Iskrice uz nedjeljno evanđelje

 

19. kroz godinu - 7. kolovoza 2022.

 

„Ne boj se stado malo“ tako hrabri Isus svoje učenike tijekom povijesti. I nas danas. Danas kad osjećamo u ovim ljetnim danima kako mnogi vjernici ostaju duže na „praznicima“ od nedjeljnih susreta. Danas, kad općenito doživljavamo praznije crkve. Bog nas u ovo vrijeme kušnje ne napušta, želi nas ohrabriti, biti uz nas. Želi još više našu tamu obasjati svjetlom, želi našu vjeru učvrstiti i ljubav usavršiti.

          Poziv na budnost! Poziv na čekanje! Kako netko lijepo reče najvažnije i najdragocjenije u našem životu se ne traži nego čeka. Budite slični onima što čekaju...

Blago onima koji čekaju... ponavlja Isus u prispodobama ako su zatečeni u stavu budnosti i čekanja!  Blago ako je u njihovim srcima živo prisutno darovano Kraljevstvo! Ne boj se stado malo jer je Otac odlučio da vam dadne Kraljevstvo! Kraljevstvo – Otac i njegova ljubav darovana po Sinu u Duhu Svetomu! To je blago! To je bogatstvo! Nikada propasti neće, nitko ga ne može otuđiti! Gdje je vaše blago, tu će biti i vaše srce!

          Naše blago je sve ono što smo darovali, sve što smo učinili bližnjima, sva radost koju smo poklonili najbližima! Više puta smo u napasti da očekujemo nešto posebno u životu, nešto veliko što ćemo učiniti i zadiviti naše bližnje. Isus nam govori: blago sluzi koji radi odgovorno povjereni posao, ulogu koju mu je povjerio gospodar. Blago slugama koji čekaju gospodara spremni u svakom trenutku mu otvoriti vrata!

Budnost je kršćanska odlika. A to znači biti u stanju odgovoriti na svaki izazov! Ne dopuštati da nas struja nosi, te se tada tek boriti kako se izvući iz. Budnost na koju nas Gospodin poziva jest zauzeto služenje kojim gradimo njegovo kraljevstvo. Mnogi se danas hvale da su dobri jer ništa loše ne čine! Ali, spavaju jer ne čine dobro, ne ispunjaju odgovorno svoje vrijeme i povjerenu im ulogu. Takvi pale svijeće da pokažu svjetlo, a onima koji čine dobro i radosno služe svijetli njihovo srce! Blago kraljevstva Božjega je blago srca svih onih koji su spremni služiti! Komu je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti! Ne boj se stado malo...

 

 

18. kroz godinu - 31. srpnja 2022.

 Netko iz mnoštva, koji osjeća nepravdu, jer njegov brat ne želi s njime podijeliti nasljedstvo, obraća se Isusu. Ima u njega povjerenje i osjeća da bi on mogao rješiti njegov problem. „Učitelju, reci mome bratu da sa mnom podijeli baštinu!“ Isus mu odgovara: „tko me je postavio za suca ili djelioca?“

Sigurno se nije nadao takvom odgovoru. Želio je Isusovu suosjećajnost sa svojim poteškoćama. Želio je da Isus bude na njegovoj strani. Je li na kraju shavtio ljepotu odgovora? Je li u svom srcu zadobio mir? Je li pokušao ponovno biti brat? I da stvar ide do kraja, ove riječi dolaze meni i tebi! Kako ih prihvaćam?

Nisam sudac divno kaže Isus. On je ljubav i milosrđe. On nije onaj koji razdvaja, dijeli, nego povezuje ljude. On želi i poziva ljude da budu braća, da zajedno dijele život i prostor i darove, a ne da stavljaju granice i podižu zidove. Naučio nas je divnu molitvu Oče naš, koja nas stavlja u bliski odnos s Bogom, ali i s druge strane u bratski odnos s našim bližnjima. I tu nas poziva da gradimo svoje bogatstvo, da se bogatimo u našem odnosu prema Bogu i braći.

Isus ne želi dakle biti sudac i biti na nečijoj strani.  Kojoj god strani dao prednost i „pravo“ druga će se osjećati isključeno. Isus ide na nešto dublje što može dovesti do zadovoljstva i jednu i drugu stranu. Biti braća. Živjeti zajedno, zajedno koristiti ne prisvajajući sebi vlasništvo. Baština je dar. I prenosi se dalje kao dar. I upravo taj drugi pogled na materijalna dobra pomaže nam i omogućuje da znamo dijeliti s drugima. Isus upozorava: čuvajte se pohlepe! Gomilanja! Jer vodi do krivog pogleda na život. U prispodobi o bogatašu Isus ističe upravo tu krivu sliku života označenu s četiri pojma: počivaj, jedi, pij i uživaj! Razgovara sam sa sobom, ostaje zatvoren u sebe, s posve krivim shvaćanjem života, te ga prispodoba naziva „ludim“!

