U Mimicama se organizira u subotu i nedjelju, 19. i 20.11.2016. u prostorijama Galerije Mimice radionica za djecu i odrasle. Mentorica, gospođa Blaženka Bagarić upoznat će nas sa tehnikom pravljenja božićnih ukrasa od konca, a gospođa Mladenka Mimica božićnih zvijezda od papira. Molimo zainteresirane da se jave gospođi Blaženki Bagarić na mobitel 091 5634167 ili gospođi Mladenki Mimici na 091 9367140.

 

Troškovi radionice po osobi iznose 20 kuna čime se pokrivaju troškovi materijala.

 

 

PETNAEST MINUTA SA ISUSOM

 Sveti ANTUN MARIJA CLARET

_____________________________________________________________________________________________

Svijet u kojem živimo često nam "ne daje vremena za distati", želi nas poputno učiniti svojim i ničijim više. Obaveze, problemi koji nas svakodnevno razapinju, polako nas udaljavaju od osoba, zatvaramo sami u sebe, u jedan svoj "svijet brzine i problema". Tako nas okupira da zaboravljamo kako izvan nas postoje ljudi i prekrasan život darovan od Boga.

Ovim molitvama želimo Vas podsjetiti kako postoji Bog koji jedva čeka da mu se obratimo. Za to je potrebno IZAĆI IZ SVAKODNEVICE, IZ SVOJE UŽURBANOSTI, ZAUSTAVITI SE NA TRENUTAK. Sveti ANTUN MARIJA CLARET donosi nam u svojim molitvama svoje načine "zaustavljanja života pred Bogom", svoje načine prekidanja svakodnevice na petnaestak minuta kako bi u susretu s Bogom u molitvi osvježio svoj život.

_______________________________________________________________________________________________

 Molitva je zamišljena kao razgovor, razgovor s našim Ocem… Stoga, sklonimo se u šutnju, odijelimo se od vanjskog svijeta, od buke, dođimo pred našeg Gospodina, pred naše Nebo, zamolimo svoga anđela čuvara da moli s nama. Kleknimo pred Presvetim ili zamislimo se pred Presvetim.

 Pred Presvetim

 Ne trebaš mnogo toga znati da mi se svidiš. Dovoljno je da me ljubiš. Razgovaraj sa mnom jednostavno, kao da razgovaraš s najboljim prijateljem.

 Želiš li me za nekoga nešto zamoliti?

 Reci mi njegovo ime i kaži što želiš da sada za njega učinim. Traži mnogo toga! Ne ustručavaj se moliti! Govori mi jednostavno i iskreno o siromašnima koje želiš utješiti, o bolesnima čije patnje gledaš, o zabludjelima koje žudiš vratiti na pravi put. Za svakoga od njih reci mi bar jednu riječ.

 Što je s tobom, zar ne trebaš i za sebe kakvu milost?

 Reci mi otvoreno da si možda ohol, sebičan, prevrtljiv, neuredan… i onda me zamoli da ti pomognem u tvojim malim ili velikim naporima koje činiš da se toga oslobodiš. Nemoj se stidjeti! Mnogi su pravednici, mnogi sveci na nebu imali iste mane kao i ti. Ali oni su ponizno molili… i malo po malo su ih se oslobađali. Nemoj se ustručavati zamoliti me i za zdravlje, za uspjeh u svome radu, poslovima ili učenju. Sve ti to mogu i hoću dati. Želim da me moliš za sve ono što ne priječi tvoje posvećenje, nego ga potiče i olakšava. Reci mi što ti je baš danas potrebno? Što da ti učinim? Kad bi samo znao koliko ti žarko želim pomoći!

 Imaš li kakvu osobito potrebu?

 Povjeri mi ju! Što te zaokuplja? O čemu razmišljaš? Što želiš? Što mogu učiniti za tvoju obitelj, tvoga brata, sestru, tvoga muža, ženu, tvoga sina, tvoju kćer, tvoje prijatelje, tvoje pretpostavljene… Što ti za njih želiš učiniti? A što želiš da ja za njih učinim? Zar ne želiš da se ja proslavim? Ne bi li želio učiniti neko dobro svojim prijateljima koje jako voliš, a koji možda žive i ne misleći na mene! Reci mi što te danas posebno zaokuplja. Što najviše želiš? Kojim bi to sredstvima ostvario? Reci mi ako ti nešto ne uspijeva i ja ću ti pokazati što je tomu razlog. Zar ne želiš da budem potpuno tvoj?

 Osjećaš li se možda tužno ili bezvoljno?

 Ispričaj mi sve pojedinosti! Što te rastužilo? Tko te je povrijedio? Tko je povrijedio tvoje dostojanstvo? Tko te je prezreo? Povjeri mi sve i uskoro ćeš mi moći reći da si potaknut mojim primjerom sve oprostio i zaboravio. Kao nagradu utješit ću te svojim blagoslovom. Bojiš li se možda? Osjećaš li u duši neku tjeskobu koja je neopravdana, ali te ne prestaje razdirati srce? Baci se u naručje moje providnosti! Ja sam s tobom, tu kraj tebe! Ja sve vidim, sve čujem i ni trenutka te neću ostaviti u nevolji. Osjećaš li odbojnost prema ljudima koji su te voljeli, a sada su se od tebe udaljili i zaboravili te bez ikakvoga razloga? Moli se za njih i ja ću ti ih vratiti ako nisu prepreka tvomu posvećenju.

 Zar mi nemaš reći i nešto lijepo?

 Zašto mi ne dopuštaš da se s tobom radujem, pa ja sam ti uistinu prijatelj. Ispričaj mi što te je jako utješilo i razveselilo nakon našega posljednjega susreta! Vjerojatno si doživio neko ugodno iznenađenje, čuo dobru vijest, primio pismo koje te je razveselilo, doživio znak pažnje. Možda si savladao neku poteškoću, izišao iz bezizlazne situacije? Sve je to moje djelo! Jednostavno mi reci: «Oče moj, hvala ti!»

 Zar mi nećeš ništa obećati!?

