Iv 14, 27-31a

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraćam se k vama'. Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu, jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac.«

 

 

 

MIR KAO DAR S NEBA

 

 

 

Uobičajeni židovski pozdrav bio je ŠALOM kojim se nekome zaželio MIR. I danas slušamo riječi koje su bile prva Isusova ostavština svojim učenicima: “Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.” Ove riječi podsjećaju nas na prvo poslanje apostola, kada se posalo sedamdesetdvojicu; dvoje po dvoje i uputio ih riječima: “5U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ 6Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas.” (Lk 10,5-6). Mir je dakle više od dobre želje- to je prvi zahtjev apostolata.

 

 

 

Mir se u Starom Zavjetu shvaćao kao djelo pravednosti koje je plod reda u životu, jednog istinski ispravnog života. U Izaiji nalazimo stih koji to opisuje: “Mir će biti djelo pravednosti; plod pravde, bit će mir i sigurnost na vijeke” (Iz 32,17). U psalmima nalazimo redak: “Velik mir počiva nad onima koji ljube tvoj Zakon, nikadaoni neće propasti” (Ps 118,165). Mir se tako dovodi u vezu sa vršenjem Zakona koji je od Boga dan ljudima, i svaki koji se ponaša sukladno Mojsijevu zakonu, kao plod takva postupanja dobit će MIR U DUŠI; jedan mir podržavan od Boga.

 

 

 

U svetoj liturgiji nekoliko se puta ponavlja usklik „MIR S VAMA” ne samo kao pozdrav, već i kao podsjetnik kako je potrebno pogledati u svoje srce: NALAZI LI SE U NJEMU MIR OD SVIJETA ILI MIR OD BOGA. Je li naše srce ispunjeno apostolskim mirom koji se hrani jednim ispravnim životom, ili smo opterećeni životnim problemima koje sami ne možemo riješiti, a na Boga se ne oslanjamo u njihovu rješavanju?

 

 

 

Jedan od darova koji su apostoli primili od Gospodina jest MIR: “Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.” Kada im daje savjete onda uvijek to čini poukom koja se odnosi na Stari Zavjet: rečeno je u Pismima (…), a ja ti kažem (…). Sada nema takve pouke koja bi se odnosila na Židovsku tradiciju. Ta je tradicija uobličila ponašanje svih vjernika Staroga Zavjeta, pa je Gospodin kao polazićčnu točku uvijek I uzimao tradiciju Židova.

 

 

 

No, sada, pred svoj odlazak Ocu u nebo, apostole ŠALJE U SVIJET. Oni postaju VOJNICI KRALJA SVEGA STVORENOGA I po njima će se ispuniti proročanstvo proroka Izaije: “Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. (6) Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti” (Iz 9,5). Isus će postati Knez mironosni onda kada apostoli IZAĐU U SVIJET NAVIJEŠTATI RIJEČ BOŽJU.

 

 

 

MIR KOJI DAJE SVIJET

 

 

 

No, svijet ne daje onaj mir koji se zadobiva kod Gospodina: “Dajem vam ga (mir), ali ne kao što svijet daje.” Vidimo u prvom čitanju u Djelima apostolskim kako Pavao u Antiohiji biva mučen do smrti premda je naviještao mir ljudima I ništa više. Vidimo kasnije u svim njegovim Poslanicama kako ih počinje prenošenjem MIRA NA LJUDE kojima piše, I to onog mira kojeg je sa apostolima primio od Isusa Krista. Taj se mir ne ograničava samo na kršćane, jer tada se ne bi ispunilo ono univerzalno poslanje kršćana koji SVIMA BEZ RAZLIKE TREBAJU DONOSITI MIR U ŽIVOTE. Stoga Pavao I piše u Poslanici Rimljanima: “slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku! (11) Ta u Boga nema pristranosti.” (Rm 2,10). O tome govori I prorok Izaija: “(2) Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, (3) nagrnut će mnoga plemena i reći: "Hajde, uziđimo na Goru Jahvinu, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim. Jer će iz Siona Zakon doći, iz Jeruzalema riječ Jahvina." (4) On će biti sudac narodima, mnogim će sudit' plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat' mača protiv naroda nit' se više učit' ratovanju. (5) Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti!” (Iz 2,2-5).

 

 

 

MIR koji daje SVIJET jest mir zadovoljštine sa onim za čime žudi čovjek, a to najčešće MATERIJALNA SIGURNOST I ZDRAVLJE. Te dvije stvari same po sebi nisu loše, no “knez svijeta” (Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa.) pokušava na sve načine UNIJETI RAZDOR IZMEĐU ČOVJEKA I BOGA na jedna suptilan način. Preko grešne čovjekove naravi, nastoji POREMETITI PRIORITETE U ČOVJEKU. Pa Bog, koji bi trebao biti na prvom mjestu, pada na ljestvici prioriteta kada čovjek počne tražiti SIGURNOST U SEBI SAMOME.

