Mt 11, 25-30

 

U ono vrijeme reče Isus:

 

»Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

 

 

 

OSOBNE ŽRTVE

 

 

 

U životu, osobito kršćanskom, često se naglašavaju osobne žrtve ljudi. Znali smo često spomenuti kako ljudi sami to čine, jer shvaćaju kako je osobna žrtva nešto snažno, ali se nerijetko pretvori u negodnost I muku. Stoga, takve žrtve izazivaju gorčine I prijepore. Rade s naime iz krivih razloga- ne zbog drugoga, već zbog sebe, a od nakon takvih žrtava čovjek očekuje priznanje. Kada izostane ispunjavanje vlastitih očekivanja- žrtva razara čovjeka iznutra stvarajući u njemu odbojnost prema bližnjemu za kojeg je žrtva podnesena.

 

 

 

Postoje ipak ljudi koji žrtve rade BEZ NEKIH OČEKIVANJA ZA SEBE shvaćajući kako to nije nikakava žrtva, već jedna oblik trgovine. Takiv ljudi podnose RADI DRUGIH I LJUBAV I POŠTOVANJE PREMA BLIŽNJIMA ILI PREMA BOGU, glavni su pokretači ovakvih ljudi u tranucima žrtvovanja.

 

 

 

No I ove žrtve su neugodne jer od onoga koji sebe žrtvuje za drugoga zahtijevaju osobni gubitak: vremena, novca, prigode za dobar posao, prijateljstva,... Ipak, ljudi koji imaju “srce za drugoga” ne odustaju od žrtava, a one im crpe snagu umarajući, čineći im život teškim, nepodnošljivim ponekad. Kako onda činiti žrtve za druge kada te iste žrtve uništavaju naš život?

 

 

 

ŽRTVA S KRISTOM

 

 

 

Kaže danas Gospodin: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim”. Poziva nas da dođemo k njemu I da UČIMO OD NJEGA. Što to, u odnosu na bližnje možemo naučiti od našega Gospodina Isusa Krista? Kaže sveti Grgur Veliki kako je Gospodin “posvuda ostavio tragove svoga milosrđa. Oživljava mrtve, vraća vid slijepima, ozdravlja gubavce, gluhonijeme, oslobađa opsejdnute,... Katkad ni ne čeka da mu bolesnike donesu već ide k njima I kaže- ja ću doći izliječiti ih” (Homilije na evanđelja 25,6).

 

 

 

MILOSRĐE JE POKRETAČ SVEGA BOŽJEG DJELOVANJA koji je “krotka i ponizna srca”, PA BI I NAŠE ŽRTVE TREBALE BITI POTAKNUTE MILOSRĐEM, ODNOSNO LJUBAVLJU PREMA BLIŽNJEMU. A ljubav je takva da se ne hvasta I ne taži ništa za sebe, kaže Pavao, pa se žrtvuje slično Kristu samo tamo gdje čovjek SEBE IZBRIŠE KADA ŽRTVUJE I GDJE NIŠTA NE TRAŽI ZA SEBE vođen Isusovim riječima: Sluga sam beskoristan, učinih samo ono što sam trebao.

 

 

 

Kada čovjek ovako pristupa bližnjemu, onda se odlučuje za jednu žrtvu u kojoj može očekivati SVAŠTA OD LJUDI I SVE OD BOGA. Od ljudi lako može dobiti razočaranja, ali zato će Bog donijeti takvom žrtvovatelju veliku utjehu I pomoć. Naime, kada ovako pristupate drugima, ČINITE ISTO ŠTO I KRIST, I na neki način RADITE BOŽJI POSAO ISPUNJAVAJUĆI NJEGOVU VOLJU U OVOM SVIJETU. BOG NE ŽELI DA NIJEDAN ČOVJEK NE PROPADNE, VEĆ DA SVI IMAJU ŽIVOT, DA GA IMAJU U IZOBILJU- DA SVI BUDU SPAŠENI. I u tom spasenjskom naumu, NAS JE POSTAVIO UZ BOK BLIŽNJIH DA IM OLAKŠAMO TERETE NA TOM PUTU SPASENJA.