 Ja vidim dubine tvoga srca. Ljude se može prevariti, ali Boga ne! Zato budi posve iskren! Jesi li čvrsto odlučio da se više nećeš izlagati onoj zavodljivoj prigodi za grijeh, da više nećeš čitati onu knjigu koja nadražuje tvoju maštu, da se više nećeš družiti s onim ljudima koji unose nemir u tvoju dušu? Hoćeš li opet biti blag, ljubazan i uslužan prema onom bližnjemu kojega si do danas smatrao svojim neprijateljem jer se ogriješio o tebe? Dobro, sada se vrati svojim svakodnevnim obvezama, svojem poslu, svojoj obitelji, učenju. Ali ne zaboravi četvrt sata koji smo ovdje zajedno proveli! Sačuvaj koliko možeš: šutnju, unutarnju sabranost, skromnost i ljubav prema bližnjemu.
Ljubi moju Majku koja je i tvoja Majka.

 Dođi mi ponovno sa srcem još ispunjenijim ljubavlju i još predanijim mojemu Duhu. Tada ćeš svakoga dana u mome srcu nalaziti novu ljubav, novu dobrostivost i novu utjehu

 ________________________________________________________________________________________

Sveti Antun Marija Claret rodio se 23. prosinca 1807. u Sallentu, u španjolskoj pokrajini Kataloniji. Godine 1835. bio je zaređen za svećenika, a od god. 1843. veoma je uspješno djelovao kao pučki misionar u rodnome kraju. Godine 1849. osnovao je misijsku družbu Sinova Srca Marijina, koji se po njemu u puku nazivaju i klaretinci. Osnovao je i žensku granu te družbe, a nazvao ju je Kćeri Srca Marijina. Učinio je tako jer je bio veliki štovatelj i pobožnik Srca Marijina.

Kako je po svojim mnogobrojnim apostolskim pothvatima postao poznat, imenovan je nadbiskupom Santiaga na Kubi. Ondje je djelovao od god. 1850. do 1857. Ta je nadbiskupija prije njega 14 godina bila bez svoga pastira. Antun se svim marom dao na to da je obnovi i podigne. Činio je to duhovnim vježbama za kler, pastoralnim pohodima i misijama. U šest je godina obavio tri vizitacije svoje nadbiskupije, a započeo je i s četvrtom. Osnovao je i Bratovštinu kršćanskoga nauka, kako bi puk što više poučio u vjeri. Za vrijeme potresa i pošasti, koji su poželi mnogo žrtava, revni je nadbiskup dva put na dan obilazio bolnice ispovijedajući, tješeći i dijeleći milostinju. Za socijalno dobro puka po svim je župama osnivao štedionice. Napisao je i djelce u kojem je obrazložio vrijednost i ljepotu seljačkoga života i rada. Njegov je socijalni, karitativni, kulturni rad neprijateljima vjere bio trn u oku pa su mu radili čak o glavi. Više puta je na njega bio pripreman atentat. To je išlo tako daleko da je god. 1857. morao napustiti Kubu i vratiti se u Španjolsku. Ondje bijaše ispovjednik kraljice Izabele II. Napisao je velik broj vrijednih asketskih spisa i uopće je bio veliki širitelj i promicatelj dobre knjige. Već je kao pučki misionar u Kataloniji posvuda osnivao knjižnice. Kao biskup sudjelovao je i na I. vatikanskom saboru. Umro je 24. listopada 1870. u Fontfroide, u južnoj Francuskoj. Svetim ga je proglasio 7. svibnja jubilarne godine 1950. papa Pio XII.

 

 

Mučne, ali i korisne

 

20 misli koje će vam pomoći u borbi s kušnjama

 

shutterstock_164737085

Foto: Shutterstock.com

 

1. Dokle god ovdje živimo, ne možemo biti bez tjeskobe i kušnje. Zato u Knjizi o Jobu piše: “Nije li borba život čovjekov na zemlji?” (Job 7,1)

 

2. Stoga bi svatko morao pripaziti na svoje kušnje i bdjeti u molitvama, da đavao ne bi našao priliku i zaveo ga. On, naime, nikad ne spava, nego “obilazi kao ričući lav tražeći koga da proždre”. (Usp. 1 Pt 4,7; 5,8;)

 

3. Nitko nije tako svet ni savršen a da ne bi pokatkad imao kušnji. Ne možemo sasvim bez njih.

 

4. Kušnje, iako mučne i pogubne, često su vrlo korisne. Po njima čovjek stječe poniznost, pročišćenje i iskustvo.

 

5. Svi su sveci prolazili mnoge jade i kušnje i napredovali. (Dj 14,2) A oni koji ih nisu bili kadri podnositi, bili su odbačeni i propali su.

 

6. Nema tako svetog reda ni tako sigurna mjesta gdje ne bi bilo kušnji i neprilika.

 

7. Dokle god čovjek živi, nije siguran od kušnji jer izvor je kušnji u nama.

 

8. Mnogi pokušavaju umaknuti kušnjama, a upadaju u još veće. Od samog bijega nema pobjede. Tek strpljivošću i istinskom poniznošću bivamo jači od svih neprijatelja.

 

9. Tko se samo naizvan sklanja, a ne čupa korijenje, malo će napredovati; što više, kušnje će se vraćati još brže i biti goropadnije. Malo-pomalo, strpljivom ustrajnošću i Božjom pomoću više ćeš pobjeđivati nego svojom žestinom i silovitošću. (Usp. Kol 1,11)

 

10. U kušnji često potraži savjet, a s onim koji je u kušnji ne postupaj strogo, nego ga nastoj utješiti, kao što bi to i sebi želio. (Usp. Gal 6,1)

 

11. Uzrok je svim kušnjama nestalnost duha i nepouzdanje u Boga; jer kao što lađu bez kormila valovi bacaju amo-tamo, tako i čovjeka, nemarna i popustljiva u odlukama, zanose različite napasti.

 

12. U vatri se ispituje željezo, a u kušnjama pravedan čovjek. (Usp. Sir 31,31; 27,6)

 

13. Često ne znamo što možemo, kušnja nam otkriva što jesmo.