 

 

 

Jedna od velikih varki jest da čovjek može sve sam. “Sve sam” uvijek znači “BEZ Boga”. U takvoj situaciji, za čovjeka koji SVE U ŽIVOTU ŽELI POSTIĆI SAM mijenjaju se prioriteti. ZDRAVLJE I MATERIJALNA SIGURNOST POSTAJU KLJUČNI ZA DOBRO FUNKCIONIRANJE TAKVA ČOVJEKA. Bez te dvije stvari takav je čovjek izgubljen- NEMA MIRA.

 

 

 

Gospodin jasno upozorava učenike kako MIR SVIJETA NIJE UVIJEK I MIR OD BOGA kojeg Isus želi donijeti njima: “U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!” (Iv 16,33). Taj je mir svijeta varav jer ne počiva na ODNOSU S BOGOM KOJI JE IZVOR SVEGA NAŠEG MIRA. Na ovo upozorava I sveti Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima, kada poučava kako mi ŽIVIMO OD BOGA I ZA BOGA, te onaj koji živi za Boga ŽIVI PO DUHU SVETOME KOJI MU UNOSI MIR U ŽIVOT. Nasuprot tome stoji ŽIVOT PO TIJELU kako ga Pavao naziva, odnosno život koji se temelji na MATERIJALNOJ SIGURNOSTI I NA ZDRAVLJU: “oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: (6) težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. (7) Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. (8) Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. (9) A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama.” (Rm 8,5-9). Ako u nama prebiva Duh Božji, onda bismo I mi trebali biti BAŠTINICI MIRA. Zato Isus I govori apostolima kako ono što svijet I “knez svijeta” unose u čovjeka NE MOŽE NIŠTA PROTIV ISUSOVA MIRA: “Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa.

 

 

 

Ono ljudi koji se oslanjaju na materijalno, na bogatstvo I očekivano zdravlje, mir ne mogu imati na jednak način kao I onaj koji je svoj život staio u ruke Boga. Naime, čovjek “svijeta” uvijek će živjeti u strahu od strepnje da ne izgubi ono što mu je potrebno za ovaj jadni život. Kršćanin zna kako je sve na ovom svijetu PROLAZNO I KAKO JE SVE SAMO JEDNO SREDSTVO KOJE NAS TRBA DOVETI BOGU KAKO BISMO UŽIVALI U POTPUNOTI ONAJ MIR U BLAŽENOM GLEDANJU LICA GOSPODNJEGA.

 

 

 

Stoga se onaj “mir svijeta” pretvori lako u NEMIR I NESKLAD, pa se po tome lako prepozna njegov korijen koji NIJE U BOGU. Pavao kaže u Poslanici Korinćanima kako se KORIJEN MIRA PREPOZNAJE PO TOM SKLADU ILI NEKSLADU U DUŠI: “Bog nije Bog nesklada, nego Bog mira.” (1Kor 14,33)

 

 

 

MESIJANSKI MIR KAO PLOD SVETOSTI

 

Istinski mir jedan je od mesijanskih darova. Sjetite se Isusova poslanja apostola: “U koju god kuću uđete, najprije recite MIR KUĆI OVOJ” (lK 10,5). Mir je dakle naše poslanje I mi bismo trebali biti MIRONOSCI koji MIR POSJEDUJU I MIR DONOSE DRUGIMA.

 

 

 

Za posjedovati mir potrebno je imati izgrađen odnos s Bogom, a taj odnos ne može biti utemeljen na grijehu ili nekom našem zlu. Stoga, MIR IZRASTA KAO PLOD SVETOSTI jednog života koji svoju ljubav prema Bogu pokazuje jednom borbom za čistoću svoje duše. Na ovaj način se pokazuje kako je BOG NA PRVOM MJESTU U MOM ŽIVOTU, jer ono što je Bogu važno jest naše SPASENJE, a ono podrazumijeva ovu borbu za sebe.

 

 

 

BEZRAZLOŽNA ZABRINUTOST

 

Tek kada uspijemo zadobiti mir u sebi moći ćemo taj mir prenijeti na druge. NE MOŽE SE DATI ONO ŠTO SE NE POSJEDUJE. Tako je I sa mirom; nemamo li ga u sebi, ne možemo ga ni predati drugima. Sjetite se nekih osoba čija Vas prisutnost uznemirava bez da te osobe išta kažu ili naprave. Obično je riječ o ljudima koji nose teške terete vlastitih zabrinutosti za egzistenciju I ma koliko god se trudili ne mogu naći mira u ničemu. Stalno im nešto nedostaje, stalno im se čini kako su negdje pogriješili, stalno strepe od nekoga ili od nečega,... Ta ZABIRNUTOST JE ČESTO BEZRAZLOŽNA kada se shvati da se njome ništa ne dobiva. Ona često otkriva dušu koja se OSLANJA SAMO NA SEBE, a kako sama nema sigurnosti za postići ono što želi- nema ni mira u sebi.

