Iskrice uz nedjeljno evanđelje  Lk 9, 51-62

 

Prošle nedjelje razmišljali smo na pitanju otajstva Isusova života, kako ga ljudi doživaljavaju i što misle o njemu. Otkrivajući učenicima otajstvo poniznog Mesije, sluge Gospodnjeg,  poziva sve na uzimanje križa i hod za njim. Njegov put vodi prema Jeruzalemu, točnije rečeno na Kalvariju gdje će biti vrhunac njegova puta.

Upravo današnje evanđelje otvara taj Isusov put iz Galileje prema Jeruzalemu. Važna je nutarnja spremnost kako je izražava evnđelist Luka: „kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu“.

Taj put je darovan Isusu. To je Očev plan. On je radi tog plana i došao na ovaj svijet. Vrijeme je da se ostvari punina radi koje je došao. Isus ostvaruje taj nutarnji put, koji mu je u srcu i pred očima, a on postaje i vidljiv kroz različite susrete i situacije koje susreće na putu prema Jeruzalemu, što ćemo pratiti iz nedjelje u nedjelju.  Ova odlučnost na početku neće biti ništa manja s vremenom koje prolazi ili preprekama koje dolaze na putu. On ostaje vjeran i dosljedan. Sjedinjenost nutarnjeg i vanjskog puta očitovana je do kraja samo u njegovu životu.

Tek što su krenuli pojavljuje se prva prepreka i odbijanje. Treba kroz Samariju, ali ga ne primaju u jedno selo kamo je poslao učenike. Jakov i Ivan traže brzu i snažnu intervenciju: zapaliti ognjem s neba negostoljubive Samarijance. Isus se okreće i prekorava ih. To nije njegov način i put. I nastavlja put prema drugom selu.

Na putu se događa poziv, želja ići za Isusom. Spremnost da se živi novi način života.

Netko pristupa i izražava jaku spremnost da nasljeduje Isusa:“ za tobom ću kamo god ti pošao“. Što li se dogodilo, ne znamo! Kako je odgovorio ostaje otvoreno!? Postaje mogućnost mog i tvog koraka!  Ali, Isusov odgovor na tu želju donosi zahtjevnost za učenike: nema nikakve sigurnosti, idući za njim ostavlja se sve, jer Isus postaje jedina i prava sigurnost.

Još nas više potiče na razmišljanje kad Isus poziva nekog od prisutnih da ide za njim, a on traži da prije pokopa oca. Isus mu odgovara „neka mrtvi pokapaju svoje mrtve“. Isus želi naglasiti da prioritet navještaja Kraljevstva Božjega ima prvenstvo te čovjeka uvodi u odnos s Bogom koji je izvor života. I tko se na taj način odvaja od tog navještaja u duhovnom smislu postaje mrtvac. Jer, navještati kraljevstvo Božje znači ući u životni prostor Oca i Sina. I treći poziv za nasljedovanjem donosi Isusov zahtjev da se ne vraća natrag, da nema ništa važnije od prikladnosti za kraljevstvo Božje. Učeniku pogled ne smije biti okrenut unatrag, nego naprijed, prema budućnosti. Učenikov pogled je okrenut očekivanju. Nasljedovanje Isusa nije bilo kakav put. On je darovan. On se prihvaća u slobodi. Prihvaća u srcu i nutrini, a ostvaruje u svjedočanstvu konkretnog životnog puta i stvarnosti koja nas okružuje.

Pozvani smo u mnoštvu izbora tražiti za nas ono najvažnije. Živimo u jako složenom vremenu, u mnoštvu ponuda. Ono što nam može biti svojevrsna zamka jest uvijek ostati u uvjerenju da je ovo sve što možemo. Odabirati uvijek bolji dio! Mnogi ne vide u tom poteškoće. Ali, upravo promatrajući život i svakodnevlje, ako nismo spremni razlikovati što je ono prvotno u našem životu onda nam život izmiče. Zapravo, idemo lakšim putem, uvjereni u svoje dobro, uvjereni kako ništa zlo ni loše ne činimo.