Današnja Božja riječ nas poziva na mudro razlikovanje našeg života ovdje na zemlji. Ukazuje na prolaznost, ispraznost kako kaže prvo čitanje. Upotrebljava izraz koji u sebi  znači magla ili vjetar, koje ne možeš zaustaviti, sve prolazi... i kako onda na prolaznom graditi život?  Zato je važno na čemu temeljiti svoj život! Zato je važno kako, s kojim stavom ostvarivati svoj život i koje mu značenje davati.

Lijepo reče sv. Augustin: onaj je tražio pola nasljedstva na zemlji, a Isus mu daje čitavo na nebesima! Isus daje uvijek više nego što tražimo...

17. kroz godinu - 24. srpnja 2022

Tako nam je potreban razgovor, dijalog. Razgovor nas potvrđuje u našoj osobnosti, ali i otvara mogućnost susreta i bogatstva s drugim i različitim. Razgovor mi je potreban da svoju nutrinu otvorim, pročistim, osnažim. Ne mogu sve otkrivati svima, ono najdublje, neke moje slutnje, snove, čežnje, dugo držim u sebi, čuvam od drugih. To mogu reći i dijeliti s mojim izvorom, Ocem koji me je stvorio i uveo u ovaj svijet. Zato, je divna molitva kojom ulazim u dijalog s Ocem, koji me prati i vodi, koji se brine za mene.

Uče nas u životu kako komunicirati s drugima, kako se izražavati u pojedinim područjima života. Potrebno je učiti trajno i sebe što bolje izgrađivati.

A kako pak ne učiti razgovarati s Bogom? Usavršavati svoje želje, čežnje? Kako na poseban način ne učiti u tišini diviti se i klicati Svemogućem a tako nam bliskim? Kako ne učiti prepustiti se njegovu vodstvu?

Gospodine nauči nas moliti! Divan zahtjev jednog od Isusovih učenika! I nastade najljepša molitva, molitva Gospodinova kojom nas poziva kako se obraćati Bogu.

Oče naš… naš… ne moj… Otac! Sigurno da iskustvo sa zemaljskim očevima utječe na naše razumijevanje, a s druge strane taj pojam ne ističe onu Božju dubinu nježnosti i susosjećanja majke! I stoga, treba učiti moliti upravo moleći, i moleći rasti u svom odnosu prema Bogu!

I kad bi naučili, zapravo postali duboko svjesni ovog Oče naš i pokušali u tom pravcu živjeti, kako bi naš život na zemlji bio drugačiji, kako bi zemlja polako postajala nebo… molitva spaja zemlju i nebo!

Gospodine, uči nas moliti! Neki sveci bi zastali u dubokom osjećajnom i zanosnom stanju samo na riječi Oče… i dugo ostali…

 

Pokušajmo i mi zastati nad ovom riječi Oče naš, da u ovoj molitvi Oče naš to je jedna riječ… i molimo Gospodina da nas uči kako je istinski živjeti! Jer, u ovoj molitvi ne tražimo stvari nego tražimo kako biti preobraženi, u novom odnosu prema Bogu i našim bližnjima… 

 

16. kroz godinu – 17. Srpnja 2022.

 

Iskazivati milosrđe i biti bližnji naglasak je ljubavi prema ljudima prošle nedjelje u Božjoj riječi, a u današnjim čitanjima riječ je o ljubavi prema Bogu kroz slušanje njegove riječi. Slušati i prihvatiti riječ stav je pravog učenika!

          Sve se događa na putu prema Jeruzalemu. Isus dolazi u jedno selo. Ne navodi Luka naziv, ali imena Marte i Marije ukazuju na Betaniju. Isus dolazi u kuću Marte i njezine sestre Marije. Evanđeoski put i način  ovdje je jako izražen: Isus, koji donosi evanđelje, ulazi u dom, u kuću. Naviješta riječ koju Marija sjedeći do njegovih nogu pozorno sluša. Slika jako impresivna. Žena učenica do nogu Učitelja. U kući!

