM, BOLJE SHVAĆALI ŠTO BOG OD NAS ŽELI U OVOM ŽIVOTU. To je srž intimne spoznaje- nikada do kraja ne možemo shvatiti nečiju dušu, ali kada neku osobu poznajemo “u dušu”- intinmo, po ljubavi- tada POČINJEMO SHVAĆATI ŠTO TA OSOBA OD NAS ŽELI, OČEKUJE, TRAŽI,... ! BOG TRAŽI DA GA UPOZNAJEMO PREKO SINOVA TIJELA I DUHA KAKO BISMO SHVAĆALI ŽIVOT JASNIJE U SVJETLU VOLJE BOŽJE ZA NAS: želi da jasnije vidimo stvarnost na način da razumijemo što nam je činiti kako bismo prispjeli u život vječni.

 

 

 

Duh prethodno pripravlja čovjeka za primiti Sina Božjeg, Sin čovjeka vodi Ocu, i Otac čovjeku daruje nepropadljiv i vječni život, a to su plodovi gledanja Boga onih koji o Bogu razmišljaju. Na isti način na koji oni koji vide svjetlo, stoje u tom svjetlu i postaju dionici njegova sjaja, oni koji gledaju Boga razmišljajući o njemu, stoje u Bogu i postaju dionici njegova sjaja. Sjaj je Božji onaj koji daje život i oživljava. Stoga, oni koji gledaju Boga imaju udjela u životu vječnom” (Sveti Irinej Lionski, Protiv krivovjeraca, 4,20). Sveti Irinej Lionski naziva “gledanjem” onaj stav čovjeka koji stalno razmišlja o Bogu, koji se stalno moli i pokušava “biti s Bogom” u svakoj svojoj životnoj situaciji, koji želi živjeti u prisutnosti Božjoj.

 

 

 

Gledanje” je poput DUHOVNOG SJEDINJAVANJA s onim kojeg “gledaš” o kojem razmišljaš, KOGA ŽELIŠ IMATI PORED SEBE. To sjedinjavanje se se produbljuje i na TJELESAN NAČIN i kada je Bog u pitanju onda se to događa preko PRIČESTI. “Jasno je kako često ili dnevno primanje Presvete Euharistije povećava jedinstvo s Kristom, preko nje se obilno dohranjuje duhovni život, duša se obogaćuje krijepostima i onome koji je prima daje se najsigurniji predokus vječen sreće(Pavao VI, Eucharisticum Mysterium,25-V-1967; cfr. Sveti Pio X, Decr. Sacra. Tridentina Synodus).

 

 

 

Ovo INTIMNO POZNAVANJE koje može doći samo PO LJUBAVI poticaj je da se više družimo sa Svetim Pismom, ali i da dublje upoznajemo sebe preko sakramenta svete ispovijedi koja nas pripravlja za intimno sjedinjenje s Kristom u pričesti. Tako, sjedinjujući se s Bogom, imajući ISPRAVNE NAKANE, STJEČEMO SIGURNOST KAKO JE ONAJ KOJI NAS VOLI I KOJEG VOLIMO, UVIJEK UZ NAS. Ovo intimno poznavanje, ULIJEVA SIGURNOST U ONOGA KOJEG TAKO POZNAJEMO, da će nam priskočiti u pomoć u svakoj situaciji.