PITANJE BUDUĆNOSTI
Nema toga robota koji može nadomjestiti »nepovratnu emigraciju«
Autor
Ovih dana objavljen je tekst Velimira Šonje o pedeset tisuća ljudi koji su otišli iz Hrvatske, koji će se teško vratiti. »Nepovratna emigracija« u tekstu se definira kao »emigracijski saldo mladih obitelji s djecom«. Pretpostavlja se da kad djeca pođu u školu u nekoj drugoj zemlji, bitno se smanjuju šanse za povratak. U tom slučaju ne odlaze samo roditelji, to jest mladi u najboljim godinama, nego se dijete socijalizira u drugoj sredini uz izgled da dugoročno postane državljanin te zemlje. O emigraciji se ne zna dovoljno, a procjene se razlikuju od 20-ak do 50-ak tisuća ljudi godišnje. Naime, ne može se procijeniti da će se netko tko je otišao raditi i živjeti u inozemstvo nakon nekoga vremena vratiti. U pogledu proučavanja toga problem istraživači i državne institucije zakazuju, što izaziva moralnu i političku paniku. Zanimljivo je preispitivanje toga problema kod Nenada Bakića, koji je dao vrlo grubu procjenu nepovratne emigracije. Procjena počinje od vremenske serije novorođene djece, a riječ je o drastičnom padu novorođene djece nakon 2009. Pad je bio veoma jak otkad je u Hrvatskoj izbila gospodarska kriza koja je trajala do uključivo 2014. Sada je pad zaustavljen, ali oporavak se još ne vidi. Evo podatka: u Hrvatskoj se godišnje rađa oko 7000 djece manje nego 2008.-2009. godine.
Razmjeri emigracije veće od statistike
»Broj novorođenih služi za procjenu očekivanog upisa djece u prvi razred osnovne škole. U Hrvatskoj se sva djeca obavezno upisuju u osnovnu školu, a smrtnost djece predškolske dobi veoma je niska pa se u procjeni može zanemariti. Dakle, ako uzmemo 75 % djece rođene 2009. i 25 % djece rođene 2010. (to su oni rođeni u prva tri mjeseca godine koji idu u školu sa šest godina i šest i pol mjeseci u prosjeku), dobit ćemo maksimalan broj djece rođene u zemlji koja će upisati prvi razred 2016. Takva se procjena može napraviti za sve godine unazad.«
O emigraciji se ne zna dovoljno, a procjene se razlikuju od 20-ak do 50-ak tisuća ljudi godišnje. Naime, ne može se procijeniti da će se netko tko je otišao raditi i živjeti u inozemstvo nakon nekoga vremena vratiti.
Nepovratna emigracija javila se i prije ulaska u EU, pomalo već od 2009., a iz godine u godinu je rasla, piše Šonje. Ulazak u EU 2013. i s time povezano lakše dobivanje posla u drugim zemljama nije trenutačno povećalo nepovratnu emigraciju, ali se to odrazilo na razdoblje od 2015. do 2017. godine. Nepovratna emigracija očito raste, a »nedostajuće« djece pri upisu 2017. dosegnuo je oko 2700 ili 6,3 % domaćega teorijskoga maksimuma. Ne spominju se samo djeca, jer ne emigriraju samo obitelji, nego i samci i parovi bez djece i veoma je teško procijeniti koliko ima nepovratne emigracije među njima. Većina njih vjerojatno će u budućnosti imati djecu, pa ako se ne vrate na vrijeme, i oni će postati nepovratna emigracija zajedno s budućom djecom. O ukupnim razmjerima emigracije ne zna se mnogo, no praćenjem inozemnih izvora sluti se da je znatno veća od onoga što bilježi Hrvatska službena statistika. Ipak treba imati u vidu da u Hrvatskoj postoji tradicija privremenih odlazaka na rad u inozemstvo, što znači i da velik broj ljudi zadržava osobne, obiteljske i financijske veze s domovinom. Očekivati je da se privremena emigracija širi s obzirom na olakšanu mobilnost i pad troškova kretanja zbog tehnološkoga napretka i ulaska u EU. Time se povećava mogućnost emigracije (jednoga) roditelja koji šalje novac kući. Procjena je pokazala i da je pojava nepovratne emigracije inertna i nalazi se u porastu. Izgleda da se od 2015. i u većoj mjeri od 2016. javlja odlazak obitelji s djecom koja su ranije počela pohađati škole u Hrvatskoj. I dok država pokušava djelovati mjerama kao što su subvencije za stambene kredite i zapošljavanje mladih ljudi u državnim službama, očito je da su korijeni i pojave dublji: ljudi ne idu u Irsku i Njemačku raditi u državna poduzeća i zaduživati se za kupnju nekretnine, oni tamo rade druge stvari i tjeraju ih drugi motivi.