 

 

 

Drugim riječima, Bog želi da BLIŽNJIMA POMOGNEMO TOČNO ONAKO KAKO BI ON SAM TO UČINIO. Mi moramo nasljedovati Krista ne samo izbjegavanjem problema I pasivinm pažnjom da drugome ne zagorčamo život. To je dakako pohvalno, ali od nas se traži da na jedan aktivan način pomažemo drugima PREUZIMAJUĆI NJIHOVE TERETE. Ti “tereti” zapravo I nisu njihovi, već Božji, jer svaki je čovjek Božji miljenik, stoga preuzimajući terete drugih UZIMAMO NA SEBE ISUSOVE TERETE. Tako se na nama ostvaruju riječi Gospodinove: “Uzmite jaram moj na sebe”.

 

 

 

OLAKŠATI TERETE DRUGIMA

 

 

 

Isus je TERET NAŠIH GRIJEHA PONIO NA SVOJIM LEĐIMA. GRIJEH je ČOVJEKOVA NAJVEĆA NEDAĆA. Stoga bismo I mi, imitirajući Krista trebali tuđe NEDAĆE PREUZIMATI NA SEBE I POMAGATI DRUGIMA U PODNOŠENJU. Milosrđe nas treba pokretati u našim djelima kako bismo POKAZALI BRIGU ZA BLIŽNJE. Jedno srce koje je SAŽALJIVO, KROTKO I PONIZNO, koje NE TRAŽI NIŠTA ZA SEBE, VEĆ PRIJE SEBE VIDI POTREBE DRUGIH, takvo srce može RAZUMJETI ŠTO NEKOME TREBA.

 

 

 

Takvo srce je SRCE ISUSOVO koje će učiniti da nikakva žrtva za druge ne bude teška I da ne kalkuliramo oko toga. MI zapravo nikada ne možemo nekome riješiti sve probleme, ali dio njihova križa, popt Cirenaca možemo ponijeti I donijeti malo sreće u živote tih ljudi. Katkad će to značiti da nakon obavljanja svoga posla pomažemo drugima, drugi put ćemo morati ostaviti svoje obaveze na kratko kako bi nekome priskočili, nekada je dovoljna neka sitna usluga, riječ utjehe I ohrabrenja koja će drugoga osokoliti da nastavi sa životom hrabro hodeći kroz nevolje.

 

 

 

MOJ BLIŽNJI- MOJ PUT PREMA SREĆI

 

 

 

Za slijediti Krista nema boljeg puta od olakšavanja tereta jedni drugima. To je ujedno put VLASTITE SREĆE, jer prava sreća može se zadobiti samo ondje gdje se ČINI DOBRO BEZ IKAKVA INTERESA. Sreća nema cijene, a kada napravimo nešto dobro iz vlastita interesa- plaću smo primili u interesu I sreća izostaje. Možda ćutimo radost, ali samo za kratko, jer srce nastavlja potragu za srećom koju se ne može kupiti. Učiniti dobro drugome, uvijek znači učiniti nekoga SRETNIJIM. I zapravo ta SREĆA BLIŽNJEGA ČINI I MENE SRETNIM- NE DOBITAK, VEĆ SREĆA BLIŽNJEGA. Sretan čovjek je samo onaj koji VOLI LJUDE I KOJEG SRETNIM ČINI TUĐA SREĆA. Sreća se pronalazi samo u susretu LJUBAVI S NEKIM, a kada nekome učinite nešto iz ljubavi, a on Vam je zahvalan iz ljubavi jer ste ga usrećili- I Vi ćete biti sretni. Velimo kako se sreća u potpunosti dobiva samo u susretu s Bogom koji je čista Ljubav.

 

 

 

Ovo olakšavanje tereta jedni drugima istinski je put prema BOGU- prema SREĆI. Bog je tako postavio stvari u životu da nitko nije savršen, nitko nije bez mane, svi imaju neki problem kojeg ne mogu riješiti I za koji im je potreban bližnji koji će im olakšati terete I pomoći im.