 

14. Na početku kušnje potrebna je budnost: lakše se, naime, neprijatelj pobjeđuje, ako mu ne dopustimo ući na vrata svoje duše, već mu se odmah, čim pokuca, ispred praga, suprostavimo. (Usp. Ef 4, 27) Zato je pjesnik rekao: “U pravi se čas odupri, za lijekom je prekasno sezat kad je zlo s duga otezanja već uzelo mah.” ( Ovidije, Remedia amoris, L. II, 91)

 

15. Naprije padne na pamet obična misao, zatim dođe živahna mašta, onda užitak pa zlo nagnuće i pristanak. I tako jedno za drugim zlokobni neprijatelj zahvati sve, kad mu se nismo spočetka oprli. I što mu se tko dulje oklijeva oprijeti, to u sebi dnevice biva slabiji, a njegov neprijatelj snažniji. (Usp Grgur Vel. Homilia XVI in Evangelia)

 

16. Neki trpe teže kušnje na početku svojega obraćenja, neki na kraju. Neki opet pate gotovo cijeli život. Poneki su samo lako kušani, primjereno božanskoj mudrosti i pravdi, koja odvaguje ljudske mogućnosti i zasluge i sve upravlja na spasenje svojih odabranika.

 

17. Zato u kušnjama ne smijemo očajavati, nego to žarće zazivati Boga, da nas udostoji pomoći u svakoj nevolji, jer on će, kako reče sveti Pavao “kušnjama dati i ishod”, da bismo mogli izdržati. (1 Kor 10,13) Priklonimo, dakle, svoju dušu u svakoj kušnji i nevolji pod Božju ruku jer on “klonule duše spasava” i uzdiže. (Usp. 1 Pt 5,6; Ps 34,19; Lk 1,52)

 

18. U kušnjama i nevoljama provjerava se čovjekov napredak; tu njegova zasluga postaje veća, a krepost očitija.

 

19. Nije veliko ako je čovjek pobožan i revan kad ne osjeća teškoću. No, ako u vrijeme neprilika ostaje strpljiv, mogu se od njega očekivati velike stvari.

 

20. Ima ih koji se održe u velikim kušnjama, a u malim, svakodnevnim često dožive poraz, da se, tako poniženi, nikad ne uzdaju u sebe u velikim, kad su tako slabi u malim.

 

Priređeno prema tekstu iz knjige Tome Kempenca “Nasljeduj Krista”

 

 

 

 

Post nije dijeta – 10 prijedloga kako postiti, ući duboko u svoje srce i osloboditi se navezanosti na grijeh

 

Koncentrirano pročitajte ovih deset prijedloga o tome kako postiti – kako sebe poniziti – i odaberite barem jedan ili dva kako biste počeli vježbati odmah

 

molitva

 

Isus je rekao: Ako se ne obratite, svi ćete izginuti” (Lk 13,3). U prvoj propovijedi svog javnog djelovanja Isus nas potiče na obraćenje: “Obratite se i vjerujte evanđelju!” (Mk 1,15) Crkva, koja je mistično Tijelo Kristovo, velikodušno nam nudi vrijeme milosti koje ima za svrhu obraćenje – četrdeset dana korizme.

 

Izraelci su proveli četrdeset godina u pustinji; Mojsije je postio četrdeset dana na brdu; Isus je proveo četrdeset dana u pustinji posteći. Crkva nas potiče da u korizmi kopamo duboko u unutrašnjosti svog srca i molimo za njegovo obraćenje.

 

Ovo obraćenje može postati stvarnost ako koristimo tri tradicionalne prakse: molitva, milostinja i post. U molitvi podižemo naše misli prema Bogu; u milostinji idemo u susret potrebama svima koji pate; u postu duboko istražujemo u našim srcima i molimo Gospodina za milost da se odreknemo naše vezanosti za grijeh!

 

Kako bismo konkretno mogli prakticirati post? Važno je napomenuti: post nije dijeta, s ciljem da izgubimo nekoliko kilograma viška. Umjesto toga, svrha posta je da ugodimo Bogu, obratimo naša srca te molimo za obraćenje drugih. Drugim riječima, post mora imati zemaljsku i nebesku nakanu!

 

Evo deset načina kako možemo postiti.

 

  1. Jedite manje i češće primajte svetu pričest. Ovom praksom dajemo više na važnosti našem duhovnom životu i spasenju naših duša. Isus je rekao: “Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.” (Iv 6, 27)

  2. Kontrolirajte svoj jezik. Sveti Jakov kaže: “Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori”. Pročitajte treće poglavlje Jakovljeve poslanice – jedno od najboljih poticaja za razmišljanje o kontroliranju našeg jezika.

  3. Herojski trenuci. Sveti Josemaria Escriva je skovao frazu “herojski trenutak”. Escriva tvrdi da čim čujemo budilicu trebamo odmah ustati iz kreveta te potom moliti i  započeti dan. Lijenost nas potiče da odgodimo alarm za još koju minutu. Ne vjerujem da ta odgađanje buđenje postoji u životu i praksi svetaca. Slažete se?

  4. Kontrola požude. Oči su ogledalo duše. Kralj David je pao u grijeh koji ga je zatim doveo do ubojstva, iz jednog jednostavnog razloga: zato što nije kontrolirao svoj pogled. Promatrao je udanu ženu Bat Šebu. Preljubničke misli dovele su ga do fizičkog preljuba, do poricanja njegova grijeha i na kraju do ubojstva nevinog čovjeka – Bat Šebina muža. Potrudimo se živjeti u duhu blaženstva: “Blago čistima srcem, oni će Boga gledati” (Mt 5,8).

  5. Točnost. Isus kaže: “Tko je vjeran u malome, bit će vjeran u velikom.” (Mt 25,23) Biti vremenski točan znak je reda, poštivanja drugih. Stoga, zadatke obavljajmo dobro i na vrijeme.

  6. Slušajte druge. Tako je lako u razgovoru prekinuti drugoga i iznijeti svoje mišljenje a da ne saslušamo tuđe mišljenje do kraja. Milosrđe, što znači ljubav prema Bogu i drugima, uči nas da poštujemo druge i dopustimo im da govore, bez prekida i nametanja vlastitih ideja. Slušanje drugih je čin poniznost – stavljamo druge ispred sebe! “Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome.”