Naš izbor i naše odluke, naš svakodnevni put zahtjeva i našu preobrazbu, novi život, nove odnose. Svaki naš stav, naše riječi, naša šutnja i djela govore o nama. U svemu tome događa se izbor.  Zato nam je potrebna ova Isusova odlučnost, njegovi zahtjevi za nasljedovanjem, i prihvaćanje puta nasljedovanja kako nas on poziva, a ne kako mi mislimo da ga treba nasljedovati. Kad prihvatimo Gospodina kako dolazi u naš život, nama ostaje prema našim mogućnostima u konkretnom životu u slobodi to ostvariti. Prihvaćanje u nutrini, u svom srcu, postaje svjetlo i snaga za življenje puta, novih susreta i nadvladavanja prepreka koje nas uvijek u životu prate.  Tako i naš duhovni put u životnom hodu s Gospodinom, postaje sve vidljiviji u našem svakodnevnom življenju.

 

          Sv. mučenici Ivan i Pavao, kojih se danas u našoj župi spominjemo, divan su primjer prihvaćanja nasljednovanja Isusa do kraja. Neka i nas zagovaraju u našem životu i neka nam budu poticaj za naše smirene, svjesne i odlučne izbore! I ne dopustimo da nas uznemiruje i privlači ono što smo izborom ostavili!

                                                                                                   25. 6. 2022.

 

Tko je Isus? Postavljeno je više puta pitanje u evanđeljima. Osobito poslije čudesnih znamenja, pita se mnoštvo. Na početku 9. Poglavlja Lukina evanđelja Herod se također pita tko je ovaj o kojem toliko čujem? A malo dalje, današnje evanđelje, i sam Isus postavlja isto pitanje učenicima.

Učenici koji su pošli za Isusom, Dvanaestorica koje je izabrao, sigurno su u svojim srcima imali mnoštvo upita, zbunjenosti i izazova o Učitelju. Osjeća to Isus na njima, jer su oni bili jednim uhom u svijetu i slušali komenatare ljudi o Isusu. I zato sam Isus želi pokrenuti to pitanje. Što svijet govori tko sam ja? Više odgovora dolazi. Kao jedan veliki Božji čovjek. Poput mnogih koji su bili u povijesti Izraela. Prorok!

A vi što vi kažete tko sam ja? Jedan odgovor, Petrov. I vrlo vjerojatno velika šutnja nakon ovog upita. Krist Pomazanik Božji. Kod Luke kratki dijalog Isusa i Petra. Ali za taj odgovor, koji Isus prihvaća, dolazi jedan dodatak: A on im zaprijeti... Neka o tom šute. Za taj naziv Isus želi jedan proces čišćenja, kako bi dobio svoje puno i pravo zančenje. On je ponizni sluga Božji, Mesija, koji će biti ponižen, odbačen ali koji će na kraju biti proslavljen. Zato ovaj odgovor tko je Isus, ostaje trajno otvoren. Potrebno je uvijek rasti u tom odnosu, pročišćavati svoje okvire i slike koje nas žele zatvoriti u jedan djelomični pogled. To pitanje ostaje trajno. Uvijek izazov za svakog osobno. I dok se traži odgovor na to pitanje, bistri se i traži odgovor i na pitanje tko sam ja? Kristov učenik?

Zato na pitanje tko je Isus slijedi i upit tko je Isusov učenik?  Isus poziva sve. Hoće li tko za mnom! Prvo, sloboda u pozivu i koraku na putu prema Isusu. Ne ostavlja Isus prostora nesporazumu, nejasnoći. Hoće li tko... Srce koje će u slobodi njega slijediti. Isus je jasan, zahtjevan. Svoju slobodu živjeti za njega, svoju slobodu živjeti u njemu!

Odreći se sebe. Odreći se svojeg puta i svojih rješenja.  Prihvatiti Isusov put. Ne s vremena na vrijeme, ponekad, u nekim situacijama. Luka kaže „danomice“! Ići za Isusom, njega slijediti.  Prihvatiti Isusov način života: dati, predati, izgubiti, spasiti.

Uzimati  križ. Prihvatiti stvarnost života. Ne toliko tražiti i promatrati križ u nedaćama i nevoljama koje nam donosi život. Zlo i trpljenje koje nas pogađa i unosi nemir i nesigurnost u život. Nego prihvaćati križ pokušavajući  u svom životu biti vjerni Isusu. U svom življenju da nas vodi logika evanđelja, a ne naše sklonosti i rješenja. Nije li upravo to križ, raspeće koje se događa svakodnevno: pred kušnjama života, pred lakšim rješenjima, pred sebičnošću koja nas vodi i želi čuvati sebe,  pred očima svijeta.  Ostati vjeran Isusu, biti učenik koji će izabrati Isusov put a ne put svijeta. Znati biti spreman na neshvaćenost, odbačenost i nerazumijevanje svojih bližnjih. Nije li to raspeće koje osjećam u sebi? I koje me zapravo drži da sve više  postajem i ostajem križonoša?