 

 

 

Ovo je razlog zbog kojeg je Isus svojedobno govorio učenicima: “(22)Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. (23) Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela. (24) Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica! (25) A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? (26) Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? (27) Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. (28) Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!" (29) "Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! (30) Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. (31) Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!” (Lk 12,22-31)

 

 

 

Čovjek koji nema mira u sebi, ne može ga predati nekome. Kršćanin bez mira u duši ne ispunja svoje apostolsko poslanje. Mi naime moramo paziti I NA MIR U SREDINI U KOJOJ ŽIVIMO. Gospodin želi da se naš mir proširi I na poredak društva u kojem živimo. ISTINSKI MIR uvijek znači I MIR U PORETKU, MIR IZMEĐU NAS I DRUGIH LJUDI. Kada nismo zabrinuti za život, kada imamo mir u sebi I oslanjamo se na Boga koji će naše egzistencijalne napore oploditi svojom milošću, moći ćemo zauzimati takav stav koji će činiti da nesloge I razdori nestaju, da ljutnje uminu, da se stvori jedno ozračje poštivanja I razumijevanja.

 

 

 

ŠIRENJE MIRA KAO NARAVNI DIO APOSTOLATA

 

Kada govorimo o širenju mira u poretku, najprije se misli na vlastitu obitelj, jer mir pretpostavlja “skladno sudjelovanje u zajedničkim planovima I interesima. Istinskim mirom dijelimo brige drugih, njihove interese I napore” (F.F. Carvajal, Razgovarat s Bogom, 207). Ovo nije nigdje tako izraženo kao u obitelji. To se dakako dalje valja prenostiti na širu zajednicu. Kada netko u toj zajednici GLEDA SAMO NA SEBE I SVOJE INTERESE, KADA SVOJE INTERESE PRAVDA NOVIM RADNIM MJESTIMA, BOLJITKOM ZAJEDNICE, a to u stvarnosti I nije tako, onda se često sve izrodi u nešto što nije kako treba. Takva osoba NE DIJELI ZAJEDNIČKE INTERESE, NEMA OSJEĆAJA ZA POTREBE DRUGIH I NE ZANIMA SE ZA MIR U PORETKU. Zanimaju ga samo VLASTITI INTERESI.

 

 

 

U našem društvu, bez obzira gledamo li ga kroz prizmu malih zajednica ili cijele države, ovakav je stav izražen. Na žalost, mnogi koji sebe predstavljaju kršćanima, zauzimanjem za vlastite interese UNOSE SILAN NEMIR I NESIGURNOST U ŽIVOTE LJUDI. Istina je kako otvaraju radna mjesta, ali pri tom čine sve kako bi ljude koje zaposle učinili ovisnima o sebi I poslu kojeg obavljaju. S vremenom unesu STRAH OD GUBITKA RADNOG MJESTA, TE NESIGURNOST U DUŠU OSOBE KOJA SE NE ZNA ODUPRIJETI TAKVOM ZLU, pa postaje spreman učiniti sve samo da zadrži svoj posao.

 

 

 

Niz je primjera kako se UNOSI NEMIR MEĐU LJUDE I U POREDAK. To je znak da nema pravog odnosa s Bogom koji takvo što unosi u društvo. Takva osoba, koja drugima u život unosi nemir, strah I nesigurnost, čovjeka je koji NIJE U MIRU S BOGOM.

 

 

 

Mi kršćani moramo biti donositelji mira I radosti u srca ljudi. To se gradi uvijek na odnosu s Bogom koji će u naša srca staviti ISKRENU ŽELJU ZA MIROM što će nas potaknuti da izbjegavamo sve što uzrokuje razdor I nemir: negativni sudovi o drugima, ogovaranja, kritike, samosažaljenja,...(F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, 209). Tako ćemo moći održavati normalne, prijateljske odnose s ljudma I to će nam biti poticaj da se borimo protiv mogućih antipatija nastalih zbog nekih nedostataka na osobama; protiv naravnih grubosti koje uništavaju mir u okolini I ukazuju na nedostatak samosvladavanja. (Na nav. mj. 209)

 

 

 

Ako velimo kako je mir jedan dar od Boga, čovjek je dužan stalno tražiti ga u svemu što radi, jednako kao što je dužan ulagati stalne napore da se taj mir održi. (...) Božja providnost, po svojoj ljubavi prema čovjeku, nikada ga ne napušta u borbama za mir, već ga potiče i vodi na tajanstven način prema miru, čak i najtamnijim razdobljima ljudske povijesti. Teškoće, problemi, tragedije prošlih i sadašnjih vremena služe kako bi čovjek izvukao pouku koja bi mu pomogla u traganju za novim putovima mira, za novim razumnijim i hrabrijim rješenjima koja za cilj imaju uspostavu mira” (Sveti Ivan Pavao II, Poruka mira, Za upostaviti i poučiti se o miru, 405).

 

 

 

Blažena Djevica Marija je KRALJICA MIRA kako joj tepamo u litanijama. Molim je da nam pomogne da nikada ne izgubimo radost I mir, da vedrina prati naše putove kako bi ljudima donosili Kristov mir, Kristovo svjetlo u njihove živote.