  7. Budite zahvalni, ne žalite se. Nikada nemojte dopustiti da vam prođe dan u kojem se niste zahvalili Bogu. Mi stalno trebamo zahvaljivati Bogu. Također, trebamo stvoriti naviku da često zahvaljujemo i drugima. “Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar; jer je vječna ljubav Njegova.” (Ps 118, 1)

  8. Smiješite se, čak i ako to ne želite. To doista može biti velika pokora – osmjehnuti se nekomu, čak i kada ste umorni, imate glavobolju ili prehladu. To je herojska vrlina. Osmijeh je nešto maleno, ali je zarazno. Doista, iskreni osmijeh može utješiti drugoga. Jedan od najočitijih znakova Isusovih sljedbenika je osmijeh, radost koja zrači s lica. “Radujte se u Gospodinu; ponavljam: radujte se u Gospodinu uvijek.” (Fil 4, 4)

  9. Molite, čak i kada se ne osjećate voljni moliti. Mnogi od nas, nažalost, temelje duhovni život na pukim osjećajima koji su kratkotrajni i prolaze kao rosa koja isparava od jutarnjeg sunca. Nama najbolji primjer je, dakako, naš Gospodin i Spasitelj Isus Krist u Getsemanskom vrtu. Kada je Isus doživljavao smrtnu agoniju i muku zbog koje su iz njegovih pora izvirale kapi krvi, On nije možda imao volje moliti. Ipak, Isus je molio sve više i jače. Stoga, prakticirajmo post i pokoru u našim životima, ali također pronađimo određeno vrijeme i mjesto za molitvu – posebno za molitvu u trenucima kada nemamo volje, osjećamo jaku tugu, bol i slično. To je pokora i prava ljubav prema Bogu! To je znak istinske zrelosti u vjeri!

  10. Ohrabrenje. Izađimo iz naše egoistične ljuske i usredotočimo se na Boga i gledajmo Isusa u drugima – po uzoru na Dobrog Samarijanca. Naučimo biti Šimun Cirenac i pomozimo našoj braći i sestrama u nošenju teškog križa. Ohrabrimo ih utješnim riječima, poticajnim gestama i srcem ispunjenim ljubavlju i suosjećanjem. Zapamtimo zlatno pravilo: “Čini drugima ono što želiš da drugi čine tebi.” U teškim olujama zemaljskih borbi, riječ ohrabrenja doista može biti snažan vjetar u jedra!

 

Koncentrirano pročitajte ovih deset prijedloga o tome kako postiti – kako sebe poniziti – i odaberite barem jedan ili dva kako biste počeli vježbati odmah. Neka nas naša Gospa, Majka dobrog savjeta, ohrabri da ponizimo sebe i kažemo “da” Božjoj ljubavi služeći braći i sestrama velikodušnim srcem!

 

vlč. Ed Brown, catholicexchange.com

 



 

SVETAC S DOBRIM SMISLOM ZA HUMOR

 

10 najpoznatijih šala ‘dobrog pape’ Ivana XXIII.

 

papa Ivan XXIII

 

Kako piše katolički bloger John White, sve što većina ljudi zna o Ivanu XXIII. dalo bi se ukratko sažeti ovim riječima: punašan, Talijan, Drugi vatikanski koncil.

 

Ali to nije sve. Talijanski papa Ivan XXIII. dobio je nadimak “Dobri Papa”, upravo radi svoje ljubaznosti, jednostavnosti i duhovitosti. Poznat je po svome humoru s kojim je mnogim ljudima ostao u dobrom sjećanju.

 

Evo nekoliko anegdota iz njegova života:

 

1. Kada je posjetio jednu bolnicu, upita malog dječaka što želi postati kada odraste. Mali dječak je odgovorio kako bi volio biti ili policajac ili papa. “Ja bi na tvome mjestu postao policajac”, reče Ivan XXIII. “Jer svatko može postati papa, pogledaj samo mene!”

 

2. “Često se puta probudim u noći i počinjem razmišljati o ozbiljnim problemima u svijetu i kažem sebi, kako bi trebao porazgovarati s papom o tim problemima. Drugog dana kada se probudim, sjetim se da sam ja zapravo papa.”

 

3. Jednom je jedan novinar upitao Svetog Oca – “Koliko ljudi radi u Vatikanu?” Na to je odgovorio Sveti Otac: “Otprilike polovica.”

 

4. Jednoga dana je Sveti Otac odlučio posjetiti prijatelja u bolnici Duha Svetoga. Tada ga dočeka časna sestra i pozdravi: “Sveti Oče, ja sam poglavarica Duha Svetoga.” On odgovori: “Blago vama! Ja sam samo Njegov sluga.”

 

5. Nakon što su Angela Roncallija izabrali za novog papu, on bi šetao kroz ulice Rima. Jedna žena koja je prolazila pokraj njega reče prijatelju, “O Bože, kako je debeo!” On se okrenu prema njima i odgovori: “Ženo draga! Vjerujem da razumijete da konklave nisu natjecanje za ljepotu.”

 

6. Poznato je da Ivan XXIII. potječe iz jedne seljačke obitelji. Tako je jednom napisao: “Postoje tri načina kako se možete uništiti: žene, kockanje i poljoprivreda. Moj otac je birao ono najdosadnije.”

 

7. Dok je Ivan XXIII. bio apostolski nuncij u Parizu, pozvali su ga na svečani ručak. Tada je sjedio pokraj jedne lijepe gospođe, naprosto previše razgoljene. Nakon što je doneseno voće na stol, on uzme jednu te je pruži gospođi pokraj sebe. Ona se začudila, no on doda: “Izvolite uzeti, gospođo. Eva je opazila da je gola tek kada je pojela jabuku.”

 

8. Jedan vatikanski dužnosnik je rekao Svetom Ocu, da je “apsolutno nemoguće” sazvati Drugi vatikanski sabor 1963. godine. “Dobro, onda ćemo ga sazvati u 1962.” I tako je i učinio.

