Iskrice uz nedjeljno evanđelje   

 

PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA - 27. 11. 2022.

 

 Neka vaše srce bude budno.

– Biti budan znači:
Paziti na sebe kao što paziš na  svoje  dragocjene stvari!
– Biti budan znači:

Paziti na svoje srce i svoje želje koje želiš ostvariti!

Biti budan znači:
U srcu imati misao da će jednom Bog stvoriti novi svijet!
– Biti budan znači:
U srcu uvijek misliti, da Bog želi doći u tvoje srce!

Biti budan znači:

Zapažati kako Bog stvara sve dobro zajedno s ljudima!
I ako u srcu budete budni, tada ćete se radovati:
jer Bog počinje stvarati novi svijet!

 

Dođite, uziđimo na goru Gospodnju! 

                                      

 

Svaki dan je sve užurbaniji. Internet postiže sve veće brzine. Toliko obveza i za mlađe a i za starije koji su u toj mogućnosti. Posao, škola, uredi, očisti, prati Tv i sport, svjetsko prvenstvo, redovito treniranje i igra s prijateljima! Svaki dan prepun termina! Jurimo svaki dan, a je li nam poznato zašto? Je li nam pred očima kamo jurimo?

Došašće. Premda lijepo vrijeme, koje je prigodno za usporiti, zastati, usmjeriti pogled na bitno. Ispuniti srce pravim sadržajem. Opet nas neki „novi adventi“ zapljuskuju svojom površnošću, vanjskim blještavilom i bizarnošću. Punimo oči a time i srce onim što ne donosi radost, što ne bogati naš duh, i ne daje polet našim koracima za novost koju nam Bog daruje. Još uvijek mislimo i još uvijek računamo na vrijeme u njegovoj prolaznosti, u brzini koja nas pogađa, u našem kukanju kako nemamo dovoljno vremena. A svaki je dan kairos – milosno vrijeme – puno mogućnosti za ispunjenje koja ostavlja radost i jača čežnju za uvijek novim. Ne sluti naše srce tu novost zbog našeg načina života. Zapali u rutini svakodnevnice, kao uspavani od svakodnevnog ponavljanja, bez želje i volje za težim rješenjima. Vodi nas prečesto misao „sviđanja“. I misao na uspjeh u životu, brz i lagodan. I biti „viđen“ zbog onog što mi je darovano, i za što ne trebam ništa naporno činiti.  Ljudi sve imaju, toliko toga oko sebe u svojim domovima, a samo sebe nemaju! Rastrgani morem želja i površnošću.

Zastani! Uspori! Došašće je! Probudi se! Sluti novost svog života otvori prostor srca! U tvoje srce može toliko toga stati, ali ne zaboravi postoji samo jedan mir koji može ispuniti tvoje srce! Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Bogu, rekao je sv. Augustin! Došašće je – otvori se Bogu koji dolazi! Ne zavaravaj sebe blizinom Božića, vanjskom pripremom! Ne zavaravaj sebe i zornicama, ako tvoje srce ostaje isto! Ako nema nove zore u tvom srcu, u tvom odnosu prema Bogu i bližnjima!

Došašće poziva na djelovanje u tišini i dubini srca: probudi se, odloži grijeh iz svog života, obuci se u svjetlo, budi budan za Božju riječ, obrati se! O kojeg li divnog puta! O koje li zahtjevne staze! Ali, ona vodi do radosti i novih odnosa!

Ne budimo kao ptica u kavezu, koja sanja o letu! Ne budimo  poput lađe na obali koja mašta o dalekim morima! Ne budimo suhi u srcu kao kamen u dubini oceana!

O koje li slutnje, koje čežnje koja se budi u ove svete dane Došašća. Dolazi kairos – milosni dani – neka ti otvori srce! I daj se poučiti! Ne od čovjeka, nego od Boga i njegove riječi: on će nas naučiti svojim putovima, gdje ćemo živjeti u miru i ljubavi. On će nas poučiti da mačeve prekujemo u plugove, a koplja u srpove! Divna slika koja upućuje na sklad među ljudima i svemu stvorenom!

Bdijte poziva ovo vrijeme! Budite pripravni! Promatrajte očima vjere ove dane i događaje! I ovo vrijeme je poziv za duhovno, nutarnje hodočašće! Hajdemo radosno! Hajdemo odvažno u Gospodnjoj svjetlosti!

 

 

 

 

KRIST KRALJ

 

                                                 

 

Dolazi čas proslave! O kakvog li prizora! Proslava na drvetu križa, najgorom smrću onog koji je odbačen od svih! Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenca... o čudesne li Božje namjere! Slava križa Kristova!

Pred našim očima stoji Raspeti, Ljubav do kraja! Prizor dostojan svakodnevnog promatranja: križu se tvome Gospodine klanjamo, tvoje se slavne muke spominjemo! Smiluj se nama ti koji si za nas trpio!

 Prizor dostojan svakodnevnog razmatranja: on me je ljubio i sebe darovao za mene! Za moj život, vječni život i spasenje!

Prizor koji nas trajno poziva na kajanje: jer ljubav nije uzvraćena, nije ljubljena! Prizor koji nas poziva na nasljedovanje: uzmite križ i slijedite me! Ako pšenično zrno ne umre ostaje samo, ako li umre donosi obilat rod! Donosi nove oči i pogled na život: ne pogled uspjeha, ugleda,  materijalnog blagostanja,  lagodnog života!

Za život: ljubavi, darivanja, prihvaćanja, uvažavanja, pomirenja i opraštanja! To nam šapuću tiho slike Golgotske ljubavi u riječima čežnje „Žedan sam“! Traže srca koja će odgovoriti i dalje pridonositi plodove ove žrtve u naš svijet.

 

I tada njegovo kraljevstvo raste, širi se i zahvaća srca! Zastani  pred ovim slavnim Prijestoljem Krista Kralja! Duboko se pokloni! Srce svoje rastvori za takvu ljubav! I ne pitaj zašto tako? Neka tvoje srce zareže otajstvo križa i sve će ti biti jasno! Jer onaj koji ljubi sve sluti, sve prihvaća, svemu se nada. Jer onaj koji ljubi živi,  jer sebi umire! 

 

 

32. kroz godinu - 6. studenoga 2022

 

Ta u vjeri hodimo ne u gledanju! ( Sv. Pavao )

Evo nas u slavlju 32. Nedjelje kroz godinu. Putovali smo s Isusom prema Jeruzalemu. Današnje evanđelje nam donosi jedan razgovor Isusa s ljudima u predvorju Hrama. Isus je govorio ljudima o Bogu Ocu, koji voli sve ljude. Bog želi sjediniti sve ljude na nebu u svojoj ljubavi, jer ljudi žive dalje s Bogom, i kad su umrli na zemlji. No, mnogim ljudima je to teško vjerovati. Zato su saduceji, koji su bili svećeničko pleme, a nisu vjerovali u život s Bogom poslije smrti – u uskrsnuće – postavili jedno pitanje o uskrsnuću. Htjeli su Isusa izrugati u njegovu naučavanju o životu s Bogom poslije smrti, i opravdati svoje stavove. U Židova je bio običaj da se može brat oženiti ženom svog pokojnog brata ako nema djece. I saduceji izmišljaju priču da je tako sedam braće imalo jednu ženu, te pitaju Isusa kome će ona pripasti o uskrsnuću?

Isus im odgovara kako oni žele postaviti ovozemaljske uvjete za život na nebu. Isus kaže da je život s Bogom sasvim drukčiji. Tamo se ljudi ne žene  niti umiru. Svaki muškarac i žena pripada Bogu. Oni su kćeri i sinovi Božji. Sam Bog je život i zato svi ljudi kod njega žive. On je Bog živih. Isus pozna njihovu igru I na što se žele pozivati. Žele naglasiti ono što je Bog rekao po Mojsiju. Zato su i s pozivom na Mojsija uputili upit. A Isus im odgovara upravo preko Mojsija koji govori da je Gospodin “Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev”. A Bog nije Bog mrtvih nego živih, jer za nj svi žive. I tada su se povukli i nisu više htjeli pitati Isusa.

