Iv 14, 1-6

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.«

 

 

 

POSTATI BOŽJIM SREDSTVOM: Bog djeluje po slobodnim ljudima

 

 

 

Pred svoju muku I smrt Isus pokušava umiriti učenike: “Neka se ne uznemiruje srce vaše!” Očito je kako ih neće ostaviti bez pomoći u ovom svijetu nakon što ih tjelesno napusti. No za shvatiti pomoć koja će im od Isusa doći preko Duha Svetoga, Branitelja I Zagovaratelja, potrebno je VJEROVATI U BOGA. Drugim riječima, potrebno je OSLONITI SE NA BOGA U SVEMU.

 

 

 

Potrebno je, u ovom svijetu ZADRŽATI MIR U DUŠI I VJEROVATI kako Bog I nerješive situacije okreće na dobro. Za apostole to je nakon Uzašašća značilo polako shvaćati kako je njih Gospodin izabrao da budu Njegovo oruđe kojim će se poslužiti kako bi mijenjao ovaj svijet. Dakle, treba pustiti Bogu da On upravlja našim događanjima. Postati ORUĐEM BOŽJIM znači uvijek TRPJETI. Znate kako je s oruđem: ono služi da bi se njime obavio TEŽI DIO POSLA, pa se ono uvijek malo ošteti. Oruđe FIZIČKI MIJENJA STVARI I NA STVAR KOJU MIJENJA PRENOSI ZAMISAO ONOGA KOJI UPRAVLJA ORUĐEM. Drugim riječima, biti oruđe, uvijek znači malo trpjeti, ali I znati prepustiti se nečijem vodstvu.

 

 

 

Želimo li mi postati oruđe Božje, moramo prenositi ZAMISAO BOGA- NJEGOVU VOLJU u ovaj svijet. Ovdje nastaje problem, JER MI IMAMO SLOBODU, IMAMO SVOJU VOLJU, IMAMO PAMET, EMOCIJE,... Mi nismo komad željeza koji se uzme u ruke I radi s njime. Kako onda ostavriti tu interakciju Boga-upravitelja I čovjeka- oruđa?

 

 

 

Bog ne želi da mi budemo poput robota koje će On pokretati I okretati, već da živimo SPONATNO I NORMALNO TRAŽEĆI POLAKO ŠTO je to što BOG ŽELI OD NAS I PRISTAJUĆI DA U SLOBODI ODLUČIMO ŽELIMO LI SLIJEDITI TAJ PUT “ORUĐA”, odnosno želimo li živjeti u skladu s Božjom voljom.

 

 

 

PRONALAŽENJE BOŽJE VOLJE

 

 

 

Ovdje se javlja problem pronalaženja Božje volje. Naime, nije baš lako prepoznati što Bog želi. Za to je potrebno PREPOZNATI BOŽJE POTICAJE U SEBI I DRUGIMA. Naime, svi naši postupci začinju se U DUŠI, pa je potrebno prije svega U SEBI PREPOZNATI “neki impuls” koji nas potiče razmišljati o svojim postupcima, o drugoj osobi, o nekoj posebnoj situaciji u kojoj se nalazimo, o ispravnosti naših misli, riječi, djela, o nizu stvari koje se događaju u nama samima u određenom trenutku našeg života.

 

 

 

Taj Božji poticaj je nešto što dolazi od Boga po Duhu Svetom. Sada valja razmišljati na pravi način o Duhu Svetom. Ne znači kako je svako ushićenje koje imate u duši poticaj od Boga. Danas smo preplavljeni karizmaticima koji se oslanjaju samo na svoje emocije I samo u njima pretražuju postoji li neki poticaj od Boga. TO JE POGREŠNO I usudio bih se kazati kako je riječ o JEDNOSMJERNOJ ULICI DUHA I jednom ograničavanju I Boga I duše na svoje emocije. A ŠTO JE S PAMEĆU? GDJE JE TU VOLJA? Lako se iskoriste emocije čovjeka za skrenuti njegov život od Boga, na krivi put. Koliki su oni kršćani koji žive na neprimjeren način, rado dolaze na skupove ili čak I mise na kojima se vesele, ali sa sobom ništa ne rade. Ushit traje nekoliko dana, u svom životu ne promijene ništa, a nakon toga opet traže “porciju veselja”. I tako to u nedogled, ali bez pravih rezultata.

 

 

 

U sebi prije svega valja tražiti poticaje koji daju MIR I SUGIRNOST čovjeku da djeluje ispravno. “Neka se ne uznemiruje srce vaše!” Ove su riječi početak potrage za Božjim poticajima. Za PREPOZNATI neki poticaj u sebi potrebno je najprije nešto ZNATI. Ono što je potrebno znati jest nešto o Isusu. Naime, sam Gospodin je Tomi kazao kako je on “Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.Za stići Bogu Ocu, valja nam slijediti ISUSOV PUT- SLIJEDITI ISUSA. Potrebno je ŽIVJETI POPUT ISUSA. Za takvo što je potrebno POZNAVATI ISUSA.