          Sve odiše mirom i skladom do jednog trenutka kada Marta pristupa sa svojim zahtjevom. Ona je sva u posluživanju – diakonia-. Želi Isusa lijepo ugostiti, puno toga treba napraviti. Sama. I zato pristupa Isusu govoreći: zar ne mariš što me sestra ostavila samu posluživati?  I moli Isusa da pokrene Mariju njoj u pomoć!

          Dvaput izgovarajući Martino ime Isus želi naglasiti da prihvati njegovo upozorenje jer se brine za mnogo. Ona u tom trenutku želi služiti Isusu, želi ga slušati, ali i želi mu reći što  treba u tom trenutku poduzeti. Ona traži  da joj njezina sestra pomogne u posluživanju. Isus kaže da Marti da se brine za mnogo. Još jači izraz upotrebljava kad joj kaže da se uznemiruje za mnogo, da je puna tjeskobe.  Marta se uznemiruje sa svojim željama, očekivanjima i sa svojim pokušajem da njezina sestra radi što i ona.

          Od starine se u Marti i Mariji  promatralo dva vida kršćanskog života, akcija i kontemplacija. Život koji je s jedne strane usmjeren služenju i konkretnim djelima i aktivnostima kršćana, i s druge strane kontemplativni život u meditiranju Božje riječi. No, promatrajući polazište i ovu zgodu, koju donosi jedino Luka, nakon prispodobe o milosrđu jednog Samrijanca, ovaj nam tekst donosi put ljubavi prema Bogu u slušanju Božje riječi, koja je polazište i dobar dio, koji ne smije izostati, i koji onda ravna i  našim služenjem prema bližnjima. I poziv svim učenicima, koji žele nasljedovati Isusa, da u slušanju njegove riječi grade „kuću na stijeni“ koju neće srušiti nikakve oluje, i koju neće „briga vremenita i zavodljivost bogatstva“ ostaviti bez ploda.

          S druge strane, predanje i nasljedovanje Isusa je temeljno za svakog kršćanina. A konkretni odgovor svatko čini prema svom osobnom pozivu i mogućnostima. Opasnosti dolaze ako netko pokušava svoj način nasljedovanja staviti kao mjeru za druge, kad se želi na jedan način druge „prisiljavati“ na svoj način. To je opasnost koja je u Crkvi prisutna od samog početka, pa nije izuzetak ni danas u ovo naše vrijeme. Prisjetimo se iz Djela apostolskih o problemu posluživanja i propovijedanja u prvoj zajednici, kad se apostoli posvećuju naviještanju i propovijedanju riječi, a izabiru se poslužitelji.

          Marta i Marija i njihov dom u kojem primaju Isusa slika je i poziv za mene i tebe: ugosti Isusa u svojem domu, u svojem srcu! Divna je slika svake nedjelje kad nas Gospodin okuplja u našim župnim zajednicama! Do njegovih smo nogu, slušamo njegovu riječ! On nam daruje sebe u Euharistiji! Sve nas, različite, sjedinjuje i okuplja! Daruje nam najbolji dio! Najbolji dio kako bi mogli živjeti bez uznemiravanja i bez tjeskobe te usmjeravati svoj život na jedino potrebno! I s druge strane uvijek se učiti primati Boga u svoj život kako nam on dolazi, a ne kako bi mi to često puta htjeli. I ne uporno pokušavati činiti nešto za Boga, nego dopustiti Bogu da djeluje u nama!

 

 

 

15. kroz godinu – 10. 7. 2022

Nakon usklika u Duhu Svetom zbog navještaja evanđelja malenima Isus se okreće učenicima koji ga prate i nasamo reče: Blago očima koje gledaju što vi gledate, jer su mnogi proroci i kraljevi to htjeli vidjeti i čuti, ali nisu. Oni imaju tu čast slušati i gledati. I nastavlja dalje evanđelist da se ustao jedan zakonoznanac da iskuša Isusa. Želi mu uputiti pitanje kako bi mogao Isusa uhvatiti u njegovim riječima. Postavlja mu najvažnije pitanje: što mi je činiti da život vječni baštinim, postignem? Isus ne odgovara na način koji je zakonoznanac tražio, već Isus njega pita i stavlja pred njega upit: u Zakonu što piše? Kako čitaš? Isus na taj način stavlja pred njega da on izrazi  mjesta Pisma koja o tom govore. Zakonoznanac navodi zapovijedi ljubavi kako ih donosi Ponovljeni zakon. Isus mu povlađuje zbog njegova odgovora, ali i dodaje poziv: to čini i živjet ćeš!