Vjera u vječni život poslije smrti u Izraelu se polako i s vremenom učvršćivala. Zato je i pitanje saduceja, koji prihvaćaju svu nauku što je zapisana u Tori proizišlo iz takvog shvaćanja. Isus potvrđuje istinitost tog razvoja i sa svojim uskrsnućem očituje prvinu uskrsnuća i uskrsnuće sve djece Božje. Ovi dani koje smo proslavili, svetkovinu Svih svetih i spomen svih naših dragih pokojnika, kao i Božja riječ koju danas slušamo neka u nama probudi žeđ za životom s Bogom. Ovdje na zemlji i u vječnosti.

Stvarnost je to koja nas nadilazi. Naše ljudska spoznaja je tako malena. Ne možemo govoriti o tome u svojim zamislima, idejama. Ili još gore, ako ne shvaćamo, ako nam to izmiče iz naših spoznaja,  to posve odbaciti, zanijekati kao da ne postoji. Ali, nam govori ljubav i život našeg Spasitelja. Ponizno prihvatimo njegovu riječ. Radosno prihvatimo njegov dar otkupljenja i posinjenja. U zahvalnosti živimo svaki trenutak i dan svjesni da nismo sami, da nas Bog voli i želi nam dati sreću i puninu svog života. Neka ta nada ispunja naša srca i oslobađa od straha jer idemo ususret Bogu izvoru našega života. I neka nas vjera u uskrsnuće preobražava na našem putu živeći i svjedočeći naš odnos s Bogom i trajno jača našu čežnju za vječnim životom u Bogu. Te na poseban način neka nam život bude usmjeren na ljubav prema Bogu i bližnjima. Jer, ljubav pobjeđuje smrt – Isusova ljubav je pobijedila smrt!

 

 Radosna nedjelja! 

 

   31. kroz godinu 30. listopada 2022.

Nemojte govoriti o Isusu Kristu, a čeznuti za svijetom. ( sv. Ignacije Antiohijski )

 

  Prije ulaska u Jerihon Isus je ozdravio slijepca od rođenja. Donio mu svjetlo. Prolazi kroz Jerihon i susreće Zakeja. Donosi mu spasenje.

Zakej želi vidjeti Isusa, ali još više Isus traži Zakeja. Želi pohoditi njegov dom. Želi doći u njegovo srce. Žurno siđi, poziva Isus Zakeja: danas mi je proboraviti u tvojoj kući.

Da, Isus je došao na našu zemlju. Prošao je njom želeći susresti ljude i biti u  njihovim srcima. Potrebno je poput Zakeja, koji je nešto čuo o Isusu, kao i Jerihonski slijepac. Želi ga vidjeti, upoznati, nešto ga iz dubine potiče. Kako je bio malenog rasta, a veliko mnoštvo oko njega, snalazi se, uklanja tu prepreku i poteškoću, penje se na smokvu. Njegova želja ga nosi te svim silama želi vidjeti Isusa. A tada se događa nešto daleko više. Isus ga zapaža, zove ga po imenu te želi doći u njegovu kuću. To tako snažnao djeluje na Zakeja. Na njegovo srce. Na njegove stavove.  On u tom trenutku oslobađa svoje srce, izbacuje iz njega ono što mu je do tada bilo važno. On vidi svoje grijehe, svoje pogrešne stavove. On želi sve to popraviti. Sada vidi druge ljude pored sebe. Želi ih uvažiti, želi ih prihvatiti i vratiti što je otimao. Došlo je spasenje, olakšanje, radost u njegovu srcu. Novost život preplavila je njegovo srce srećom. Taj Isus je zaista čudesan. Ozdravlja. Daje svjetlost i vraća vid. Donosi spasenje i radost u ljudsko srce.

I ja i ti smo čuli i čujemo o Isusu. Jesmo li spremni u ovo naše vrijeme uklanjati prepreke da bismo vidjeli, susreli i primili Isusa u svoj dom, svoje srce. Ne zaboravimo, nije to samo naše djelo i pokušaj. On je tu. Ide nam ususret. Zove me po  imenu i govori: želim biti u tvom srcu. Želim ti donijeti radost spasenja, novost života. Želim ti donijeti mir u srcu i mir s tvojim bližnjima.

A jesam li spreman? Otvoren izazovu i novosti? Jesam li spreman osloboditi svoje srce? Jesam li spreman izdići se iznad straha koji me grčevito drži na starom i sigurnom? Ili se skrivam u mnoštvu koje se nalazi oko Isusa bez osobnog mišljenja i pogleda?

Danas želim boraviti u tvom srcu… danas… sada… i zauvijek… govori ti Gospodin!

 

                          Radosna nedjelja!

 

 

 Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu ( Ps 50,23 ) 

 28. kroz godinu - 9. listopada 2022.

Ulazeći u jedno selo na putu prema Jeruzalemu Isus susreće deset gubavaca. Stajali su dalje  od ljudi, jer su bili takvi propisi. Živjeli su izolirani. Čuju da Isus prolazi te su zavapili da im se smiluje. Isus ih pogleda, bilježi evanđelist, to je pogled milosrđa i ljubavi, koji samo može doći iz srca koje ljubi čovjeka i želi njegovo spasenje: idite pokažite se svećenicima. Takav je propis bio da su svećenici nekog proglasili da je nečist i da mora napustiti zajednicu, i proglašavali bi nekog da je čist i da se može ponovno vratiti u život zajednice. I dok su išli, na putu, dok ih je nosila nada u ozdravljenje, dok im je korak ubrzavala želja da će se nešto veliko dogoditi, zapazili su da su ozdravili. Ali, gle samo se jedan vratio i u daru prepoznao darovatelja, vratio se jer ga je vukla želja zahvalnosti, zapravo nosila ga je vjera kojom je želio doći sada u zajedništvo s Isusom. Kao gubavac, morao je stajati daleko, morao je izdaleka vapiti, a sada očišćen može se približiti i stupiti u zajedništvo s onim kojeg je molio i koji mu je udijelio velik dar ozdravljenja.  Jer, nije to obična riječ hvale. Evanđelist Luka je to sažeto i jako snažno opisao: vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama, zahvaljujući mu. A bijaše to neki Samarijanac, dakle koji nije pripadao židovskom narodu. Zato i Isus u prijekoru i upitu gdje su ona devetorica. Na kraju hvali vjeru ovog Samrijanca: vjera te tvoja spasila!

A prava vjera vodi do zajedništva s Kristom i do zahvale. Zato je i nedjeljna euharistija upravo izraz naše hvale Bogu, pravo mjesto zajedništva s Kristom, pravo mjesto slušanja njegove riječi koje će nas poticati da slavimo Boga u sav glas, da znamo pasti ničice na koljena zahvaljujući Kristu za dar njegova svjetla i blizine u našem životu.

I danas Krist želi čuti naš vapaj, naš zaziv da nas oslobodi i očisti, naš vapaj da nam raskine okove naših udaljenosti, zatvorenosti, našeg strančarenja, i što sve više postajemo stranci ... i naša vjera postaje zatvorena i svezana u naše zatvorena srca... nije vjera na putu, nije vjera glasna i jasna, nije vjera slavljenička, nego često jadikovka naša svakidašnja... Stoga, prepoznajmo milosti koje nam Bog pruža svaki dan! Prepoznajmo milost i zahvaljujmo! Tada će i naša srca preplaviti radost milosti i našeg zahvaljivanja!

Razmislimo:  Zar samo jedan od deset zahvaljuje?

                       Kako doživljavam nedjelju i što znači sv. Misa u mom životu!

                                        Radosna nedjelja – Dan Gspodnji!

 

 

 

  

 

27. kroz godinu – 2. Listopada 2022.

 

Čini ti se malena stvar vjera vjernika , jer nemaš mjerila da je izvagaš. Ali, osluškuj kamo vodi i znat ćeš izmjeriti njezinu vrijednost“ ( Sv. Augustin )

 

Nakon prispodobe o bogatašu i Lazaru Isus poziva na pažnju prema drugima, osobito malenima. U životu će doći sablazni, koje će biti velika prepreka na putu ali treba ih se čuvati. Potrebno je imati srce koje će biti spremno uvijek oprostiti. Pa ako netko i sedam puta pogriješi prema nekome, ako traži oproštenje treba uvijek oprostiti. Slušajući te riječi njegpovi učenici osjećaju zahtjevnost toga puta. Vide svoju slabost. U srcu im je teško opraštati, u njima uvijek bukti želja za osvetom, žele se skloniti s puta od onih koji ih uznemiruju.