 

9. Jednom novinar upita Ivana XXIII., tada još patrijarha Venecije, što bi postao kad bi mogao živjeti svoj život ispočetka. Na to odgovori: “Novinar.” Nastavio je s osmijehom: “Da vidimo imate li hrabrosti reći, da bi vi bili patrijarh kada biste mogli živjeti ispočetka.”

 

10. Jedan kardinal u Vatikanu se pobunio, kako određen vratar dobiva istu plaću kao i kardinal. Na to odgovori papa: “Taj vratar ima desetoro djece; nadam se da kardinal nema.”

 

Blaženi Ivan XXIII. također se znao često našaliti na vlastiti račun, posebice o svojoj veličini (iako nije bio toliko velik), o svojim ušima (koje su bile velike) kao i o svojoj kilaži. Tako je zbog svoje jednostavnosti, ljubaznosti, i duhovitosti ostao u sjećanju mnogih.

 

M. Tr. | Bitno.net

 

 

 

STRELOVITE MOLITVE

 

U tradiciji Crkve postoji nešto što nazivamo STRELOVITE MOLITVE. Ime im dolazi od latinske riječi IACULA što znači strijela, pa su takve molitvice nazivali IACULATORIA- ona molitva koja je Bogu odapeta poput strijele, bez puno promišljanja, ali sa puno srca. Kao uvod u ovo razmišljanje o strelovitim molitvama, poslužit ćemose izvadkom iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca CarvajalaRazgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

 

Gospodin se često povlači na molitvu. Ponekad moli satima: »Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše«8; drugi put se obraća Bogu Ocu kratkom molitvom, punom ljubavi: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje«;9 »Oče, hvala ti što si me uslišao.«10 U drugim prigodama evanđelist nam pokazuje kako je Isus dirnut molitvama koje mu ljudi upućuju. Te molitve i nama mogu poslužiti kao strjelovite molitve: molitva gubavca koji moli: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti«;11 molitva jerihonskoga slijepca: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se«;12 molitva dobroga razbojnika: »Gospodine, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo«.13 Isus, ganut ovim molitvama, ne čeka.

 

Ponekad nam neka od ovih molitava može poslužiti prilikom traženja oprosta, kao što je poslužila cariniku, koji se vratio kući opravdan: »Gospodine, smiluj se meni grešniku«;14 ili ćemo, kao što je učinio sveti Petar nakon što je zatajio Isusa, reći: »Gospodine, ti sve znaš, tebi je poznato da te ljubim«;15 unatoč mojim pogrješkama. Druge evanđeoske molitve pomoći će nam kada trebamo više vjere: »Gospodine, vjerujem, ali pomozi mojoj nevjeri«,16 ojačaj moju vjeru; »Gospodin moj i Bog moj!«17 kao što je rekao Toma kad mu se Isus ukazao nakon uskrsnuća: to je izniman čin vjere i predanja, strjelovita molitva za koju su nam možda kazali da ju je dobro ponavljati kad klečimo pred svetohraništem. Postoje brojne strjelovite molitve koje svakodnevno možemo iz dubine srca i duše uputiti Bogu, već prema potrebama ili situacijama u kojima se u određenome trenutku nalazimo.

 

Gospodin se često povlači na molitvu. Ponekad moli satima: »Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše«8; drugi put se obraća Bogu Ocu kratkom molitvom, punom ljubavi: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje«;9 »Oče, hvala ti što si me uslišao.«10 U drugim prigodama evanđelist nam pokazuje kako je Isus dirnut molitvama koje mu ljudi upućuju. Te molitve i nama mogu poslužiti kao strjelovite molitve: molitva gubavca koji moli: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti«;11 molitva jerihonskoga slijepca: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se«;12 molitva dobroga razbojnika: »Gospodine, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo«.13 Isus, ganut ovim molitvama, ne čeka.

 

Ponekad nam neka od ovih molitava može poslužiti prilikom traženja oprosta, kao što je poslužila cariniku, koji se vratio kući opravdan: »Gospodine, smiluj se meni grešniku«;14 ili ćemo, kao što je učinio sveti Petar nakon što je zatajio Isusa, reći: »Gospodine, ti sve znaš, tebi je poznato da te ljubim«;15 unatoč mojim pogrješkama. Druge evanđeoske molitve pomoći će nam kada trebamo više vjere: »Gospodine, vjerujem, ali pomozi mojoj nevjeri«,16 ojačaj moju vjeru; »Gospodin moj i Bog moj!«17 kao što je rekao Toma kad mu se Isus ukazao nakon uskrsnuća: to je izniman čin vjere i predanja, strjelovita molitva za koju su nam možda kazali da ju je dobro ponavljati kad klečimo pred svetohraništem. Postoje brojne strjelovite molitve koje svakodnevno možemo iz dubine srca i duše uputiti Bogu, već prema potrebama ili situacijama u kojima se u određenome trenutku nalazimo.

 

Često ih čak ne moramo ni izreći. Ponekad je dovoljan pogled, samo riječ ili misao ispunjena ljubavlju ili kajanjem… molitva koja još nije uobličena, ali je Gospodin odmah razumije i prihvaća. Za dušu koja je čvrsto sjedinjena s Bogom molitva je nešto prirodno, gotovo spontano, poput nadnaravnoga disanja koje hrani to sjedinjenje s Bogom. Sve se to događa usred najnapornijih poslova, jer Bog očekuje da svi živimo taj život molitve i zajedništva s njim.

 

 

Strelovita molitva ide prije svega za tim da ČOVJEKA STAVI U PRISUTNOST BOŽJU, te da BOGU UPRAVI SVOJE PROŠNJE NA JEDAN SPONTAN NAČIN. Kada razgovaramo s nekim tko nam je drag, tko je stalno kraj nas, s kim provodimo najviše vremena, činimo to bez nekih osobitih uvoda, zareza, zagrada. Razgovaramo jednostavno, izravno, ne bojimo se kazati sve u lice.