 

 

 

JARAM ŽIVOTA

 

 

 

Što kada nam nošenje ovakvih tereta postane tegobom? Kada sami ne možemo? Kaže Gospodin: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti”. Isus nas uvijek poziva k sebi kako bi ON PREUZEMO DIO NAŠIH TERETA. Bog će u svojoj Providnosti pomoći onome koji trpi I koji drugome olakšava terete. No ovaj život je takav da nekada na leđa čovjeka donosi terete koji ga pritišću do te mjere da ga dovode do očaja ne dajući mu nikakve izglede da riješi svoje situacije, već samo otvarjau vrata propasti. Nameti, porezi, ovrhe, nepravedni krediti, nesretni poslodavci koji svoje djelatnike stavljaju u ropski odnos, niz nepravednih zakona koji ne poštuju čovjekov život, dugogodišnji rad, njegove trude u težnjama da unaprijedi život u svojoj okolini, niz ljudi koji na nepošten način otimaju od malog čovjeka ne prezajući od toga da ga unište, advokati koji zavlače klijente samo da bi više zaradili,... Niz je situacija koje danas pritišću maloga čovjeka. Kako to podnositi- teret je taj težak, nesnosan.

 

 

 

Dođite k meni” govori Isus u želji da mu upravimo srce kako bi ga ispunio svojom ljubavlju I milosrđem. “Uzmite jaram moj na sebe” znači PRIMJENITI KRITERIJE ISUSOVA MILOSRĐA NA SVE SITUACIJE SVOGA ŽIVOTA. “JARAM” je bila riječ koju su Židovi koristili za MOJSIJEV ZAKON čije su ih odredbe nepodnošljivo pritiskale, baš poput današnjih zakona I životnih situacija. Isus je ponudio SEBE, SVOJE SRCE KAO JARAM KOJIM SE TREBAMO NABACITI. Kada postupamo popuut Isusa koji je “krotka i ponizna srca” LAKO ĆEMO NOSITI I SVOJE I TUĐE TERETE.

 

 

 

Zapravo, NE NOSIMO MI, jer često zaboravljamo na MILOST- onome koji SVE RADI NA SLIKU ISUSA KRISTA- BOG PONESE TERETE. BOG OTAC NOSI TERTE SVAKOME KOJI SLIČI NJEGOVOME SINI. Ova sličnost NIJE SLIČNOST VIDLJIVA PO VANJSKOM IZGLEDU ČOVJEKA, VEĆ JE VIDLJIVA PO NJEGOVIM DJELIMA I PO NJEGOVU KROTKU I PONIZNU SRCU. Tako, Bog koji gleda srca- u srcu čovjeka vidi svoga Sina. Zato I priskače svakom svom sinu u pomoć kada on podnosi I trpi.

 

 

 

Kaže o tome sveti Augustin: “Svaki drugi tertet te opterećuje I muči osim Kristova tereta koji ti olakšava sve. Svaki drugi teret ima težinu koja povlači, dok Isusov teret ima krila. Ako ptičicu ostaviš bez krila stječe se dojam kako si joj skinuo dio tereta, ali ako joj taj dio tereta skineš, zapravo si je prikovao za zemlju. Vidiš na zemlji onoga koji se želi riješiti tereta- zamijeni ga I uzmi mu teret sa njegovih krila I vidjet ćeš kako će poletjeti” (Sveti Augustin, Sermones 126,12)

 

 

 

MILOSRĐE PO PRIMJERU Isusa Krista koji je krotak I ponizna srca, zapravo su naša krila. Ostati bez njih, znači nikada ne poletjeti. Mi drugima moralo olakšati let dajući im svoja krila, preuzimajući njihove terete na sebe. I zapravo, nećemo MI PREUZETI DATI KRILA, VEĆ GOSPODIN KOJI SVOME SINU POMAŽE U SVEMU.