          I stoga, se obraćaju Isusu s jednom molbom: uvećaj nam vjeru! Kao da žele reći: Isuse, mi vjerujemo u Boga. Ali, to nam je teško. Naša je vjera malena. Željeli bismo bolje i više vjerovati. Ti nam pomozi, uvećaj našu vjeru! Isus im odgovara da se vjera ne promatra u kvaniteti, količini i veličini, nego u kvaliteti. Vjera se očituje u mjeri istinskog pouzdanja u Boga, oslonca na njega, koji može činiti velike i neobične stvari.

          Isus im stavlja pred oči sliku sluge i gospodara. Sluga sve čini i vrši za svog gospodara. I zato ne očekuje zahvalnost i nagradu. Njegova je nagrada već to što on radi za svog gospodara.  Isus zato i svojim učenicima govori: kad sve izvršite  osjećajte se kao beskorisne sluge koje su izvršili svoju dužnost. Ali, ono što su učinili nije beskorisno jer su uradili za svog gospodara, jer su radili sa svojim gospodarom.

          U prvom djelu današnjeg evanđelja Isus uspoređuje vjeru s malim sjemenom zrna gorušice, a u drugom djelu s nečim što ne donosi neku korist. Ukazuje na vjeru koja je skrivena u srcu i koja stvara odnos. Odnos sluge i gospodara. U ovoj slici potrebno je poći od Isusa, koji je sluga Gospodnji, Sin čovječji koji nije došao da mu se služi, nego da služi i svoj život daruje za spas svijeta. Isus je sluga koji se prigiba pred svojim učenicim i pere im noge, te na taj način pokazuje vrhunac služenja. Beskorisni sluga živi u domu gospodara, ima udjela u njegovu životu, živi kako živi njegov gospodar, on ga zastupa i radi u njegovo ime. Tako i onaj koji želi slijediti Isusa Krista živi od njega i djeluje u njegovo ime. I to je beskorisno, besplatno, to je milost jer se ne radi i djeluje za neko dobro. Upravo beskorisnost omogućuje stvaranje i rast uzajamnog odnosa i sluge i gospodara. Sluga ne traži zasluge za svoj rad a gospodar ne uvjetuje slugu radom da bi ga nagradio. Nagrada stavlja rad u središte a ne odnose.  Gospodar ima povjerenje u svog slugu.To nam Isus donosi: Bog ima u nas povjerenje, on nas voli kakvi jesmo, a ne zato što smo ovo ili ono dobro napravili. Voli nas i kad učinimo nešto loše. Uvijek nas voli. I onaj tko je svjestan svojih slabosti i malenosti traži odnos i oproštenje od Gospodina. 

 Iz tog odnosa mogu nastati veličanstvena djela. Vjera sjedinjena s ljubavlju može nadvladati mržnju i neprijateljstvo. Vjera sjedinjena s ljubavlju može opraštati i donositi nove odnose. Vjera sjedinjena s nadom može nadvladati sve kušnje i poteškoće. Vjera oslonjena na Gospodina Isusa čini i danas velika i silna djela.

Možemo i ja i ti!?

 

Radosna nedjelja!

 

26. kroz godinu – 25. Rujna 2022

 

Još jedna predivna prispodoba iz Lukina evanđelja. Stavlja nam pred oči jednog bezimenog bogataša i siromaha Lazara. Ime Lazar ima značenje Bog pomaže. Ovo nas evanđelje poziva da živimo svjesno ovaj sadašnji trenutak. Poziva nas da prihvatimo poziv na obraćenje i da Božjim očima, očima vjere i djelotvorne ljubavi živimo naš svakodnevni život.

Pred očima nam je jedan bogataš. Više puta smo istakli da bogatstvo po sebi nije zlo, nego način na kojim se njime služimo. Isus upravlja ove riječi svima, a u onom trenutku upravlja „farizejima i pismoznancima, srebroljupcima“ koji su mu se rugali. Zastanimo i promislimo u čemu je bila pogreška bogataša.

Slijep za Lazara. Bogataš koji se tako lijepo odjevao, svaki dan gostio, pred vratima njegova doma dolazio je jedan siromah imenom Lazar. Osim toga bio je jako bolestan. Lazar nije trebao puno, samo malo da preživi svoj dan. Ali, nitko ga nije primjećivao. Nitko ga nije zapažao i pružio riječ, pažnju, mrvicu kruha. Lazar bi svaki dan bio još više ranjen ljudskom ravnodušnošću. Jedina utjeha i nada bilo mu je pouzdanje u Boga, kako i samo njegovo ime kazuje. I suosjećanje životinja, psi koji su dolazili i ublaživali njegove rane! Ali, bogataš ostade slijep.

Slijep za Boga. Premda je pripadnik Božjeg izabranog naroda, premda je poznavao Božje zapovijedi, bogataš ostaje slijep za Boga. Njegov pogled nije se dizao prema nebu, nego je ostao zatvoren u svoj svijet, za svoje želje i svoje svakodnevne gozbe. Bog za njega nije imao nikakvo značenje, on i njegov svijet – to je bilo njemu sve. Nije gledao korak dalje kad će svemu doći kraj.

Slijep za Božju riječ. Bogataš poznaje Božju riječ. Zna da je njegov otac Abraham, da je on pripadnik izabranog Božjeg naroda. Kad je zakucala smrt na njegova vrata, njegovo stanje otkriva mu njegov promašen život. Ostaje sam,  u mukama. Obraća se Abrahamu da pošalje na zemlju Lazara da spasi svoju braću. Abraham odgovara imaju Pismo. U njemu je sve sadržano za put spasenja i dolaska u radost vječnog života. Ako se ne vjeruje u Pisma, neće se vjerovati ni nekom tko bi od mrtvih ustao i govorio o pravom putu života. 

Današnja Božja riječ nas poziva da ozbiljno prihvatimo Božju riječ, koja nam uklanja svaku sljepoću i otvara oči za pogled vjere. Poslanica Timoteju svakog od nas poziva:

 „Bij dobar boj vjere, osvoji život vječni  na koji si pozvan“!

Razmisli i sebi odgovori:

Koja kušnja i prepreka čini da sam i ja slijep za druge, Boga i njegovu riječ?

Krist je ustao od mrtvih i sve nam otkrio, kako živim svoj svakodnevni život u svjetlu te istine?

 

Radosna nedjelja!   

 

 

 

25. kroz godinu - 18. rujna 2022.

 

Nakon tri prispodobe,  o kojima smo razmišljali prošle nedjelje, koje je Isus uputio farizejima i pismoznancima, Isus se obraća jednom novom prispodobom svojim učenicima. Izazovna prispodoba i koja je uvijek ostavljala veliki upitnik slušateljima i onima koji su je tumačili. To je prispodoba o nepoštenom upravitelju. U prispodobi o dva sina vidjeli smo kako su porušeni odnosi upravo zbog dobara i baštine. Otac želi da se oba sina raduju zbog svega onog što imaju. Isus zato učenicima donosi novu prispodobu da dobro razlikuju materijalna  dobra i odnose,  i da svoj život žive u služenju samo Bogu.

 Isus navodi sliku uzetu iz života. Gospodari su bili daleko od svojih imanja a upravitelji su vodili svu brigu oko imanja i gospodaru donosili prihode. No, jedan je upravitelj rasipao dobra svog gospodara. Gospodar ga želi otpustiti. U toj situaciji upravitelj se nalazi u veoma teškoj situaciji. Razmišlja što učiniti. Vidi da mu se sprema loša budućnost. Svjestan je i svojih ograničenosti, svojih mogućnosti, svoga ugleda pred ljudima. I stoga, snalažljivo postupa te otpusta dug dužnicima svoga gospodara, da stekne njihovo prijateljstvo i da ga prime kod sebe kad bude otpušten.

Gospodar pohvali snalažljivost nepoštenog upravitelja! Zašto? Jer je djelovao brzo, odlučno, snalažljivo. S druge strane, nije ga zanimalo samo materijalno koje bi iskoristio za sebe, nego je odlučio preko tog materijalnog ostvariti odnos, odnos prijateljstva. I čini se da upravo to Isus pohvaljuje kao mudro, snalažljivo što preporuča svojim učenicima: i ja vama kažem napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva! Ovaj upravitelj kad se našao u teškoj i bezizlaznoj situaciji shvatio je da materijalno ne može biti temelj života nego prijateljstvo i odnosi. Shvatio je da dobra treba dijeliti i da ona postaju sredstva preko kojih možemo graditi što bolje odnose. Potrebno je opraštati i darivati kako bi se gradili dobri odnosi.