No, ovdje se zakonoznanac ne zaustavlja. Postavlja ponovno pitanje: tko je moj bližnji? Možda mu je u nakani bilo to iskušati Isusa u pogledu određenja tko je bližnji. U židovstvu se vodila rasprava o tom. Da li je to samo sunarodnjak? Da li onaj koji slijedi istu nauku pojedine skupine unutar židovstva?  Što sa strancima koji žive u Izraelu jesu li oni bližnji ?

Isus pak ne želi ići na tu razinu i ne želi dati definiciju bližnjega, ograničiti bližnjega po nekom redu. Isus donosi nešto novo i jako konkretno u prispodobi o čovjeku kojeg su napali razbojnici. Prolazilo je više osoba, vidjeli su ga u potrebi, ali nisu prišli i pomogli. Jedan, koji je prišao i pomogao, bio je stranac, neki Samarijanac. I na kraju priče, opet se Isus obraća zakonoznancu s upitom: tko je od ove trojice bio bližnji? Zakonoznanac odgovara što je jedino moguće: onaj koji mu iskaza milosrđe! Isus na to doda njemu i svima nama: idi pa i ti čini tako!

Isus na ovaj divni način, gdje prihvaća pitanja i način sugovornika, uključuje sugovornika u razgovor. S druge strane Isus ne želi u tim razgovorima ostati na razini priče, nadmudrivanja i analiza.  On želi da te riječi prijeđu u život, u konkretnu našu stvarnost. Na taj način dolazi  do velike promjene u pogledu upita: ne pita se „tko je moj bližnji“, nego se pita „komu sam ja bližnji“! A biti bližnji znači , iskazati milosrđe, imati suosjećanje. Ali, ne u nekom osjećaju, ideji i lijepoj riječi nego u konkretnom činu pažnje, dobrote i ljubavi kako je to učinio Samarijanac iz Isusove prispodobe.

  Nije li ovo vrijeme u znaku udaljavanja jednih od drugih? Nisu li se mnogi zatvorili u svoj mirni svijet, okrenuvši pogled od nevolja i teškog života bližnjih?

Mnogi govore kako vole i pomogli bi svakome na svijetu, a ovdje blizu... kao da nema potrebe?

Neka nas Gospodin pouči i stvori u nama želju da želimo biti bližnji!

Biti bližnji: vidjeti!

Biti bližnji: približiti se!

Biti bližnji: iskazati milosrđe!

Biti bližnji: voditi i dalje brigu

 

Idi pa i ti čini tako!  

 

14. kroz godinu - 3. 7. 2022

 

  Jedino evanđelist Luka donosi još jedno poslanje učenika. Na početku 9. Poglavlja donosi  poslanje Dvanaestorice, Isusove upute apostolima.U 10 poglavlju, današnji evanđeoski odlomak,  donosi poslanje velike skupine učenika, 72.  Luki je važna ova tema jer na poseban način želi istaknuti prijelaz na apostolsko propovijedanje prvih kršćana, jer je tomu pothvatu  posvećeno njegovo drugo djelo -  Djela apostolska -  koje je napisao o životu apostola i prvih kršćanskih zajednica .

Isus šalje u parovima 72 učenika. Prema knjizi Postanka toliko je bilo naroda na zemlji, te ovaj broj simbolično uključuje poslanje učenika svima narodima.  Na putu nisu sami. Lakše je prebroditi sve poteškoće, izazove puta. I pružaju na taj način sigurno svjedočanstvo dvojice svjedoka.  No, s druge strane važno je istaknuti  da naš kršćanski put uključuje put zajednice, nikada sami na putu. Naš put je vezan za druge i ostvaruje se s drugima. I ako se zatvaramo samo u svoj svijet i isključujemo druge iz našeg života nismo vjerni  temeljnoj činjenici našeg života: upućenosti na druge!

Isus nas poziva da svoju sigurnost stavimo u Božje ruke. Poziva nas da ostavimo naše ljudske i materijalne sigurnosti koje gomilamo. Toliko vremena utrošimo na takve stvari, koje nam otežavaju naš put i život. Stvaraju nam tolike brige. Zaboravljamo osobe s kojima živimo i Boga, za kojega nikada nemamo vremena. Isus je učitelj života, učitelj srca koji nam pomaže radosno i istinski živjeti.

Isus nas priprema i na neočekivane stvarnosti života. Učenici neće uvijek dobro doći i neće biti prihvaćeni. Štoviše, bit će odbijeni i progonjeni. Oni ulaze u ovaj svijet poput janjaca među vukove. Strašna slika, koja može već na početku unijeti nemir i strah u srce učenika. Ali, Gospodin je tu. On šalje. On je zaštita. On je pobjedio svijet. On je Jaganjac koji oduzima grijeh svijeta.