Dodatak na muškost
Kad se piše o emigraciji, nije nevažno spomenuti da su u Njemačkoj plaće žena 20 %, a u Hrvatskoj 10 % niže od muških. Ljubica Gatarić piše da će islandske tvrtke s više od 25 zaposlenih od ove godine morati pribaviti certifikat koji dokazuje da su žene u njihovim tvrtkama podjednako plaćene kao i muški kolege. Prema Svjetskom ekonomskom forumu, Island je zadnjih deset godina svjetski lider po radnom statusu žena, no tamošnje su vlasti zakonom o ravnopravnosti koji je u siječnju stupio na snagu iskazale odlučnu namjeru da idućih pet godina posve iskorijene nejednakost u primanjima među spolovima. Zanimljivo je da će se jednakost muških i ženskih primanja provjeravati kroz državne institucije svake tri godine te će se o tome izdavati poseban državni certifikat. Slična kontrola prisutna je još i u Švedskoj i Kanadi, a verzija islandskoga zakona od ovoga se tjedna primjenjuje i u Njemačkoj, Estoniji, Češkoj, Austriji i Velikoj Britaniji. Po tom je pitanju riječ o pet »najproblematičnijih« članica EU-a s razlikom u plaćama većim od 20 % u korist muškaraca. Hrvatska se s 10 % razlike plaća među spolovima nalazi u prvoj četvrtini najboljih članica EU-a, a ta je razlika najmanja u Luksemburgu i Italiji – oko 5 %, u Sloveniji je oko 8 %, a Hrvatska je s razlikom od 10 % znatno ispod prosječne razlike od 16 %. Danijel Nestić, istraživač s Ekonomskoga instituta u Zagrebu, kaže da je istovjetan posao civilizacijski i zakonski te da je nedopustivo žene plaćati lošije od muškaraca. No razlika u primanjima pojavljuje se zbog sofisticiranih procesa kao što je segregacija radnih mjesta. »Radno mjesto u skladištu ili na blagajni gotovo je identično po odgovornosti, ali u pravilu je posao skladištara po sistematizaciji bolje plaćen«, ističe dr. Nestić čija su istraživanja potvrdila da žene u Hrvatskoj imaju za desetinu slabija primanja od muškaraca, što je uglavnom rezultat segmentacije po vrsti posla. Žene dominiraju u slabije plaćenoj tekstilnoj industriji ili ih je pak više u socijalnom sektoru i javnim službama kao što su obrazovanje ili zdravstvo gdje su plaće niže nego u »muškom« financijskom sektoru. Hrvatska stoji znatno lošije od Slovenije. Očekivano žene su najmanje zarađivale u proizvodnji odjeće, a najbolje su mjesečne plaće bile u farmaceutskoj industriji.
Roboti za zamorne i zaglupljujuće poslove
Iako su inovacije s robotima sve više zastupljene, Crystal Group, najveći svjetski proizvođač odjeće, koji šije za najveće globalne brendove (H&M , Victoria’s Secret, Marks&Spencer…) odlučio je da nema robotizacije te da ljudi za šivaćim strojevima ostaju jamstvo održavanja kvalitete.
Nepovratna emigracija očito raste, a »nedostajuće« djece pri upisu 2017. dosegnuo je oko 2700 ili 6,3 % domaćega teorijskoga maksimuma. Ne spominju se samo djeca, jer ne emigriraju samo obitelji, nego i samci i parovi bez djece i veoma je teško procijeniti koliko ima nepovratne emigracije među njima.
Željko Trkanjec piše o gotovo neočekivanoj vijesti kad je riječ o robotiziranju proizvodnje koja plaši svijet. Američki poduzetnik Elon Musk, vlasnik tvrtke Tesla, koji ove godine planira odlazak na mjesec raketama svoje druge tvrtke Spaceks, tvrdi da je umjetna inteligencija najveća prijetnja ljudskoj vrsti. Prošle godine, u jeku francuske predizborne kampanje, mediji su donijeli priču o 50-godišnjaku iz grada na sjeveru te zemlje koji je izgubio posao jer su ga preuzeli – roboti. Vlasnik je jednostavno u potpunosti automatizirao cijeli proizvodni proces pa mu ljudi više ne trebaju. I taj je Francuz bio strašno ljut na robota, na vlast koja je to dopustila, ali ne i na sebe. Silno je podsjećao na britanske radnike koji su krajem 18. stoljeća, kad je počela prva industrijska revolucija, krenuli u borbu protiv onih koji im oduzimaju poslove – strojeva. Ulazak umjetne inteligencije, ne samo u proizvodne, nego i servisne industrije – sve se više koriste u pravu, financijama (ondje se smatraju bitno preciznijim prognostičarima zbivanja na tržištima od ljudi), pa i novinarstvu – naziva se četvrtom industrijskom revolucijom. Vlade već razmišljaju o definiranju rješenja koji bi pomogli svima koji se ne mogu nositi s umjetnom inteligencijom, a jedno od dosad najeksponiranijih je uvođenje temeljnoga prihoda za sve građane. S druge su pak strane oni koji tvrde da je pojava umjetne inteligencije gotovo Božji dar čovječanstvu koji će moći svoje kreativne kapacitete još više aktivirati – i raditi poslove koji nisu zamorni, zaglupljujući ili monotoni.
Roditeljska ljubav, stručnost liječnika i duhovnost
Posljednjih dana javnost je pratila liječenje malene Rite, djevojčice kojoj je presađeno srce i uspješno se oporavlja zahvaljujući prof. dr. Darku Aniću koji je transplantirao srce, zajedno s ekipom dječjih kardiologa. Tim je zahvatom Hrvatska dokazala da se može nositi s velikim centrima medicine u svijetu. Sve želje su da se mala Rita što prije oporavi, što ona već i dokazuje hrabro podnoseći sve zahvate na koje su je pripremali vrhunski liječnici KBC-a Rebro. Posebnu zahvalu obitelj je uputila i Ritinoj doktorici Dorotei Bartoniček, a roditelji su zahvalu uputili i časnim sestrama na Rebru te svećenicima u svim župama koji su molili, kao i liječnicima i medicinskim sestrama. Tako se pokazalo da hrvatski stručnjaci mogu stajati uz bok vrhunskim inozemnim imenima.
Glas Koncila