 

 

U takvom je odnosu moguće ljubav iskazati nekome s dvije- tri riječi. Moguće je sve kazati samo jednim osmjehom ili suzom. U odnosu koji podrazumijeva jednu BLIZINU, može se komunicirati s osobom na jedan posve drugačiji način- prisno, bez uvijanja, bez podilaženja, jasno. Primarni cilj ovih strelovitih molitava nije dakle želja da budemo uslišani- I to je naravno jedna od bitnih stvari, već je ŽELJA DA SE ZBLIŽIMO S BOGOM ČAK I U ONIM TRENUCIMA U KOJIMA TO INAČE NE BISMO ČINILI. Na taj način pokazujemo koliko nam je stalo do BOŽJE BLIZINE.

 

 

Naravno, nije cilj ugraditi “brojilo” ovih molitava u nas, pa da nakon nekog vremena kažemo: evo sada, nakon tisuću strelovitih molitava, blizu sam Bogu. To bi bilo kao da na silu pokušavamo postići nešto. Ove molitve idu za tim da se BOGA SJETIMO I U TRENUCIMA U KOJIMA JE TO TEŠKO, U KOJIMA NAS OKUPIRAJU DRUGE BRIGE, U KOJIMA SE SVE OKRENULO PROTIV NAS NA POSLU, NA ULICI, U OBITELJI. Tada ove molitve, ma kako god bile izgovorene, postaju ne samo izrazom želje za Božjom blizinom, već I vapajem u pomoć. A, koga zovete kad Vam je najteže? Zasigurno se najprije obratite onima koji su Vam NAJBLIŽI, zar ne? I, tko Vam najprije priskače u pomoć? ONAJ KOJI VAM JE NAJBLIŽI!

 

 

Strelovite molitve uvode nas u blizinu Božju, zbližavaju nas s Bogom na jedna poseban način. Nerijetko se izgovaraju u onim trenucima kada je svaka druga molitva nemoguća, kada je čovjek u situaciji da ništa ne može posebno napraviti sa sobom. Tada se ove molitve pretvaraju u savršenu molitvu srca, u vapaj nemoćnika.

 

 

S druge strane, ove su molitve blagotvorne I onda kada je sve ide kako treba. Ne zaboravite kako veći dio života u obitelji provodimo mirno I jedni se s drugima zbližavamo u trenucima kada je sve dobro. I to su trenuci kada se treba sjetiti Boga na ovakav način. Zapravo, treba Ga se sjetiti OSOBITO ONDA KADA SVE IDE DOBRO, jer su to privilegirani trenuci zbližavanja s Bogom. U protivnom bi se strelovite molitve pretvorile u službu “112 od Boga” ili bi ih mogli nazvati “nazovi Boga samo kad je panika,” a to nije u redu.

 

 

S Bogom se treba zbližavati STALNO, u dobru I u zlu. Kako to zbližavanje ne bi bilo programirano samo za neke trenutke, imamo strelovite molitve, koje UVIJEK možemo uputiti Bogu ne hajući na okolnosti u kojima se nalazimo.

 

PREDANJE DANA GOSPODINU

 Gospodine Isuse, po Prečistom Srcu Marijinu, srcu naše Majke, posvećujem tvojem srcu moje molitve, moj rad, patnje i radosti ovoga dana kao naknadu za naše grijehe. Posvećujući se Tebi po tvojoj Svetoj Oltarskoj Žrtvi , posvećujem se tako i Ocu po Duhu Svetom. Molim da dođe Kraljevstvo tvoje! Posebno te molim za Svetog Oca papu i sve njegove nakane povjerene Apostolatu molitve.

 DJELA NAŠA

 Gospodine, preteci naša djela svojom milošću i prati ih svojom pomoći da svaki naš posao od tebe vazda započnemo i po tebi završimo.

 STAVITI SE U PRISUTNOST BOŽJU

 Gospodine svemogući Bože koji si nas doveo do početka ovog novog dana; spasi nas svojom moći da ne padnemo u nikakav grijeh, već da naše riječi, misli i djela slijede put tvojih zapovjedi. Po Gospodinu našem Isusu Kristu koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog po sve vjeke vjekova.

 POSVETA MAJCI BOŽJOJ

 Gospođo naša i Majko naša! Tebi se predajemo posve kao i kako bi ti se pokazao kao pravo tvoje dijete, posvećujem ti moje oči, moje uši, moj jezik, moje srce; jednom riječje- cijeloga sebe. Sad kad sam sav tvoj, Majko milostiva, čuvaj me i brani kao stvar i svojinu svoju.

 SPOMENI SE (MEMORARE)

Spomeni se, o predobrostiva Djevice, kako se još nikada nije čulo da si ikoga zapustila, koji se tebi u zaštitu utekao, tvoju pomoć zatražio I tvoj zagovor zaprosio. Tim pouzdanjem obodren, utječem se I ja k tebi Djevice djevica. K tebi Majko dolazim, pred tobom stojim ja grešnik I uzdišem. Nemoj Majko Vječne Riječi, prezreti mojih riječi , nego ih milostivo poslušaj I usliši. Amen.

 SVETI MIHAELE ARKANĐELE (SANCTE MICHAEL ARCHANGELE)

 Sveti Mihaele Arkanđele, brani nas u boju: protiv pakosti I zasjedama đavoskim budi nam zaklon! Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo. I ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu I druge duhove zlobne, koji svijetom prolaze na propast duša, božanskom jakošću u pakao potjeraj.

 Molitva sv. Alfonza nakon svete mise

 Neizmjerna dobroto! Neizmjerna ljubavi! Bog mi se čitav dao! Sasvim se učinio mojim. Dušo moja saberi svoje osjećaje i usko se sjedini s Gospodinom koji je došao da bi se sjedinio sa mnom, da ga zauzvrat ljubiš.

 Ljubljeni Otkupitelju, grlim te! Ljubavi i živote moj, sjedinjujem se s tobom; nemoj me odbaciti. Jao meni! U mom životu postojao je period kada sam bio udaljen od tebe, ali od sada nadalje radije bih tisuću puta izgubio svoj život nego ponovno te izgubio, najveće moje dobro. Molim te, Gospodine, zaboravi sve moje uvrede, smiluj mi se i oprosti mi; to me boli iz dna srca i želio bih moći umrijeti od ove boli.

