U srijedu, 09. listopada u punoj dvorani gradskog kazališta, održano je predstavljanje knjige "Komunistički progon i mučeništvo blaženog Alojzija Stepinca" autora prof. dr. Jurja Batelje.

Medicinski prikaz umiranja Stepinca u vremenu njegova zatočeništva donijela nam je najprije prof. dr. sc. Neda Aberle koja je nizom znanstveno utvrđenih činjenica iznijela neoborive argumente o tome kako je STEPINAC SIGURNO BIO UBIJEN OD STRANE SVOJIH PROGONITELJA SUSTAVNIM TROVANJEM HRANE.

Nakon prof. Aberle, autor knjige prof. Batelja izložio je povijesni presjek onih okolnosti koje su utjecale na progon blaženog Stepinca. Čitavo izlaganje utemeljeno je na DOKUMENTIMA koji su dobiveni od dužnosnika hrvatske vlade, a jedan od njih je i nedakašnji progonitelj blaženog Alojzija Stepinca, JOSIP MANOLIĆ.

Iz dokumenata koji mahom dolaze iz arhiva komunističke tajne službe vidljivo je kako je cijeli proces koji je protiv Stepnca vođen USMJEREN KA ELIMINACIJI STEPINCA, te kako su SVI SVJEDOCI KOJI SU NA BILO KOJI NAČIN MOGLI POMOĆI STEPINCU ISTINOM O NJEMU, uklanjani dekretom, baš kao i dokumenti koji bi poslužili obrani Stepinca.

Činjenice koje potvrđuju dokumenti komunističkih progonitelja pokazuju kako je CIJELI PROCES PROTIV STEPINCA BILA JEDNA VELIKA LAŽ. Stepinac NIJE SURAĐIVAO NI S JEDNIM REŽIMOM, kako s ustaškim tako ni s komunističkim. I to je zapravo bila njegova krivnja: NIJE HTIO BITI NIČIJI SLUGA OSIM BOGA SVEVIŠNJEGA.

O FILMU "DNEVNIK DIANE BUDISAVLJEVIĆ"

Poseban osvrt prof. Batelje osvijetlio je malo i nedavno izašli film Dane Budisavljević "DNEVNIK DIANE BUDISAVLJEVIĆ" po kojem autorica iznosi niz NEISTINA O STEPINCU, te POKUŠAVA SELEKTIVNIM KORIŠTENJEM PODATAKA IZ DNEVNIKA oblatiti blaženog Stepinca kao čovjeka koji nije imao namjeru pomoći djeci.

Diana Budisavljević sigurno je bila žena velika srca koja, kao ni Stepinac, nije marila za nacionalnost i vjeroispovijest djece. Na žalost, autori filma koriste njezinu dobrotu za proizvodnju laži, barem kada je Stepinac u pitanju. Sama Diana sigurno nije imala neprijateljski stav prema Stepincu, a u prilog tome govori i činjenica, koju autorica filma prešućuje (ne samo u filmu već i u svim svojim intrevjuima) kako je JULIJE BUDISAVLJEVIĆ, Dianin suprug DRAGOVOLJNO HTIO SVJEDOČITI U KORIST STEPINCA NA NJEGOVU SUĐENJU KAKO BI SE POBILE LAŽI IZNESENE PROTIV BLAŽENIKA, ALI MU KOMUNISTIČKE VLASTI TO NISU DOZVOLILE.

Govori se u filmu samo o srpskoj djeci, premda u stvarnosti nije samo riječ o srpskoj djeci kojoj se pomagalo. Autorica filma zaboravlja kako se takva akcija nije mogla napraviti bez da to vlasti uoče. Vjerojatno je i tražila pomoć od blaženog Stepinca jer je mislila kako može utjecati na vlasti.

Iz povijesne perspektive, barem kada je istina o Stepincu u pitanju, ovaj film nema nikakvu vrijednost. Donosim Vam izvadak iz Dnevnika u kojima se opisuje susret sa Stepincem:

"13. prosinca 1941

Moj prvi prijem kod nadbiskupa dr. Stepinca. I tamo je rezultat razgovora bio potpuno negativan. Nadbiskup mi je rekao da NEMA NIKAKVOG UTJECAJA NA VLAST, da tamo ništa ne može ishoditi. SPREMAN JE ZAUZETI SE ZA STVAR, ali unaprije zna da ništa ne može postići."