Isus u poslanju učenika ispunja njihova srca radošću. Bez muke, napora i radosti u našem životu  ništa se nova ne događa. Nama je teško prihvaćati tu povezanost muke i radosti. No, taj put nam je Isus pokazao i trajno nas poziva da navještamo radosnu vijest o kraljevstvu Božjem. Već sama činjenica da sam pozvan biti glasnik te radosti ispunja me radošću, snagom i povjerenjem.

O naš divni Predvodniče na putevima uskim, putevima dugim, putevima zahtjevnim, putu vječnom,  vodi nas i danas u ovo naše vrijeme, i otvaraj nove putove za sijanje i žetvu tvoje Riječi! 

                                                                             13. kroz godinu -26. 6. 2022

Prošle nedjelje razmišljali smo na pitanju otajstva Isusova života, kako ga ljudi doživaljavaju i što misle o njemu. Otkrivajući učenicima otajstvo poniznog Mesije, sluge Gospodnjeg,  poziva sve na uzimanje križa i hod za njim. Njegov put vodi prema Jeruzalemu, točnije rečeno na Kalvariju gdje će biti vrhunac njegova puta.

Upravo današnje evanđelje otvara taj Isusov put iz Galileje prema Jeruzalemu. Važna je nutarnja spremnost kako je izražava evnđelist Luka: „kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu“.

Taj put je darovan Isusu. To je Očev plan. On je radi tog plana i došao na ovaj svijet. Vrijeme je da se ostvari punina radi koje je došao. Isus ostvaruje taj nutarnji put, koji mu je u srcu i pred očima, a on postaje i vidljiv kroz različite susrete i situacije koje susreće na putu prema Jeruzalemu, što ćemo pratiti iz nedjelje u nedjelju.  Ova odlučnost na početku neće biti ništa manja s vremenom koje prolazi ili preprekama koje dolaze na putu. On ostaje vjeran i dosljedan. Sjedinjenost nutarnjeg i vanjskog puta očitovana je do kraja samo u njegovu životu.

Tek što su krenuli pojavljuje se prva prepreka i odbijanje. Treba kroz Samariju, ali ga ne primaju u jedno selo kamo je poslao učenike. Jakov i Ivan traže brzu i snažnu intervenciju: zapaliti ognjem s neba negostoljubive Samarijance. Isus se okreće i prekorava ih. To nije njegov način i put. I nastavlja put prema drugom selu.

Na putu se događa poziv, želja ići za Isusom. Spremnost da se živi novi način života.

Netko pristupa i izražava jaku spremnost da nasljeduje Isusa:“ za tobom ću kamo god ti pošao“. Što li se dogodilo, ne znamo! Kako je odgovorio ostaje otvoreno!? Postaje mogućnost mog i tvog koraka!  Ali, Isusov odgovor na tu želju donosi zahtjevnost za učenike: nema nikakve sigurnosti, idući za njim ostavlja se sve, jer Isus postaje jedina i prava sigurnost.

Još nas više potiče na razmišljanje kad Isus poziva nekog od prisutnih da ide za njim, a on traži da prije pokopa oca. Isus mu odgovara „neka mrtvi pokapaju svoje mrtve“. Isus želi naglasiti da prioritet navještaja Kraljevstva Božjega ima prvenstvo te čovjeka uvodi u odnos s Bogom koji je izvor života. I tko se na taj način odvaja od tog navještaja u duhovnom smislu postaje mrtvac. Jer, navještati kraljevstvo Božje znači ući u životni prostor Oca i Sina. I treći poziv za nasljedovanjem donosi Isusov zahtjev da se ne vraća natrag, da nema ništa važnije od prikladnosti za kraljevstvo Božje. Učeniku pogled ne smije biti okrenut unatrag, nego naprijed, prema budućnosti. Učenikov pogled je okrenut očekivanju. Nasljedovanje Isusa nije bilo kakav put. On je darovan. On se prihvaća u slobodi. Prihvaća u srcu i nutrini, a ostvaruje u svjedočanstvu konkretnog životnog puta i stvarnosti koja nas okružuje.

Pozvani smo u mnoštvu izbora tražiti za nas ono najvažnije. Živimo u jako složenom vremenu, u mnoštvu ponuda. Ono što nam može biti svojevrsna zamka jest uvijek ostati u uvjerenju da je ovo sve što možemo. Odabirati uvijek bolji dio! Mnogi ne vide u tom poteškoće. Ali, upravo promatrajući život i svakodnevlje, ako nismo spremni razlikovati što je ono prvotno u našem životu onda nam život izmiče. Zapravo, idemo lakšim putem, uvjereni u svoje dobro, uvjereni kako ništa zlo ni loše ne činimo.