 

 I što moje srce ispunja velikom radošću. Radošću što nisam sam. Jer Isusa slijedim, on je ispred i daje snagu i ritam mojem koraku. Križ ima smisla samo u Isusu i njegovoj ljubavi do kraja.   I tada postaje životno iskustvo: kad dajem -dobivam, kad gubim - nalazim, kad umirem sebi -  živim. Logika malog sjemena.  Logika križa.  Logika evanđelja! Život našeg  Raspetog i Uskrslog Gospodina! 

 

 

 

 Uz nedjeljna čitanja - DUHOVI

 

Djela apostolska 2, 1-11

Djela apostolska nam donose prikaz prvih učenika u očekivanju  Isusova obećanja dolaska drugog Branitelja i njihova krštenja Duhom Svetim.

Taj događaj Luka stavlja na dan židovske Pedesetnice, blagdan sedmica,  dan zahvale za prvine plodova i dar Zakona, koja je zajednica primila na brdu Sinaju. Sažeti opis događaja pun je teološkog, simboličkog značenja.

Isto mjesto i jedinstvo. Mjesto gdje se nalaze učenici jest gornja soba, mjesto gdje su blagovali Pashu s Isusom prije njegove smrti. Navode se imena jedanaestorice apostola, i dodaje Marija i druge žene i braća njegova. Pri izboru novog apostola, navodi se broj prisutnih120 učenika. Tko je sve bio prigodom silaska Duha izričito se ne navodi. Svi su bili na istom mjestu, ali još više povezani u jedno vjerom u Isusa i njegovu riječ, njegovo obećanje kojim su očekivali snagu Duha Svetoga da mogu izvršiti svoju zadaću koju im je Isus povjerio.

Ispunjeni Duhom. Događaj Duha Svetoga koji ispunja srca učenika dolazi iznenada, znak Božjeg djelovanja. Vanjski simboli kojim se očituje djelovanje Duha su: šum s neba, kao silan vjetar, ognjeni jezici, te govor kako im je Duh davao zboriti. Uočava se pozadina objave Boga na Sinaju prigodom sklapanja saveza. Ognjeni jezici jesu znak Božjeg dara, novog govora kojeg nadahnjuje Duh Božji. Duh zahvaća sve prisutne, sve u jednoj sobi on povezuje svojom snagom. Nema razdijeljenosti kao u hramu, gdje su odvojeni muškarci i žene, gdje je odvojen posebni prostor Božje prisutnosti.

Drugi jezici. Dar Duha Svetoga je dar riječi i naviještanja. Ispunjeni Duhom Svetim počinju odmah naviještati „silna djela Božja“. Slijedi opis čuda jezika i naroda koji su prisutni u Jeruzalemu. Iz izvora krštenja Duhom Svetim rađa se novi narod koji navješta, prorokuje Riječ. To je proroštvo koje po svom sadržaju naviješta Božje djelovanje i poziva na obraćenje. To je proroštvo po svom obliku, jer naviješta riječ koju razumiju svi na svom materinskom jeziku. Na taj način označuje poslanje Crkve, koja će naviještati Isusa do kraja zemlje. 

1.     Rim 8,8-17

U odlomku iz poslanice Rimljanima Pavao stavlja pred kršćane izbor životnog puta: život po tijelu i život po Duhu! To je trajna borba kojoj smo izloženi. Čovjek snagom krštenja ulazi u Božji plan spasenja, ulazi u novi odnos s Bogom. Po krštenju smo u Duhu rođeni i postali smo djeca Božja, te postajemo baštinici proslavljenog života.

Život po Duhu očituje kršćaninovo opredjeljenje za Isusa, snagom njegova Duha Krist je „u nama“ , njemu pripadamo. Postajemo slobodni, nismo više robovi grijeha i starog čovjeka, te pozvani na novost života koju nam omogućuje Duh Božji da nadvladamo tjelesna djela koja nas vode u smrt. Pripadati Kristu znači prihvatiti njegov put križa i ljubavi kojim je proslavio Oca. Snagom Duha Svetoga kršćanin se ne boji trpjeti zajedno s Kristom te živjeti u vjeri i nadi da će se proslaviti zajedno s njim.