Stoga, na kraju današnjeg evanđeoskog odlomka stoji veoma jasna poruka i poziv učenicima: nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara... ne možete služiti Bogu i bogatstvu! Nepošteno bogatstvo je kad dobra koja imamo smatramo samo svojima, jer sve nam je darovano, sve je dar Božji. I upravo nas Isus poziva da ne „služimo bogatstvu“ čuvajući i gomilajući za sebe, nego da smo spremni dijeliti s bližnjima. On nas poziva da ne budemo brižni čuvari nego snalažljivi upravitelji koji će bogatiti svoje odnose u darovanosti za druge.

Isus nas uvijek iznenađuje i stavlja pred nove izazove. Baš nas, njegove učenike danas. Zato ne gledajmo i ne tražimo u ovim riječima neke današnje upravitelje oko nas. Upravitelj je u meni i tebi. Bog nam je darovao život i sve što nas okružuje! Kakav sam upravitelj svog života, svojih darova i svoga vremena? Kako sam snalažljiv za Božje stvari?

 

Radosna nedjelja!

 

24. kroz godinu – 11. Rujna 2022.

 

Evo nas kod predivne trilogije u Lukinu evanđelju, osobito remek djelo o mlađem sinu i ocu.  Svaka od prispodoba nosi u sebi tri stvarnosti: izgubiti, naći i radovati se.

Važno je poći od uvoda u ove prispodobe jer je u njima ključ razumijevanja . Isusu prigovaraju da „prima grešnike i blaguje s njima“.

Svatko se u životu može izgubiti, svatko može zaći s pravog puta. Sigurno da to većina ljudi ne želi činiti svjesno, zapravo oni hoće biti slobodni i sretni. I onda se događa životni put koji vodi iz visina, ali prije ili kasnije dolazi do pada. To nam pokazuje prispodoba o mlađem sinu i njegovu usponu i padu.

Otišao je iz doma, prekinuo odnos, zapao u svoju sebičnost koja ga je ispunila brzo bijedom. Sjećanje na očev dom, sjećanje na kruh iz očeva doma u njegovoj bijedi učinilo je da dođe k sebi. Zašto nas tek pad na dno uspravlja i diže iz naše bijede? Zašto čovjek treba plaćati visoku cijenu da bi došao do tako jednostavnih rješenja života? Sv. Augustin u svom komentaru kaže da je ovaj mlađi sin, koji je upao u bijedu uskrsnuo žudeći za očevim kruhom! Kruhom koji sluge njegova oca imaju napretek a on umire od gladi!

Doći k sebi i sebe naći u svojim dubinama i napraviti novi korak u životu kuca svaki trenutak u srcu ljudi koji idu po rubu bijede i grešnosti. Svaki čovjek u sebi također doživljava i u sebi nosi želju za boljim, novim životom, ispunjenim i zadovoljnim.  Nije problem toliko grijeha, jer smo slabi ljudi, nego koliko smo spremni dići se i moliti za put obraćenja. Upravo ta duboka svijest svoje promašenosti, svog lošeg stanja koje ga muči, dovodi do novog koraka. Uviđa kako je život sluga njegovog oca bolji i slobodniji nego njegov. Svjestan svoje promašenosti kao sina želi postati sluga u domu svog oca. Vapi za odnosom koji mu nedostaje. Tamo je u nekog gospodara u „društvu svinja“!

Trebalo se radovati... premda je u domu svog oca, stariji sin ne iskazuje pravi odnos prema ocu. On sve vrši, ali iskazuje svoj bunt i ljutnju. Možda bi i on htio otići, ali nema snage. Zato je njegov boravak u domu pun frustracija, nema radosti, nije ispunjen i zadovoljan. Nitko mu ne smeta veseliti se i radovati s prijateljima, ali on to ne zna zbog svoje ljutnje.

Ova prispodoba nema završetka. Ne znamo je li stariji sin ušao u dom na poziv oca. Ostavljeno je tako otvoreno za svakog koji čita i svakog od nas da napravimo taj korak: da iz svoje izgubljenosti, grešnosti i promašenosti imamo uvijek snage sve to priznati i graditi novi i istinski odnos s Bogom i našim bližnjima. Znati se radovati i pomoći drugima da iziđu iz svoje promašenosti. Znati se radovati i kao crkva zajedno rasti u našem zajedništvu, sudjelovanju i poslanju koje imamo. Pokušati u ove dane kad razmišljamo o sinodalnom hodu Crkve mijenjati svoje stavove, poglede i poprimati pogled kojim nas Bog zove da u ovom trenutku crkve ostvarimo. U sebi duboko posvijestiti svoju pripadnost Crkvi i prema svojim mogućnostima zajedno s drugima ostvarivati sudjelovanje u poslanju crkve.  Ova je prispodoba uvijek izazov za kršćane koji sebe smatraju da su ispravni, da su na pravom putu, a olako druge osuđuju i ne primaju u prostor crkve, jer su se „kasno uključili“. Takvi se ne znaju radovati, ako netko pokušava napraviti novi korak u život. Prispodobe nam otkrivaju kako se i pastir, kao se žena i otac smatraju odgovornima za izgubljenost i zato svi idu tražiti, da bi se ponovno radovali sa svima.

 

A trebalo se radovati.... jer Bog voli svakog čovjeka i želi spasiti sve, on traži i zove na put obraćenja: „ Otišao sam u daleko mjesto, a postoji li možda mjesto gdje se ne nalazi onaj kojeg sam napustio“ – Sv. Augustin. Njegove raširene ruke žele u svoj zagrljaj primiti sve ljude! Radujte se... opet ponavljam radujte se Bogu Ocu koji nas traži i neizmjerno voli! 

 

23. kroz godinu - 4. rujna 2022.

 

Veliko mnoštvo prati Isusa. On privlači, o njemu se govori. Njega se želi vidjeti i čuti izbliza. Ali, Isus ne želi privlačiti tek tako mnoštvo, ne želi promatrače i one koji se brzo oduševe pa onda zastanu. Zato Isus otvoreno govori, lica usmjerena prema svakom pojedincu:

„Dođe li tko meni a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik“

„I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik“

„tako nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje,

ne može biti moj učenik“

          Izbor Isusa je radikalan, traži čitavo predanje. Ne može se prihvatiti s iznimkama.  Na prvi trenutak ove nas riječi zbunjuju, kao da su preteške. Ali, kao što kaže „kad se ljubi sve je lako“ ili što stara poslovica kaže "kad se voli ništa nije teško".

Isusa ljubiti najviše, prije svega i iznad svega! Je li njegov zahtjev nemoguć? Je li njegov put nestvaran? Ne, jer ga je on ostvario! Isusa nasljedovati ne znači ići prema Isusu, nego ići iza Isusa. On je na čelu,  on predvodi ! Ljubav prema njemu donosi sklad i ljepotu. Kad je on, kad je Bog na prvom mjestu u našem životu sve drugačije postaje. Kad naši odnosi ostanu samo na našem ljudskom, vidimo što se događa! Koliko rana, koliko trpljenja, koliko razilaženja od onih koji su najbliži?

          Kad Isusa živim u svom životu i kad ga više ljubim, onda ljubav prema ocu i majci, prema ženi i djeci, prema braći i sestrama, i prema samom sebi dobiva pravu dimenziju. Otvara se put prema punini života. Tada naš život postaje darovani život. Nositi križ: biti trajno spreman živjeti kao dar za druge, poput Isusa. I onda trajno gradim svoj život i borim se, što nas pozivaju Isusove prispodobe iz današnjeg evanđelja. A koliko je porušenih „kula“ oko nas i koliko je onih što se više ne bore, nemaju cilja i smisla.

          I osobito jako važno. U tom mnoštvu koje danas želi biti s Isusom njegov pogled se zaustavlja na svakom. Poziva nas da dobro promislimo. Što ćemo reći i kako postupiti osobno:

-         Ako sam Kristov učenik što svaki dan prihvaćam i učim od njega?

-         Je li moje opredjeljenje za Isusa prepoznatljivo?

-         Kako gradim svoj svakodnevni život s Isusom i s kojim se preprekama borim?

 

      Radosna nedjelja!

 

22. kroz godinu - 28. kolovoza 2022.

 Prošle nedjelje izazovan poziv „boriti se za ulazak na uska vrata“, danas dobiva još jednu drugu borbu na koju nas Isus poziva: živjeti ponizno i darivati bez očekivanja da nam se uzvrati!