 Unatoč tome što sam sagriješio protiv tebe, ti mi zapovijedaš da te ljubim: Ljubite Gospodina Boga svoga svim srcem svojim. Tko sam ja, Gospodine, da želiš da te ljubim? Ali budući da to želiš, ja te želim ljubiti. Želio si umrijeti za mene, i dao si mi svoje Tijelo za hranu. Ostavit ću sve i svakoga i prigrliti jedino tebe, ljubljeni Spasitelju.

 Tko li će me udaljiti od ljubavi Kristove? Ljubljeni Otkupitelju, koga li više želim ljubiti nego tebe, koji si beskrajna dobrota i koji si dostojan beskrajne ljubavi? Što ima za mene na nebu i što mogu više željeti van tebe na zemlji, Bože moga srca. Bog je moj zauvijek, uistinu Bože moj koje veće dobro mogu imati na nebu i na zemlji, tko će me više ljubiti od tebe?

 Dođi kraljevstvo tvoje. Dobri Isuse, molim te uzmi u potpunosti moje srce sada, jer ti ga čitavog predajem. Upravljaj njime zauvijek i drži ga dalje od bilo kojeg osjećaja koji ne dolazi od tebe. Izabirem te kao moje utočište i moje blago: Bože srca mog. Bog je moj zauvijek!

 Udijeli mi da mi nikada ne silazi s usana molitva sv. Ignacija Loyolskog: «Dovoljno sam bogat dok mi daješ svoju ljubav i milost.». Daj mi svoju ljubav i svoju milost; učini da te ljubim i da znam da me ljubiš, tada sam dovoljno bogat. Ne žudim za ničim osim toga, ne tražim ništa više.

 Ti dobro znaš moje slabosti i znaš koliko sam ti puta bio nevjeran. Pomozi mi, svojom milošću, i ne dopusti da se ikada odijelim od tebe. Ovo ti sada kažem i želim ti zauvijek govoriti. Daj mi da ti uvijek mogu ponavljati: Ne dopusti mi, molim te ne dopusti, da se odijelim od Tebe.

 Presveta Djevice, nado moja, Marijo, moli Boga za me ovu dvostruku milost: svetu ustrajnost i svetu ljubav, ne tražim ništa više. Amen.

 LITANIJE PONIZNOSTI

 Kardinal Merry de Val

 ISUSE KROTKA I PONIZNA SRCA - slušaj moju molitvu

 OD ŽELJE DA BUDEM CIJENJEN - oslobodi me Isuse

 OD ŽELJE DA BUDEM VOLJEN

 OD ŽELJE DA BUDEM UZVISIVAN

 OD ŽELJE DA BUDEM HVALJEN

 OD ŽELJE DA BUDEM ČAŠĆEN

 OD ŽELJE DA BUDEM ISTAKNUT

 OD ŽELJE DA ME PITAJU ZA MIŠLJENJE

 OD ŽELJE DA MI PLJEŠĆU - oslobodi me Isuse

 OD STRAHA DA BUDEM PONIŽEN - oslobodi me Isuse

 OD STRAHA DA ME NE CIJENE

 OD STRAHA DA BUDEM ODBAČEN

 OD STRAHA DA BUDEM OKLEVETAN

 OD STRAHA DA BUDEM ZABORAVLJEN

 OD STRAHA DA BUDEM ISMIJAN

 OD STRAHA DA BUDEM UVRIJEĐEN

 OD STRAHA DA MI ISKAŽU NEPOVJERENJE - oslobodi me Isuse

   DA SVI DRUGI BUDU VIŠE VOLJENI OD MENE - pomozi mi Isuse željeti

 DA SVI DRUGI BUDU VIŠE CIJENJENI OD MENE,

 DA SVI DRUGI VIŠE RASTU U OČIMA SVIJETA, A JA DA SE SMANJUJEM

 DA SVI DRUGI BUDU ČAŠĆENI, A JA DA BUDEM NEPRIMJETAN,

 DA SVI DRUGI BUDU OMILJENIJI OD MENE U SVEMU,

 DA SVI DRUGI BUDU SVETIJI OD MENE, ALI DAJ DA JA DOSEGNEM SVETOST KOJU TI ŽELIŠ - pomozi mi Isuse željeti

 

Ostani sa mnom, Gospodine’

 PADRE PIO

 Ostani sa mnom, Gospodine, jer mi je potrebna Tvoja prisutnost da Te ne bih zaboravio. Ti znaš kako mi je lako napustiti Te.

 Ostani sa mnom, Gospodine, zato što sam slab i trebam Tvoju snagu da ne padam tako često.

 Ostani sa mnom, Gospodine, jer Ti si moj život i bez Tebe gubim svoj žar.

 Ostani sa mnom, Gospodine, jer Ti si moje svjetlo i bez Tebe sam u tami.

 Ostani sa mnom, Gospodine, da mi pokažeš svoju volju.

 Ostani sa mnom, Gospodine, da čujem Tvoj glas i slijedim Te.

 Ostani sa mnom, Gospodine, jer Te želim mnogo voljeti i biti uvijek u Tvojoj blizini.

 Ostani sa mnom, Gospodine, ako želiš da Ti budem vjeran.

 Ostani sa mnom, Gospodine, jer iako je moja duša siromašna, želim da za Tebe bude mjesto utjehe, utočište Ljubavi.

 Ostani sa mnom, Isuse, jer kasno je i dan se provodi kraju, a život prolazi… smrt, sud i vječnost približavaju se. Potrebno mi je još snage da ne posustanem na putu i zato Te trebam. Kasno je i smrt je sve bliža. Plašim se tame, iskušenja, suhoća, križa, žalosti. O, kako te trebam, moj Isuse, u ovoj noći progonstva!

 Ostani sa mnom, Isuse, u životu i svim opasnostima, trebam Te.

 Dopusti da Te prepoznam poput Tvojih učenika u lomljenju kruha, tako da Euharistija bude svjetlo koje razgoni mrak, snaga koja me jača, jedina radost moga srca.

 Ostani sa mnom, Gospodine, jer u času svoje smrti želim ostati sjedinjen s Tobom, ako ne po pričesti, tada barem po milosti i ljubavi.