 

Evanđelje –

Ako me ljubite.... u Ivanovu evanđelju upravo ljubav izražava najvažniju odliku učenika. Ako me ljubite čuvat ćete moju riječ... Po ljubavi se prihvaća Riječ i s njom stvara intimni odnos. Mjesto prebivanja Boga nije više Hram nego postaje čovjekovo srce. Ako me tko ljubi... k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti...Ljubav pruža stan... srce čovjeka koji ljubi postaje stan za Boga, za brata... Duh Sveti je Božja ljubav... Božja ljubav razlivena u našim srcima...I Duh Božji, Duh Kristov koji će štititi i voditi njegove učenike stvara zajedništvo i jedinstvo. On će trajno podsjećati i poučavati o Kristovu djelu, od kada je Krist ušao u slavu Očevu. On je Duh, naš Branitelj koji ostaje s nama zauvijek.

„Mnoštvo, ako nema snagu jedinstva izvor je podjela i svađa; naprotiv mnoštvo koje je nepodijeljeno tvori jednu dušu“ ( Sv. Augustin ).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 3. Korizmena -meditacija

Odzvanja tako snažno u našim ušima tvoja riječ: „ako se ne obratite, svi ćete slično propasti“. Pred sredinu korizmenog puta, još jednom snažno Božja nas riječ poziva na obraćenje. Na život koji je usmjeren Bogu. Na život koji će mijenjati naša srca, naše odnose prema drugima i donositi plodove koje Bog od nas traži. Bog nas trajno poziva, preko svoje riječi, preko događaja i ljudi. Želi da naš pogled na događaje i stvari bude drugačiji. Ne želi da budemo neki promatrači onog što se događa, ne želi da budemo kao suci koji će drugima presuđivati zbog njihovih pogrešaka. Možda ih sažaljevati zbog nesreće koja ih je zadesila. Bog želi da naš pogled bude obraćen, nov. Naš pogled koji će biti usmjeren prema nama samima. Iz svega što nas okružuje, iz svega što se događa vidjeti što to meni govori,  na što me to sve potiče. Upravo to jest i najteže, izlaziti iz svog mentaliteta, našeg uskog ljudskog pogleda i prihvaćati mentalitet evanđelja. Jer, mi se držimo čvrsto našeg pogleda i stava: pa ja sam dobar, ja idem u crkvu, molim se i pomažem drugima kad mogu i koliko mogu. Ja ne trebam obraćenja, to trebaju drugi. To treba moj susjed, to treba uvijek neki drugi, samo ne ja! A riječ Gospodinova odjekuje ponovno: ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Njegove riječi su upravo bile upućene onima koji su mislili da su dobri, a da su oni stradali bili grešnici!

 

Hvala ti, Gospodine, što si strpljiv s nama. Što nam uvijek pružaš novu priliku. Što ne želiš naglo odsjeći i posjeći radi toga što ne donosimo plodove koje bismo trebali donositi. Ti si pun milosrđa. Ti si opet prigibaš nad svakog od nas, želi nas potaknuti i svima želiš pomoći da se pokrenemo. Ti si uvijek pun nade da ćemo donijeti plod, te ga strpljivo čekaš. Nikoga ne želiš odbaciti i zaboraviti, niti prepustiti kao da nije tvoj! Jer, ti si došao potražiti što je izgubljeno, probuditi ono što je zaspalo, pokrenuti ono što je paralizirano, ispuniti ono što je prazno, oživjeti ono što je mrtvo. U ovo korizmeno vrijme tako si nam blizak. Očituješ svoju neizrecivost i pokazuješ svoje zanimanje za nas. Želiš nas ispuniti svojim svjetlom, svojim životom, želiš nam dati svoj mir. Ljepota tvojeg poziva stvara u nama nemir koji nas želi pokrenuti, i prve korake  s tobom na put obraćenja. Povratka , Gospodine, tebi od kojeg smo se udaljili, i koje tolike površne brige uspavljuju i umaraju svaki dan. Vraćanje , Gospodine, tebe u središte našeg života, jer smo te stavili na rubove i granice našeg svakodnevnog života. Vraćanje , Gospodine, tebe u naše srce, u naše prve čežnje, naše trajne snove radosti i sreće našeg života. Amen!