Naš izbor i naše odluke, naš svakodnevni put zahtjeva i našu preobrazbu, novi život, nove odnose. Svaki naš stav, naše riječi, naša šutnja i djela govore o nama. U svemu tome događa se izbor.  Zato nam je potrebna ova Isusova odlučnost, njegovi zahtjevi za nasljedovanjem, i prihvaćanje puta nasljedovanja kako nas on poziva, a ne kako mi mislimo da ga treba nasljedovati. Kad prihvatimo Gospodina kako dolazi u naš život, nama ostaje prema našim mogućnostima u konkretnom životu u slobodi to ostvariti. Prihvaćanje u nutrini, u svom srcu, postaje svjetlo i snaga za življenje puta, novih susreta i nadvladavanja prepreka koje nas uvijek u životu prate.  Tako i naš duhovni put u životnom hodu s Gospodinom, postaje sve vidljiviji u našem svakodnevnom življenju.

 

          Sv. mučenici Ivan i Pavao, kojih se danas u našoj župi spominjemo, divan su primjer prihvaćanja nasljednovanja Isusa do kraja. Neka i nas zagovaraju u našem životu i neka nam budu poticaj za naše smirene, svjesne i odlučne izbore! I ne dopustimo da nas uznemiruje i privlači ono što smo izborom ostavili!

                                                                                                   25. 6. 2022.

 

Tko je Isus? Postavljeno je više puta pitanje u evanđeljima. Osobito poslije čudesnih znamenja, pita se mnoštvo. Na početku 9. Poglavlja Lukina evanđelja Herod se također pita tko je ovaj o kojem toliko čujem? A malo dalje, današnje evanđelje, i sam Isus postavlja isto pitanje učenicima.

Učenici koji su pošli za Isusom, Dvanaestorica koje je izabrao, sigurno su u svojim srcima imali mnoštvo upita, zbunjenosti i izazova o Učitelju. Osjeća to Isus na njima, jer su oni bili jednim uhom u svijetu i slušali komenatare ljudi o Isusu. I zato sam Isus želi pokrenuti to pitanje. Što svijet govori tko sam ja? Više odgovora dolazi. Kao jedan veliki Božji čovjek. Poput mnogih koji su bili u povijesti Izraela. Prorok!

A vi što vi kažete tko sam ja? Jedan odgovor, Petrov. I vrlo vjerojatno velika šutnja nakon ovog upita. Krist Pomazanik Božji. Kod Luke kratki dijalog Isusa i Petra. Ali za taj odgovor, koji Isus prihvaća, dolazi jedan dodatak: A on im zaprijeti... Neka o tom šute. Za taj naziv Isus želi jedan proces čišćenja, kako bi dobio svoje puno i pravo zančenje. On je ponizni sluga Božji, Mesija, koji će biti ponižen, odbačen ali koji će na kraju biti proslavljen. Zato ovaj odgovor tko je Isus, ostaje trajno otvoren. Potrebno je uvijek rasti u tom odnosu, pročišćavati svoje okvire i slike koje nas žele zatvoriti u jedan djelomični pogled. To pitanje ostaje trajno. Uvijek izazov za svakog osobno. I dok se traži odgovor na to pitanje, bistri se i traži odgovor i na pitanje tko sam ja? Kristov učenik?

Zato na pitanje tko je Isus slijedi i upit tko je Isusov učenik?  Isus poziva sve. Hoće li tko za mnom! Prvo, sloboda u pozivu i koraku na putu prema Isusu. Ne ostavlja Isus prostora nesporazumu, nejasnoći. Hoće li tko... Srce koje će u slobodi njega slijediti. Isus je jasan, zahtjevan. Svoju slobodu živjeti za njega, svoju slobodu živjeti u njemu!

Odreći se sebe. Odreći se svojeg puta i svojih rješenja.  Prihvatiti Isusov put. Ne s vremena na vrijeme, ponekad, u nekim situacijama. Luka kaže „danomice“! Ići za Isusom, njega slijediti.  Prihvatiti Isusov način života: dati, predati, izgubiti, spasiti.