 Ostani sa mnom, Isuse, ne tražim božansku utjehu jer je ne zaslužujem, već Tvoju prisutnost, o da, to Te molim!

 Ostani sa mnom, Gospodine, jer samo Tebe tražim. Tvoju ljubav, Tvoju milost, Tvoje srce, Tvoj Duh, jer Te volim i ne tražim drugu nagradu osim da te volim sve više i više.

 U čvrstoj ljubavi voljet ću Te svim svojim srcem dok sam na zemlji i nastavit ću Te voljeti savršeno u vječnosti.

 Amen

 PETNAEST MINUTA SA ISUSOM

 Sveti ANTUN MARIJA CLARET

 

 Molitva je zamišljena kao razgovor, razgovor s našim Ocem… Stoga, sklonimo se u šutnju, odijelimo se od vanjskog svijeta, od buke, dođimo pred našeg Gospodina, pred naše Nebo, zamolimo svoga anđela čuvara da moli s nama. Kleknimo pred Presvetim ili zamislimo se pred Presvetim.

 Pred Presvetim

 Ne trebaš mnogo toga znati da mi se svidiš. Dovoljno je da me ljubiš. Razgovaraj sa mnom jednostavno, kao da razgovaraš s najboljim prijateljem.

 Želiš li me za nekoga nešto zamoliti?

 Reci mi njegovo ime i kaži što želiš da sada za njega učinim. Traži mnogo toga! Ne ustručavaj se moliti! Govori mi jednostavno i iskreno o siromašnima koje želiš utješiti, o bolesnima čije patnje gledaš, o zabludjelima koje žudiš vratiti na pravi put. Za svakoga od njih reci mi bar jednu riječ.

 Što je s tobom, zar ne trebaš i za sebe kakvu milost?

 Reci mi otvoreno da si možda ohol, sebičan, prevrtljiv, neuredan… i onda me zamoli da ti pomognem u tvojim malim ili velikim naporima koje činiš da se toga oslobodiš. Nemoj se stidjeti! Mnogi su pravednici, mnogi sveci na nebu imali iste mane kao i ti. Ali oni su ponizno molili… i malo po malo su ih se oslobađali. Nemoj se ustručavati zamoliti me i za zdravlje, za uspjeh u svome radu, poslovima ili učenju. Sve ti to mogu i hoću dati. Želim da me moliš za sve ono što ne priječi tvoje posvećenje, nego ga potiče i olakšava. Reci mi što ti je baš danas potrebno? Što da ti učinim? Kad bi samo znao koliko ti žarko želim pomoći!

 Imaš li kakvu osobito potrebu?

 Povjeri mi ju! Što te zaokuplja? O čemu razmišljaš? Što želiš? Što mogu učiniti za tvoju obitelj, tvoga brata, sestru, tvoga muža, ženu, tvoga sina, tvoju kćer, tvoje prijatelje, tvoje pretpostavljene… Što ti za njih želiš učiniti? A što želiš da ja za njih učinim? Zar ne želiš da se ja proslavim? Ne bi li želio učiniti neko dobro svojim prijateljima koje jako voliš, a koji možda žive i ne misleći na mene! Reci mi što te danas posebno zaokuplja. Što najviše želiš? Kojim bi to sredstvima ostvario? Reci mi ako ti nešto ne uspijeva i ja ću ti pokazati što je tomu razlog. Zar ne želiš da budem potpuno tvoj?

 Osjećaš li se možda tužno ili bezvoljno?

 Ispričaj mi sve pojedinosti! Što te rastužilo? Tko te je povrijedio? Tko je povrijedio tvoje dostojanstvo? Tko te je prezreo? Povjeri mi sve i uskoro ćeš mi moći reći da si potaknut mojim primjerom sve oprostio i zaboravio. Kao nagradu utješit ću te svojim blagoslovom. Bojiš li se možda? Osjećaš li u duši neku tjeskobu koja je neopravdana, ali te ne prestaje razdirati srce? Baci se u naručje moje providnosti! Ja sam s tobom, tu kraj tebe! Ja sve vidim, sve čujem i ni trenutka te neću ostaviti u nevolji. Osjećaš li odbojnost prema ljudima koji su te voljeli, a sada su se od tebe udaljili i zaboravili te bez ikakvoga razloga? Moli se za njih i ja ću ti ih vratiti ako nisu prepreka tvomu posvećenju.

 Zar mi nemaš reći i nešto lijepo?

 Zašto mi ne dopuštaš da se s tobom radujem, pa ja sam ti uistinu prijatelj. Ispričaj mi što te je jako utješilo i razveselilo nakon našega posljednjega susreta! Vjerojatno si doživio neko ugodno iznenađenje, čuo dobru vijest, primio pismo koje te je razveselilo, doživio znak pažnje. Možda si savladao neku poteškoću, izišao iz bezizlazne situacije? Sve je to moje djelo! Jednostavno mi reci: «Oče moj, hvala ti!»

 Zar mi nećeš ništa obećati!?

 Ja vidim dubine tvoga srca. Ljude se može prevariti, ali Boga ne! Zato budi posve iskren! Jesi li čvrsto odlučio da se više nećeš izlagati onoj zavodljivoj prigodi za grijeh, da više nećeš čitati onu knjigu koja nadražuje tvoju maštu, da se više nećeš družiti s onim ljudima koji unose nemir u tvoju dušu? Hoćeš li opet biti blag, ljubazan i uslužan prema onom bližnjemu kojega si do danas smatrao svojim neprijateljem jer se ogriješio o tebe? Dobro, sada se vrati svojim svakodnevnim obvezama, svojem poslu, svojoj obitelji, učenju. Ali ne zaboravi četvrt sata koji smo ovdje zajedno proveli! Sačuvaj koliko možeš: šutnju, unutarnju sabranost, skromnost i ljubav prema bližnjemu.
Ljubi moju Majku koja je i tvoja Majka.

 Dođi mi ponovno sa srcem još ispunjenijim ljubavlju i još predanijim mojemu Duhu. Tada ćeš svakoga dana u mome srcu nalaziti novu ljubav, novu dobrostivost i novu utjehu