          Isus prihvaća poziv na objed kod jednog farizeja. Farizeji su se držali svih propisa zakona, obdržavali svaku sitnicu zakona, i sebe su smatrali kako ispravno žive prema Božjim zapovijedima. Isus prihvaćajući poziv želi u toj kući i svim sustolnicima govoriti o kraljevstvu Božjem i njegovim pravilima. On promatra uzvanike kako dolaze i zauzimaju prva mjesta. Svaki je od njih imao svoj status, svoju poziciju, svoj ugled. No, Isus donosi novi pogled na mjesta i pozicije u životu: Svaki koji se uzvisi bit će ponižen, i svaki koji se ponizi, bit će uzvišen.

          Isus je učitelj života. Učitelj srca. Njegov nauk jest radosna vijest. On želi svojim učenicima pokazati put radosti i sreće. Onaj koji želi biti prvi i iznad drugih ima uvijek borbu u srcu. Ostaje sam i neprihvaćen. Misli da su drugi krivi zbog toga, a ne on koji druge odbacuje i stavlja se iznad drugih. Trajno je u jednom krugu nemira, očekivanja i priznanja. I na taj način on ostaje izvan istine. Poniznost je istina, rekla je sv. Tereza iz Lisieuxa. Ne zahvaća se život u cjelini, ne gleda se život u pravoj mjeri prema Bogu nego prema sebi. Na kraju u tom vrtlogu oko statusa i pozicije u životu ostaje pitanje: od koga tražim slavu? Od Boga ili od čovjeka?

Charles de Foucauld je rekao da je „Bog zauzeo posljednje mjesto“ a mi možemo prihvaćati pretposljednje mjesto, ako želimo njega nasljedovati. U Isusu Kristu on je zauzeo posljednje  mjesto. U Isusu Kristu on nas sve poziva na svoju gozbu gdje nema prvih, drugih i treći. On svakome daje njegovo mjesto da se kao „živo kamenje ugrađujemo“ u Tijelo Crkve, da poniznim služenjem častimo Krista u svojoj braći. To je put koji donosi istinu, put koji donosi radost života. Zato, na kraju današnjeg evanđelja Isus poziva da zovemo i pozivamo na svoje gozbe prije svega one koji ne mogu nas pozvati, da nam uzvrate svojim pozivom. Besplatnost koja ne očekuje uzvrat odlika je Kristovih učenika. Možemo zamisliti koja je reakcija bila od uglednog farizeja i ostalih kad je Isus rekao da treba pozvati na gozbu siromahe, sakate, hrome, slijepe... Ljubav bez računice, bez interesa, odnosi koji se ne grade na principu zovem da me zoveš!

U svima nama leži u većoj ili manjoj mjeri želja za statusom i posebnim mjestom. Imamo svoju istinu i način kako ćemo to opravdati. Uvijek se želimo uspoređivati s drugima, gledati svoje prednosti a nedostatke drugih. Tu se krije jedan od razloga ogovaranja drugih. Stoga nam je potrebno i puno priče kako bismo to dokazivali. I tako opterećujemo sebe i svoje srce.

Za lagani korak, miran san i danas nam Isus pokazuje put! Kraljevstvo Božje ima sasvim drugačija mjerila od ovog svijeta. Jesmo li spremni povjerovati te moliti iskreno: Isuse blaga i ponizna srca! Učini srce moje po srcu tvome!

Radosna nedjelja!

 

21. kroz godinu - 21. kolovoza 2022.

 

 Na Isusovu putu prema Jeruzalemu već je bilo postavljeno slično pitanje o spasenju, životu vječnom: Što je potrebno da bi stigli u vječni život? Opet se netko obraća Isusu s pitanjem: Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju? Jedno od tekućih pitanja ondašnjeg vremena i svakodnevnih rasprava unutar židovstva. Ovaj želi znati što će Isus na to odgovoriti.

No, Isus i ovaj put ostaje vjeran svojim postupcima, te njegov odgovor ni ovaj put ne ide prema očekivanom, nego ide na jednu drugu dimenziju razmišljanja. Isus ispravlja perspektivu, način i daje posve drugačije usmjerenje za traženje odgovora na postavljeno pitanje. Ponajprije, pitanje je postavljeno apstraktno, općenito, kao da se želi znati samo broj onih koji se spašavaju, kao što je postavljeno je li malo ili puno onih koji se spašavaju. A Isus odgovara  konkretno i direktno svakom slušatelju i čitatelju: borite se... poziv svakome upućen! Ali, potrebno je ispuniti jedan uvijet: ući na uska vrata! Premda su vrata uska ona su otvorena za sve! Spasenje nije nagrada koju netko zaslužuje, nego je znak milosrđa. Ono se prihvaća i tako prihvaćena milost preoblikuje život i priprema srce čovjeka da Božja ljubav djeluje u životu vjernika.

Borite se... izraz u sebi nosi sportske vještine, natječite se da uđete na uska vrata. A to znači da se usmjerimo prema vratima.  A vrata simboliziraju Krista, kako je to sv. Ivan u evanđelju naglasio: Ja sam vrata... i vidimo u nastavku današnjeg evanđelja da je upravo prolaz kroz vrata omogućen svima koji su prihvatili Krista i živjeli prema njegovim riječima. Prolaz je omogućen svima koji su bili njemu blizu ne samo prostorno, gdje su s njim jeli i pili i slušali njegove govore, nego koji su prihvatili njegov put u svom životu. Oni koji nisu samo jeli s njim kruh, nego oni koji su postali kruh za druge. Oni koji nisu samo slušali njegove riječi, nego oni koji su riječ zadržali u svom srcu i odvažno živjeli u svakodnevnom životu.

Spasenje je,  kao što nam današnja čitanja svjedoče, otvoreno za sve. Poziv za sve ljude na zemlji. To je Božja nakana i naum, jer želi da se svi ljudi spase. Ali, prihvaćanje tog dara spasenja odgovornost je svakog čovjeka. Prispodoba o domaćinu koji će zatvoriti vrata, poziv je na žurno prihvaćanje spasenja darovanog u Isusu Kristu. I to u duhu uskih vrata, kako nas on danas poziva. Neće nam ništa značiti sve ono naše s čime se predstavljamo i pokazujemo pred drugima kako smo dobri kršćani jer mi smo... ! „ Ne poznam vas„ riječi su i meni i tebi da promislimo kako, koliko i na koji način poznamo našeg Gospodina! Borimo se ući na uska vrata -  Radosno!

 

20. kroz godinu - 14. kolovoza 2022.

Nakon poziva na budnost i uvijek spremno služenje, jedan kratki ali izazovni evanđeoski tekst stavlja nam se na razmišljanje: oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo... krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši. U pozadini možemo vidjeti propovijed Ivana Krstitelja kojom najavljuje „jačeg“ koji dolazi i koji će krstiti Duhom Svetim i ognjem.

          U simbolu ognja s jedne strane možemo promatrati proces čišćenja i s  druge strane vatru i snagu Duha Svetoga, kojeg će Isus darovati svojim učenicima. To će biti oganj koji će polako zahvaćati srca Isusovih učenika.

          U simbolu krštenja Isus naglašava svoj put muke i smrti. Riječ krštenje u sebi ima značenje uranjanja, ulaska u vodu. Sv. Pavao će se izraziti ovako kad govori o krštenju: koji smo god kršteni u Krista Isusa , u smrt smo njegovu kršteni ( Rim 6, 3). Isus govori o teškom putu, o osjećajima koji su prožeti radošću što će to ostvariti ali i borbi koja se u njemu odvija.

          Ovaj Isusov put donosi veliku novost, donosi veliko dijeljenje svijeta. Na početku svog Evanđelja u sceni prikazanja djeteta Isusa u Hramu, starac Šimun najavljuje Isusa kao Svjetlo i Spasitelja svijeta, ali i kao znak osporavan: „Ovaj je postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan“ ( Lk 2,34) Stoga Isus prosljeđuje upitnu rečenicu u današnjem evanđelju: „Mislite li da sam došao mir dati na zemlji“? Na njemu se dijeli svijet. Potrebno se odlučiti kakav život živjeti! U nama je uvijek borba: hoćemo li odabrati naš put sreće ili ćemo slijediti put koji nam pruža Isus. Ne može se biti neutralan, ravnodušan. Opredjeljenje za Isusa kako on to traži donosi razdjeljenje u meni, u mom srcu. Ako je u srcu izbor dosljedan onda za posljedicu donosi razdjeljenje od drugih, koji ga ne prihvaćaju.