Uzimati  križ. Prihvatiti stvarnost života. Ne toliko tražiti i promatrati križ u nedaćama i nevoljama koje nam donosi život. Zlo i trpljenje koje nas pogađa i unosi nemir i nesigurnost u život. Nego prihvaćati križ pokušavajući  u svom životu biti vjerni Isusu. U svom življenju da nas vodi logika evanđelja, a ne naše sklonosti i rješenja. Nije li upravo to križ, raspeće koje se događa svakodnevno: pred kušnjama života, pred lakšim rješenjima, pred sebičnošću koja nas vodi i želi čuvati sebe,  pred očima svijeta.  Ostati vjeran Isusu, biti učenik koji će izabrati Isusov put a ne put svijeta. Znati biti spreman na neshvaćenost, odbačenost i nerazumijevanje svojih bližnjih. Nije li to raspeće koje osjećam u sebi? I koje me zapravo drži da sve više  postajem i ostajem križonoša?

 

 I što moje srce ispunja velikom radošću. Radošću što nisam sam. Jer Isusa slijedim, on je ispred i daje snagu i ritam mojem koraku. Križ ima smisla samo u Isusu i njegovoj ljubavi do kraja.   I tada postaje životno iskustvo: kad dajem -dobivam, kad gubim - nalazim, kad umirem sebi -  živim. Logika malog sjemena.  Logika križa.  Logika evanđelja! Život našeg  Raspetog i Uskrslog Gospodina! 

 

 

 

 Uz nedjeljna čitanja - DUHOVI

 

Djela apostolska 2, 1-11

Djela apostolska nam donose prikaz prvih učenika u očekivanju  Isusova obećanja dolaska drugog Branitelja i njihova krštenja Duhom Svetim.

Taj događaj Luka stavlja na dan židovske Pedesetnice, blagdan sedmica,  dan zahvale za prvine plodova i dar Zakona, koja je zajednica primila na brdu Sinaju. Sažeti opis događaja pun je teološkog, simboličkog značenja.

Isto mjesto i jedinstvo. Mjesto gdje se nalaze učenici jest gornja soba, mjesto gdje su blagovali Pashu s Isusom prije njegove smrti. Navode se imena jedanaestorice apostola, i dodaje Marija i druge žene i braća njegova. Pri izboru novog apostola, navodi se broj prisutnih120 učenika. Tko je sve bio prigodom silaska Duha izričito se ne navodi. Svi su bili na istom mjestu, ali još više povezani u jedno vjerom u Isusa i njegovu riječ, njegovo obećanje kojim su očekivali snagu Duha Svetoga da mogu izvršiti svoju zadaću koju im je Isus povjerio.

Ispunjeni Duhom. Događaj Duha Svetoga koji ispunja srca učenika dolazi iznenada, znak Božjeg djelovanja. Vanjski simboli kojim se očituje djelovanje Duha su: šum s neba, kao silan vjetar, ognjeni jezici, te govor kako im je Duh davao zboriti. Uočava se pozadina objave Boga na Sinaju prigodom sklapanja saveza. Ognjeni jezici jesu znak Božjeg dara, novog govora kojeg nadahnjuje Duh Božji. Duh zahvaća sve prisutne, sve u jednoj sobi on povezuje svojom snagom. Nema razdijeljenosti kao u hramu, gdje su odvojeni muškarci i žene, gdje je odvojen posebni prostor Božje prisutnosti.

Drugi jezici. Dar Duha Svetoga je dar riječi i naviještanja. Ispunjeni Duhom Svetim počinju odmah naviještati „silna djela Božja“. Slijedi opis čuda jezika i naroda koji su prisutni u Jeruzalemu. Iz izvora krštenja Duhom Svetim rađa se novi narod koji navješta, prorokuje Riječ. To je proroštvo koje po svom sadržaju naviješta Božje djelovanje i poziva na obraćenje. To je proroštvo po svom obliku, jer naviješta riječ koju razumiju svi na svom materinskom jeziku. Na taj način označuje poslanje Crkve, koja će naviještati Isusa do kraja zemlje. 

1.     Rim 8,8-17

U odlomku iz poslanice Rimljanima Pavao stavlja pred kršćane izbor životnog puta: život po tijelu i život po Duhu! To je trajna borba kojoj smo izloženi. Čovjek snagom krštenja ulazi u Božji plan spasenja, ulazi u novi odnos s Bogom. Po krštenju smo u Duhu rođeni i postali smo djeca Božja, te postajemo baštinici proslavljenog života.