 

 

 

KAKO PREPOZNATI POTICAJE DUHA: moliva i razmatranje

 

 

 

Naime, poticaji dolaze od Duha, ali kako ćete prepoznati poticaje Duha koji je došao po Isusu, ako Isusa ne poznajete? Za takvo što nisu dovoljne emocije. Potrebno je nešto više. O Isusu nisu dovoljna paušalna znanja, potrebno je bolje poznavati Ga. Bog, znajući ovu potrebu, proviđa nama Crkvu po kojoj dobivamo onaj potrein minimim spoznaje o Isusu. SLUŠATI EVANĐELJE IZ NEDJELJE U NEDJELJU može rezultirati familijariziranjem s Isusom. Upravo to je I razlog što se čitaju evanđelja: SRESTI ISUSA U ŽIVOJ RIJEČI KOJE ĆE SE UTISNUTI U SRCE SLUŠATELJA.

 

 

 

Utisnute u srce, riječi se više ne mogu izbaciti. Onome koji želi stvarno biti vođen Bogom, te riječi “ISPLIVAJU NA POVRŠINU” ŽIVOTNIH DOGAĐANJA UPRAVO ONDA KADA JE TO POTREBNO. Začudo, čovjek se sjeti Isusovih riječi ili stihova evanđelja baš kada mu je to potrebno u životu. Jeste li se upitali zašto? RIJEČ JE DUH, I ČOVJEK VOĐEN ISUSOVIM RIJEČIMA U SVOJEM POSTUPANJU biva VOĐEN ISUSOVIM DUHOM.

 

 

 

Po svojim riječima, ali ne samo po njima već I po nizu drugih stvari, ISUS ŽELI BITI STALNO S NAMA. ŽELI DA ŽIVIMO U NJEGOVOJ BLIZINI, DA ON BUDE STALNO PRISUTAN U NAŠEM ŽIVOTU. Sveta Velika Tereza to je shvatila pa ovo svojim sestrama objašnjava na ovakav način: “Duša je jedan zamak napravljen od jednog jedinog dijamanta ili od presjajnog kristala, koji ima puno prostorija, baš kao što na nebu ima puno stanova. Shvatimo li ovo ispravno, vidjet ćemo kako duša PRAVEDNIKA nije ništa drugo već jedan RAJ U KOJEM UŽIVA GOSPODIN. Pa što vam se čini, kakva će biti takva prostorija gdje se naslađuje tako moćan, tako mudar, tako čist Kralj, koji je pun svih dobara?” (Zamak duše 1,1).

 

 

 

Nakon ovog nastavlja: “Ovaj zamak ima puno odaja, jedne gore, druge dolje, treće sa strane, a u središtu I nasred svih njih jest najglavnija gdje se zbivaju vrlo tajni događaji između Boga I duše.” Konačno zaokružuje svoju misao: “Ulazak u taj zamak jest MOLITVA I RAZMATRANJE; ne kažem misaona više negoli usmena, jer čim bude molitve, pratit će je razmatranje; jer ako koja (sestra) ne pazi na to s kime razgovara I što traži, te na to tko je onaj koi traži I od koga traži, ja to ne nazivam molitvom ma koliko god ona (neka sestra) micala usnama. To nekada I može biti molitva, premda se ne pridaje napora, jedino stoga jer se napro ulagao ranije. No onaj tko bi bio naviknut razgovarati s Božjim Veličanstvom onako kako bi razgovarao sa svojim robom, I da ne bi pazio da li govori loše ili da veli ono što mu prvo padne na pamet, I nauči to inače činiti, ja to ne smatram molitvom I ne dao Bog ijednog kršćanina da bude takav.” (Slijedi, Zamak duše).

 

 

 

Želite li dakle da Bog svojim Duhom Svetim bude osobno prisutan u Vašem životu, valja MOLITI NAJPRIJE, ali se moliti ne može nekom NEZNANCU. Znate kako vam netko tko Vas poznaje učiniti više I sa više ljubavi nego netko tko Vas ne zna. Dobro, Bog će Vam učiniti sve što je dobro za Vas, ali pitanje je hoćete li SEBE ZADRŽATI U NJEGOVOJ PRISUTNOSTI, HOĆETE LI ZNATI PRONAĆI ONU PROSTORIJU U SREDIŠTU SVOJE DUŠE U KOJOJ ĆETE SE NAĆI S GOSPODINOM?

 

 

 

Za takvo što potrebno je ono RAZMATRANJE o kojem priča sveta Tereza: u razmatranju UPOZNATI ONOGA S KOJIM RAZGOVARAŠ, KOJEM SE MOLIŠ. To RAZMATRANJE zapravo je SUSRET S ISUSOM U SEBI PREKO RIJEČI SVETOG EVANĐELJA. To je zapravo GLEDANJE ISUSA preko njegovih riječi.