 

          Isus nas ne treba mlake, polovične, s vremena na vrijeme, kratkoročne, sračunate. Treba nas kao odgovorne i dosljedne svjedoke. Želi da se u meni i tebi rađa velika želja i mučna borba u nasljedovanju, da velika želja nadvladava otpor predanju.  O kad bi moje i tvoje srce grijao plamen ognja koji je Isus bacio na zemlju! O kad bi taj plamen postojao sve veći iz dana u dan... da gorim... da izgaram... za Gospodina i u Gospodinu. U Gospodinu -  jer često puta može se  izgarati za sebe, za svoje ciljeve, osobito kad je sve djelovanje samo vidljivo, dobro reklamirano i od „svojih“ potvrđeno.  

 

19. kroz godinu - 7. kolovoza 2022.

 

„Ne boj se stado malo“ tako hrabri Isus svoje učenike tijekom povijesti. I nas danas. Danas kad osjećamo u ovim ljetnim danima kako mnogi vjernici ostaju duže na „praznicima“ od nedjeljnih susreta. Danas, kad općenito doživljavamo praznije crkve. Bog nas u ovo vrijeme kušnje ne napušta, želi nas ohrabriti, biti uz nas. Želi još više našu tamu obasjati svjetlom, želi našu vjeru učvrstiti i ljubav usavršiti.

          Poziv na budnost! Poziv na čekanje! Kako netko lijepo reče najvažnije i najdragocjenije u našem životu se ne traži nego čeka. Budite slični onima što čekaju...

Blago onima koji čekaju... ponavlja Isus u prispodobama ako su zatečeni u stavu budnosti i čekanja!  Blago ako je u njihovim srcima živo prisutno darovano Kraljevstvo! Ne boj se stado malo jer je Otac odlučio da vam dadne Kraljevstvo! Kraljevstvo – Otac i njegova ljubav darovana po Sinu u Duhu Svetomu! To je blago! To je bogatstvo! Nikada propasti neće, nitko ga ne može otuđiti! Gdje je vaše blago, tu će biti i vaše srce!

          Naše blago je sve ono što smo darovali, sve što smo učinili bližnjima, sva radost koju smo poklonili najbližima! Više puta smo u napasti da očekujemo nešto posebno u životu, nešto veliko što ćemo učiniti i zadiviti naše bližnje. Isus nam govori: blago sluzi koji radi odgovorno povjereni posao, ulogu koju mu je povjerio gospodar. Blago slugama koji čekaju gospodara spremni u svakom trenutku mu otvoriti vrata!

Budnost je kršćanska odlika. A to znači biti u stanju odgovoriti na svaki izazov! Ne dopuštati da nas struja nosi, te se tada tek boriti kako se izvući iz. Budnost na koju nas Gospodin poziva jest zauzeto služenje kojim gradimo njegovo kraljevstvo. Mnogi se danas hvale da su dobri jer ništa loše ne čine! Ali, spavaju jer ne čine dobro, ne ispunjaju odgovorno svoje vrijeme i povjerenu im ulogu. Takvi pale svijeće da pokažu svjetlo, a onima koji čine dobro i radosno služe svijetli njihovo srce! Blago kraljevstva Božjega je blago srca svih onih koji su spremni služiti! Komu je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti! Ne boj se stado malo...

 

 

18. kroz godinu - 31. srpnja 2022.

 Netko iz mnoštva, koji osjeća nepravdu, jer njegov brat ne želi s njime podijeliti nasljedstvo, obraća se Isusu. Ima u njega povjerenje i osjeća da bi on mogao rješiti njegov problem. „Učitelju, reci mome bratu da sa mnom podijeli baštinu!“ Isus mu odgovara: „tko me je postavio za suca ili djelioca?“

Sigurno se nije nadao takvom odgovoru. Želio je Isusovu suosjećajnost sa svojim poteškoćama. Želio je da Isus bude na njegovoj strani. Je li na kraju shavtio ljepotu odgovora? Je li u svom srcu zadobio mir? Je li pokušao ponovno biti brat? I da stvar ide do kraja, ove riječi dolaze meni i tebi! Kako ih prihvaćam?

Nisam sudac divno kaže Isus. On je ljubav i milosrđe. On nije onaj koji razdvaja, dijeli, nego povezuje ljude. On želi i poziva ljude da budu braća, da zajedno dijele život i prostor i darove, a ne da stavljaju granice i podižu zidove. Naučio nas je divnu molitvu Oče naš, koja nas stavlja u bliski odnos s Bogom, ali i s druge strane u bratski odnos s našim bližnjima. I tu nas poziva da gradimo svoje bogatstvo, da se bogatimo u našem odnosu prema Bogu i braći.

Isus ne želi dakle biti sudac i biti na nečijoj strani.  Kojoj god strani dao prednost i „pravo“ druga će se osjećati isključeno. Isus ide na nešto dublje što može dovesti do zadovoljstva i jednu i drugu stranu. Biti braća. Živjeti zajedno, zajedno koristiti ne prisvajajući sebi vlasništvo. Baština je dar. I prenosi se dalje kao dar. I upravo taj drugi pogled na materijalna dobra pomaže nam i omogućuje da znamo dijeliti s drugima. Isus upozorava: čuvajte se pohlepe! Gomilanja! Jer vodi do krivog pogleda na život. U prispodobi o bogatašu Isus ističe upravo tu krivu sliku života označenu s četiri pojma: počivaj, jedi, pij i uživaj! Razgovara sam sa sobom, ostaje zatvoren u sebe, s posve krivim shvaćanjem života, te ga prispodoba naziva „ludim“!

Današnja Božja riječ nas poziva na mudro razlikovanje našeg života ovdje na zemlji. Ukazuje na prolaznost, ispraznost kako kaže prvo čitanje. Upotrebljava izraz koji u sebi  znači magla ili vjetar, koje ne možeš zaustaviti, sve prolazi... i kako onda na prolaznom graditi život?  Zato je važno na čemu temeljiti svoj život! Zato je važno kako, s kojim stavom ostvarivati svoj život i koje mu značenje davati.

Lijepo reče sv. Augustin: onaj je tražio pola nasljedstva na zemlji, a Isus mu daje čitavo na nebesima! Isus daje uvijek više nego što tražimo...

17. kroz godinu - 24. srpnja 2022

Tako nam je potreban razgovor, dijalog. Razgovor nas potvrđuje u našoj osobnosti, ali i otvara mogućnost susreta i bogatstva s drugim i različitim. Razgovor mi je potreban da svoju nutrinu otvorim, pročistim, osnažim. Ne mogu sve otkrivati svima, ono najdublje, neke moje slutnje, snove, čežnje, dugo držim u sebi, čuvam od drugih. To mogu reći i dijeliti s mojim izvorom, Ocem koji me je stvorio i uveo u ovaj svijet. Zato, je divna molitva kojom ulazim u dijalog s Ocem, koji me prati i vodi, koji se brine za mene.

Uče nas u životu kako komunicirati s drugima, kako se izražavati u pojedinim područjima života. Potrebno je učiti trajno i sebe što bolje izgrađivati.

A kako pak ne učiti razgovarati s Bogom? Usavršavati svoje želje, čežnje? Kako na poseban način ne učiti u tišini diviti se i klicati Svemogućem a tako nam bliskim? Kako ne učiti prepustiti se njegovu vodstvu?

Gospodine nauči nas moliti! Divan zahtjev jednog od Isusovih učenika! I nastade najljepša molitva, molitva Gospodinova kojom nas poziva kako se obraćati Bogu.

Oče naš… naš… ne moj… Otac! Sigurno da iskustvo sa zemaljskim očevima utječe na naše razumijevanje, a s druge strane taj pojam ne ističe onu Božju dubinu nježnosti i susosjećanja majke! I stoga, treba učiti moliti upravo moleći, i moleći rasti u svom odnosu prema Bogu!

I kad bi naučili, zapravo postali duboko svjesni ovog Oče naš i pokušali u tom pravcu živjeti, kako bi naš život na zemlji bio drugačiji, kako bi zemlja polako postajala nebo… molitva spaja zemlju i nebo!