Po ovim riječima lako je shvatiti stav blaženog Stepinca: on nema utjecaja na vlast, ali je SPREMAN ZAUZETI SE ZA STVAR. Ove riječi Dijane Budisavljević oslobađajuće su od svih komunističkih presuda Stepincu.

O OKOLNOSTIMA PREDSTAVLJANJA KNJIGE U OMIŠU

Na žalost, ovo je događanje popraćeno jednom neugodnom stvari. Kao i za svaki događaj čijoj se organizaciji ozbiljno pristupa, i u Omišu je bio pripremljen propagandni materijal kojim se navijestilo predstavljanje kjnige.

Cijeli tjedan unaprijed plakati su izvješeni po gradu, ali nekoliko dana prije predstavljanja knjige SVI SU PLAKATI NESTALI. Dobro, nije se to činilo ništa posebno strašnim, jer imali smo u pripremi rezervu, pa je lako bilo polijepiti nove plakate po gradu. Sutradan su ponovo gotovo svi plakati skinuti.

Ne mislimo kako je riječ o slučajnosti, jer do plakata za predstavljanje knjige o Stepincu stavljani su plakati za predstavljanje knjige o braniteljima koji, gle čuda, nisu nestali čak ni nakon što je kjniga predstavljena.

Netko će dodati kako su možda djeca u svojoj razigranosti skinula plakate, ali koja će to djeca učiniti pod okriljem noći? Netko će kazati da su to noćni pijanci učinili, ali "pijana ruka" sigurno ne bi birala plakate.

Meni se čini kako STEPINAC SMETA NEKOME I DANAS ONAKO KAKO JE SMETAO NEKADA i ponovo ga treba eliminirati. Zapravo, ISTINA O STEPINCU BOLNA JE ZA NJEGOVE PROGONITELJE, ZA MRZITELJE SVEGA KATOLIČKOG, ZA MRZITELJE OVE NAPAĆENE HRVATSKE ZEMLJE,  I TA ISTINA BOLI. A zapravo bi trebala biti oslobađajuća za one koje boli ubod istine. Držim kako nije pretenciozno kazati kako se ljudi kojima Stepinac smeta služe i danas lažima kako bi Stepinca oblatili, jer poniziti njega, znači uvijek poniziti Crkvu u kojoj je živio i za koju je živio, poniziti Boga (premda to nikada neće moći) zbog kojeg je svoj život bio spreman dati, te poniziti hrvatski narod kojeg je toliko volio.

U svemu postoji jedan problem mrzitelja Stepinca: STEPINAC NIJE BIO ČOVJEK KOJI JE STVARAO NEPRIJATELJE. Bio je čovjek TRPLJENJA I OPRAŠTANJA, a to može samo netko ISPUNJEN LJUBAVLJU. Blaženi Stepinac bio je čovjek koji je volio jednako i Židove i Srbe, a tome svjedoče brojni spašeni ljudi drugih vjera i nacija. To ne bi učinio čovjek koji mrzi. Stepinac nije mrzio ni svoje progonitelje- oprostio im je sigurno sva poniženja kojima su ga izvrgnuli, kao i tiho ubijanje.

Stoga, ova naša nesretna braća kojima Stepinac i danas smeta, ne shvaćaju kako u želji da Stepinca uklone iz života i ponize ga, ne ponižavaju samo Hrvate katolike vjerne ovom svecu, već i sve one kojima je za života Stepinac pomagao i opraštao. Tako progonom Stepinca ponižavaju i nesretne pravoslavce i židove koji su trpjeli od ustaškog režima, a kojima je Stepinac pomagao, baš kao što ponižavaju sami sebe- progonitelje, kojima je Stepinac oprostio. Jedino što je svojim progoniteljima Stepinac učinio jest da im je iskazao veliku ljubav.