 

 

 

BITI VOĐEN RIJEČJU BOŽJOM U POSTUPANJU: čitati Sveto Pismo

 

 

 

Već smo kazali kako je Bog po Crkvi providio da ga svi vjernici pažljivim slušanjem mise upoznaju dublje. Pa naše bake su to činile I imale su JASNU SLIKU O ISUSU, a GLEDATI ISUSA ISTO JE ŠTO I GLEDATI BOGA. Drugim riječima, one su, vođene Isusovim riječima u svom srcu mogle prepoznavati Božju volju na jedna spontan način. To prepoznavanje nije bio jedan eksplicitan čin: “evo ovo ili ono je Božja volja” već SPONTANO ŽIVLJENJE SVAKIDAŠNJIH SITUACIJA u kojima se postupa KRŠĆANSKI.

 

 

 

Danas je život drugačiji I ima se puno više vremena (premda se to ne čini na prvu). Pogledate li samo svoj dan uočit ćete niz trenutaka u kojima smo vrijeme beskorisno potrošili. Ukradite nekoliko minuta tog vremena I pročitajte par rečenica iz Novog Zavjeta. Tako ćete iz dana u dan susretati Isusa u čitanju Svetog Pisma.

 

 

 

Mi nastojimo slušati evanđelje kao da je Gospodin prisutan I govori nam. Ne moram reći: sretni su oni koji su ga mogli vidjeti! Uistinu mnogi od onih koji su ga vidjeli razapeli su ga, a mnogi od onih koji ga nisu vidjeli, vjerovali su u njega, Sva vrijedna naučavanja koja su izlazila iz usta Gospodnjih zapisana su za nas I za nas su sačuvana” (Sveti Augustin, Rasprava na Ivanovo evanđelje, 30).

 

 

 

Drugi Vatikanski Sabor dodaje citirajući svetoga Jeronima kako “nepoznavanje Pisma jest nepoznavanje Krista” (Dei Verbum, dogmatska konstitucija o božanskoj objavi, 25) želeći tim riječima potaknuti vjernike da ČITAJU SVETO PISMO, prije svega one dijelove koji se odnose na ISUSOV ŽIVOT.

 

 

 

Kao što je Bog bezvremen, vječan, takva je I njegova Riječ, takvo je I evanđelje. Ono nije jedna knjiga iz povijesti, već ŽIVA RIJEČ KOJA MOŽE POSTATI DJELOTVORNA U TEBI AKO JE ČITAŠ UNOSEĆI JE U SEBE I SEBE U NJU. Preko nje Bog uvijek može govoriti duši I preko nje lako možeš ući u onu “prostoriju” u kojoj ćete biti samo TI I ON. “Više puta I na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane progovori nama u Sinu” (Heb 1,1). Bog se po RIJEČIMA SVOGA SINA ponovo obraća nama, a gdje nam Sin jasnije govori, gdje nalazimo njegove riječi ako ne u Evanđelju?

 

 

 

PIRMJENITI EVANĐELJE NA SVOJ ŽIVOT: ulaziti u scene evanđelja

 

 

 

Ono što evanđelje govori događa se sada, u naše doba, u našem životu. Svi oni događaji, sve one prispodobe evanđelja lako se mogu primjeniti na sadašnja vrijeme. Obucite ljude iz evanđelja u druga odijela I vidjet ćete likove oko sebe, u životu kojeg vi živite sada. Naći ćete rasipne sinove, licemjerne farizeje, podle svećenike, Zakeje koji pokušavaju doći do Isusa, Marte I Marije koji uživaju u njegovoj prisutnosti, mnoge koji ne “mrdaju sa sobom” I treba im pomoć kako bi ozdravili ili kako bi ih se poguralo, uočit ćete one koji mole, a žive potpuno drugačije od onog što vjera nalaže, naići ćete I na Marije Magdalene koje su dramatično promijenile svoj život I ljube Isusa jer im je puno oprošteno, naći ćete Jude koji izdaju ljude za škude, naći ćete Petre koji se junače, ali kada treba- zataje, naći ćete I mnoštvo koje slijedi Gospodina u njegovim slavljima u pokušajima da ih Isus nahrani Kruhom s neba,...

 

 

 

Kad pročitamo evanđelje, lako ćemo PREPOZNATI SEBE ili NEKU OSOBU U NEKOM od LIKOVA EVANĐELJA, ili ćemo neke riječi shvatiti kao UPUĆENE NAMA SAMIMA. Tako će nas RIJEČ EVANĐELJA VODITI U RAZMIŠLJANJU I DJELOVANJU. Riječ je Duh- ne poznajemo li Riječi; kako možemo govoriti da nas Duh vodi? Mi nismo “roboti” koje netko uključi pa radimo ono što drugi hoće- mi smo slobodni ljudi I po svojo slobodi djelujemo. Stoga je potrebno UPOZNATI ONOGA ČIJU VOLJU ŽELIMO VRŠITI U SVOM ŽIVOTU.

 

 

 

Nemojte se izgubiti u magli, bolje slušajte glas pastira. Povucite se u planine Svetoga pisma, tamo ćete naći užitke za svoje srce, tamo nećete naći ništa što bi vas moglo zatrovati ili vam naškoditi, jer bogati su pašnjaci koji se tamo nalaze” (Sveti Augustin, Govori 46,26).