Gospodine, uči nas moliti! Neki sveci bi zastali u dubokom osjećajnom i zanosnom stanju samo na riječi Oče… i dugo ostali…

 

Pokušajmo i mi zastati nad ovom riječi Oče naš, da u ovoj molitvi Oče naš to je jedna riječ… i molimo Gospodina da nas uči kako je istinski živjeti! Jer, u ovoj molitvi ne tražimo stvari nego tražimo kako biti preobraženi, u novom odnosu prema Bogu i našim bližnjima… 

 

16. kroz godinu – 17. Srpnja 2022.

 

Iskazivati milosrđe i biti bližnji naglasak je ljubavi prema ljudima prošle nedjelje u Božjoj riječi, a u današnjim čitanjima riječ je o ljubavi prema Bogu kroz slušanje njegove riječi. Slušati i prihvatiti riječ stav je pravog učenika!

          Sve se događa na putu prema Jeruzalemu. Isus dolazi u jedno selo. Ne navodi Luka naziv, ali imena Marte i Marije ukazuju na Betaniju. Isus dolazi u kuću Marte i njezine sestre Marije. Evanđeoski put i način  ovdje je jako izražen: Isus, koji donosi evanđelje, ulazi u dom, u kuću. Naviješta riječ koju Marija sjedeći do njegovih nogu pozorno sluša. Slika jako impresivna. Žena učenica do nogu Učitelja. U kući!

          Sve odiše mirom i skladom do jednog trenutka kada Marta pristupa sa svojim zahtjevom. Ona je sva u posluživanju – diakonia-. Želi Isusa lijepo ugostiti, puno toga treba napraviti. Sama. I zato pristupa Isusu govoreći: zar ne mariš što me sestra ostavila samu posluživati?  I moli Isusa da pokrene Mariju njoj u pomoć!

          Dvaput izgovarajući Martino ime Isus želi naglasiti da prihvati njegovo upozorenje jer se brine za mnogo. Ona u tom trenutku želi služiti Isusu, želi ga slušati, ali i želi mu reći što  treba u tom trenutku poduzeti. Ona traži  da joj njezina sestra pomogne u posluživanju. Isus kaže da Marti da se brine za mnogo. Još jači izraz upotrebljava kad joj kaže da se uznemiruje za mnogo, da je puna tjeskobe.  Marta se uznemiruje sa svojim željama, očekivanjima i sa svojim pokušajem da njezina sestra radi što i ona.

          Od starine se u Marti i Mariji  promatralo dva vida kršćanskog života, akcija i kontemplacija. Život koji je s jedne strane usmjeren služenju i konkretnim djelima i aktivnostima kršćana, i s druge strane kontemplativni život u meditiranju Božje riječi. No, promatrajući polazište i ovu zgodu, koju donosi jedino Luka, nakon prispodobe o milosrđu jednog Samrijanca, ovaj nam tekst donosi put ljubavi prema Bogu u slušanju Božje riječi, koja je polazište i dobar dio, koji ne smije izostati, i koji onda ravna i  našim služenjem prema bližnjima. I poziv svim učenicima, koji žele nasljedovati Isusa, da u slušanju njegove riječi grade „kuću na stijeni“ koju neće srušiti nikakve oluje, i koju neće „briga vremenita i zavodljivost bogatstva“ ostaviti bez ploda.

          S druge strane, predanje i nasljedovanje Isusa je temeljno za svakog kršćanina. A konkretni odgovor svatko čini prema svom osobnom pozivu i mogućnostima. Opasnosti dolaze ako netko pokušava svoj način nasljedovanja staviti kao mjeru za druge, kad se želi na jedan način druge „prisiljavati“ na svoj način. To je opasnost koja je u Crkvi prisutna od samog početka, pa nije izuzetak ni danas u ovo naše vrijeme. Prisjetimo se iz Djela apostolskih o problemu posluživanja i propovijedanja u prvoj zajednici, kad se apostoli posvećuju naviještanju i propovijedanju riječi, a izabiru se poslužitelji.

          Marta i Marija i njihov dom u kojem primaju Isusa slika je i poziv za mene i tebe: ugosti Isusa u svojem domu, u svojem srcu! Divna je slika svake nedjelje kad nas Gospodin okuplja u našim župnim zajednicama! Do njegovih smo nogu, slušamo njegovu riječ! On nam daruje sebe u Euharistiji! Sve nas, različite, sjedinjuje i okuplja! Daruje nam najbolji dio! Najbolji dio kako bi mogli živjeti bez uznemiravanja i bez tjeskobe te usmjeravati svoj život na jedino potrebno! I s druge strane uvijek se učiti primati Boga u svoj život kako nam on dolazi, a ne kako bi mi to često puta htjeli. I ne uporno pokušavati činiti nešto za Boga, nego dopustiti Bogu da djeluje u nama!

 

 

 

15. kroz godinu – 10. 7. 2022

Nakon usklika u Duhu Svetom zbog navještaja evanđelja malenima Isus se okreće učenicima koji ga prate i nasamo reče: Blago očima koje gledaju što vi gledate, jer su mnogi proroci i kraljevi to htjeli vidjeti i čuti, ali nisu. Oni imaju tu čast slušati i gledati. I nastavlja dalje evanđelist da se ustao jedan zakonoznanac da iskuša Isusa. Želi mu uputiti pitanje kako bi mogao Isusa uhvatiti u njegovim riječima. Postavlja mu najvažnije pitanje: što mi je činiti da život vječni baštinim, postignem? Isus ne odgovara na način koji je zakonoznanac tražio, već Isus njega pita i stavlja pred njega upit: u Zakonu što piše? Kako čitaš? Isus na taj način stavlja pred njega da on izrazi  mjesta Pisma koja o tom govore. Zakonoznanac navodi zapovijedi ljubavi kako ih donosi Ponovljeni zakon. Isus mu povlađuje zbog njegova odgovora, ali i dodaje poziv: to čini i živjet ćeš!

No, ovdje se zakonoznanac ne zaustavlja. Postavlja ponovno pitanje: tko je moj bližnji? Možda mu je u nakani bilo to iskušati Isusa u pogledu određenja tko je bližnji. U židovstvu se vodila rasprava o tom. Da li je to samo sunarodnjak? Da li onaj koji slijedi istu nauku pojedine skupine unutar židovstva?  Što sa strancima koji žive u Izraelu jesu li oni bližnji ?

Isus pak ne želi ići na tu razinu i ne želi dati definiciju bližnjega, ograničiti bližnjega po nekom redu. Isus donosi nešto novo i jako konkretno u prispodobi o čovjeku kojeg su napali razbojnici. Prolazilo je više osoba, vidjeli su ga u potrebi, ali nisu prišli i pomogli. Jedan, koji je prišao i pomogao, bio je stranac, neki Samarijanac. I na kraju priče, opet se Isus obraća zakonoznancu s upitom: tko je od ove trojice bio bližnji? Zakonoznanac odgovara što je jedino moguće: onaj koji mu iskaza milosrđe! Isus na to doda njemu i svima nama: idi pa i ti čini tako!

Isus na ovaj divni način, gdje prihvaća pitanja i način sugovornika, uključuje sugovornika u razgovor. S druge strane Isus ne želi u tim razgovorima ostati na razini priče, nadmudrivanja i analiza.  On želi da te riječi prijeđu u život, u konkretnu našu stvarnost. Na taj način dolazi  do velike promjene u pogledu upita: ne pita se „tko je moj bližnji“, nego se pita „komu sam ja bližnji“! A biti bližnji znači , iskazati milosrđe, imati suosjećanje. Ali, ne u nekom osjećaju, ideji i lijepoj riječi nego u konkretnom činu pažnje, dobrote i ljubavi kako je to učinio Samarijanac iz Isusove prispodobe.

  Nije li ovo vrijeme u znaku udaljavanja jednih od drugih? Nisu li se mnogi zatvorili u svoj mirni svijet, okrenuvši pogled od nevolja i teškog života bližnjih?

Mnogi govore kako vole i pomogli bi svakome na svijetu, a ovdje blizu... kao da nema potrebe?

Neka nas Gospodin pouči i stvori u nama želju da želimo biti bližnji!

Biti bližnji: vidjeti!

Biti bližnji: približiti se!

Biti bližnji: iskazati milosrđe!

Biti bližnji: voditi i dalje brigu

 

Idi pa i ti čini tako!  