Život po Duhu očituje kršćaninovo opredjeljenje za Isusa, snagom njegova Duha Krist je „u nama“ , njemu pripadamo. Postajemo slobodni, nismo više robovi grijeha i starog čovjeka, te pozvani na novost života koju nam omogućuje Duh Božji da nadvladamo tjelesna djela koja nas vode u smrt. Pripadati Kristu znači prihvatiti njegov put križa i ljubavi kojim je proslavio Oca. Snagom Duha Svetoga kršćanin se ne boji trpjeti zajedno s Kristom te živjeti u vjeri i nadi da će se proslaviti zajedno s njim.

 

Evanđelje –

Ako me ljubite.... u Ivanovu evanđelju upravo ljubav izražava najvažniju odliku učenika. Ako me ljubite čuvat ćete moju riječ... Po ljubavi se prihvaća Riječ i s njom stvara intimni odnos. Mjesto prebivanja Boga nije više Hram nego postaje čovjekovo srce. Ako me tko ljubi... k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti...Ljubav pruža stan... srce čovjeka koji ljubi postaje stan za Boga, za brata... Duh Sveti je Božja ljubav... Božja ljubav razlivena u našim srcima...I Duh Božji, Duh Kristov koji će štititi i voditi njegove učenike stvara zajedništvo i jedinstvo. On će trajno podsjećati i poučavati o Kristovu djelu, od kada je Krist ušao u slavu Očevu. On je Duh, naš Branitelj koji ostaje s nama zauvijek.

„Mnoštvo, ako nema snagu jedinstva izvor je podjela i svađa; naprotiv mnoštvo koje je nepodijeljeno tvori jednu dušu“ ( Sv. Augustin ).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 3. Korizmena -meditacija

Odzvanja tako snažno u našim ušima tvoja riječ: „ako se ne obratite, svi ćete slično propasti“. Pred sredinu korizmenog puta, još jednom snažno Božja nas riječ poziva na obraćenje. Na život koji je usmjeren Bogu. Na život koji će mijenjati naša srca, naše odnose prema drugima i donositi plodove koje Bog od nas traži. Bog nas trajno poziva, preko svoje riječi, preko događaja i ljudi. Želi da naš pogled na događaje i stvari bude drugačiji. Ne želi da budemo neki promatrači onog što se događa, ne želi da budemo kao suci koji će drugima presuđivati zbog njihovih pogrešaka. Možda ih sažaljevati zbog nesreće koja ih je zadesila. Bog želi da naš pogled bude obraćen, nov. Naš pogled koji će biti usmjeren prema nama samima. Iz svega što nas okružuje, iz svega što se događa vidjeti što to meni govori,  na što me to sve potiče. Upravo to jest i najteže, izlaziti iz svog mentaliteta, našeg uskog ljudskog pogleda i prihvaćati mentalitet evanđelja. Jer, mi se držimo čvrsto našeg pogleda i stava: pa ja sam dobar, ja idem u crkvu, molim se i pomažem drugima kad mogu i koliko mogu. Ja ne trebam obraćenja, to trebaju drugi. To treba moj susjed, to treba uvijek neki drugi, samo ne ja! A riječ Gospodinova odjekuje ponovno: ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Njegove riječi su upravo bile upućene onima koji su mislili da su dobri, a da su oni stradali bili grešnici!

 

Hvala ti, Gospodine, što si strpljiv s nama. Što nam uvijek pružaš novu priliku. Što ne želiš naglo odsjeći i posjeći radi toga što ne donosimo plodove koje bismo trebali donositi. Ti si pun milosrđa. Ti si opet prigibaš nad svakog od nas, želi nas potaknuti i svima želiš pomoći da se pokrenemo. Ti si uvijek pun nade da ćemo donijeti plod, te ga strpljivo čekaš. Nikoga ne želiš odbaciti i zaboraviti, niti prepustiti kao da nije tvoj! Jer, ti si došao potražiti što je izgubljeno, probuditi ono što je zaspalo, pokrenuti ono što je paralizirano, ispuniti ono što je prazno, oživjeti ono što je mrtvo. U ovo korizmeno vrijme tako si nam blizak. Očituješ svoju neizrecivost i pokazuješ svoje zanimanje za nas. Želiš nas ispuniti svojim svjetlom, svojim životom, želiš nam dati svoj mir. Ljepota tvojeg poziva stvara u nama nemir koji nas želi pokrenuti, i prve korake  s tobom na put obraćenja. Povratka , Gospodine, tebi od kojeg smo se udaljili, i koje tolike površne brige uspavljuju i umaraju svaki dan. Vraćanje , Gospodine, tebe u središte našeg života, jer smo te stavili na rubove i granice našeg svakodnevnog života. Vraćanje , Gospodine, tebe u naše srce, u naše prve čežnje, naše trajne snove radosti i sreće našeg života. Amen!