 

14. kroz godinu - 3. 7. 2022

 

  Jedino evanđelist Luka donosi još jedno poslanje učenika. Na početku 9. Poglavlja donosi  poslanje Dvanaestorice, Isusove upute apostolima.U 10 poglavlju, današnji evanđeoski odlomak,  donosi poslanje velike skupine učenika, 72.  Luki je važna ova tema jer na poseban način želi istaknuti prijelaz na apostolsko propovijedanje prvih kršćana, jer je tomu pothvatu  posvećeno njegovo drugo djelo -  Djela apostolska -  koje je napisao o životu apostola i prvih kršćanskih zajednica .

Isus šalje u parovima 72 učenika. Prema knjizi Postanka toliko je bilo naroda na zemlji, te ovaj broj simbolično uključuje poslanje učenika svima narodima.  Na putu nisu sami. Lakše je prebroditi sve poteškoće, izazove puta. I pružaju na taj način sigurno svjedočanstvo dvojice svjedoka.  No, s druge strane važno je istaknuti  da naš kršćanski put uključuje put zajednice, nikada sami na putu. Naš put je vezan za druge i ostvaruje se s drugima. I ako se zatvaramo samo u svoj svijet i isključujemo druge iz našeg života nismo vjerni  temeljnoj činjenici našeg života: upućenosti na druge!

Isus nas poziva da svoju sigurnost stavimo u Božje ruke. Poziva nas da ostavimo naše ljudske i materijalne sigurnosti koje gomilamo. Toliko vremena utrošimo na takve stvari, koje nam otežavaju naš put i život. Stvaraju nam tolike brige. Zaboravljamo osobe s kojima živimo i Boga, za kojega nikada nemamo vremena. Isus je učitelj života, učitelj srca koji nam pomaže radosno i istinski živjeti.

Isus nas priprema i na neočekivane stvarnosti života. Učenici neće uvijek dobro doći i neće biti prihvaćeni. Štoviše, bit će odbijeni i progonjeni. Oni ulaze u ovaj svijet poput janjaca među vukove. Strašna slika, koja može već na početku unijeti nemir i strah u srce učenika. Ali, Gospodin je tu. On šalje. On je zaštita. On je pobjedio svijet. On je Jaganjac koji oduzima grijeh svijeta.

Isus u poslanju učenika ispunja njihova srca radošću. Bez muke, napora i radosti u našem životu  ništa se nova ne događa. Nama je teško prihvaćati tu povezanost muke i radosti. No, taj put nam je Isus pokazao i trajno nas poziva da navještamo radosnu vijest o kraljevstvu Božjem. Već sama činjenica da sam pozvan biti glasnik te radosti ispunja me radošću, snagom i povjerenjem.

O naš divni Predvodniče na putevima uskim, putevima dugim, putevima zahtjevnim, putu vječnom,  vodi nas i danas u ovo naše vrijeme, i otvaraj nove putove za sijanje i žetvu tvoje Riječi! 

                                                                             13. kroz godinu -26. 6. 2022

Prošle nedjelje razmišljali smo na pitanju otajstva Isusova života, kako ga ljudi doživaljavaju i što misle o njemu. Otkrivajući učenicima otajstvo poniznog Mesije, sluge Gospodnjeg,  poziva sve na uzimanje križa i hod za njim. Njegov put vodi prema Jeruzalemu, točnije rečeno na Kalvariju gdje će biti vrhunac njegova puta.

Upravo današnje evanđelje otvara taj Isusov put iz Galileje prema Jeruzalemu. Važna je nutarnja spremnost kako je izražava evnđelist Luka: „kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu“.

Taj put je darovan Isusu. To je Očev plan. On je radi tog plana i došao na ovaj svijet. Vrijeme je da se ostvari punina radi koje je došao. Isus ostvaruje taj nutarnji put, koji mu je u srcu i pred očima, a on postaje i vidljiv kroz različite susrete i situacije koje susreće na putu prema Jeruzalemu, što ćemo pratiti iz nedjelje u nedjelju.  Ova odlučnost na početku neće biti ništa manja s vremenom koje prolazi ili preprekama koje dolaze na putu. On ostaje vjeran i dosljedan. Sjedinjenost nutarnjeg i vanjskog puta očitovana je do kraja samo u njegovu životu.

Tek što su krenuli pojavljuje se prva prepreka i odbijanje. Treba kroz Samariju, ali ga ne primaju u jedno selo kamo je poslao učenike. Jakov i Ivan traže brzu i snažnu intervenciju: zapaliti ognjem s neba negostoljubive Samarijance. Isus se okreće i prekorava ih. To nije njegov način i put. I nastavlja put prema drugom selu.

Na putu se događa poziv, želja ići za Isusom. Spremnost da se živi novi način života.

Netko pristupa i izražava jaku spremnost da nasljeduje Isusa:“ za tobom ću kamo god ti pošao“. Što li se dogodilo, ne znamo! Kako je odgovorio ostaje otvoreno!? Postaje mogućnost mog i tvog koraka!  Ali, Isusov odgovor na tu želju donosi zahtjevnost za učenike: nema nikakve sigurnosti, idući za njim ostavlja se sve, jer Isus postaje jedina i prava sigurnost.

Još nas više potiče na razmišljanje kad Isus poziva nekog od prisutnih da ide za njim, a on traži da prije pokopa oca. Isus mu odgovara „neka mrtvi pokapaju svoje mrtve“. Isus želi naglasiti da prioritet navještaja Kraljevstva Božjega ima prvenstvo te čovjeka uvodi u odnos s Bogom koji je izvor života. I tko se na taj način odvaja od tog navještaja u duhovnom smislu postaje mrtvac. Jer, navještati kraljevstvo Božje znači ući u životni prostor Oca i Sina. I treći poziv za nasljedovanjem donosi Isusov zahtjev da se ne vraća natrag, da nema ništa važnije od prikladnosti za kraljevstvo Božje. Učeniku pogled ne smije biti okrenut unatrag, nego naprijed, prema budućnosti. Učenikov pogled je okrenut očekivanju. Nasljedovanje Isusa nije bilo kakav put. On je darovan. On se prihvaća u slobodi. Prihvaća u srcu i nutrini, a ostvaruje u svjedočanstvu konkretnog životnog puta i stvarnosti koja nas okružuje.

Pozvani smo u mnoštvu izbora tražiti za nas ono najvažnije. Živimo u jako složenom vremenu, u mnoštvu ponuda. Ono što nam može biti svojevrsna zamka jest uvijek ostati u uvjerenju da je ovo sve što možemo. Odabirati uvijek bolji dio! Mnogi ne vide u tom poteškoće. Ali, upravo promatrajući život i svakodnevlje, ako nismo spremni razlikovati što je ono prvotno u našem životu onda nam život izmiče. Zapravo, idemo lakšim putem, uvjereni u svoje dobro, uvjereni kako ništa zlo ni loše ne činimo.

Naš izbor i naše odluke, naš svakodnevni put zahtjeva i našu preobrazbu, novi život, nove odnose. Svaki naš stav, naše riječi, naša šutnja i djela govore o nama. U svemu tome događa se izbor.  Zato nam je potrebna ova Isusova odlučnost, njegovi zahtjevi za nasljedovanjem, i prihvaćanje puta nasljedovanja kako nas on poziva, a ne kako mi mislimo da ga treba nasljedovati. Kad prihvatimo Gospodina kako dolazi u naš život, nama ostaje prema našim mogućnostima u konkretnom životu u slobodi to ostvariti. Prihvaćanje u nutrini, u svom srcu, postaje svjetlo i snaga za življenje puta, novih susreta i nadvladavanja prepreka koje nas uvijek u životu prate.  Tako i naš duhovni put u životnom hodu s Gospodinom, postaje sve vidljiviji u našem svakodnevnom življenju.

 

          Sv. mučenici Ivan i Pavao, kojih se danas u našoj župi spominjemo, divan su primjer prihvaćanja nasljednovanja Isusa do kraja. Neka i nas zagovaraju u našem životu i neka nam budu poticaj za naše smirene, svjesne i odlučne izbore! I ne dopustimo da nas uznemiruje i privlači ono što smo izborom ostavili!

                                                                                                   25. 6. 2022.

 

Tko je Isus? Postavljeno je više puta pitanje u evanđeljima. Osobito poslije čudesnih znamenja, pita se mnoštvo. Na početku 9. Poglavlja Lukina evanđelja Herod se također pita tko je ovaj o kojem toliko čujem? A malo dalje, današnje evanđelje, i sam Isus postavlja isto pitanje učenicima.

Učenici koji su pošli za Isusom, Dvanaestorica koje je izabrao, sigurno su u svojim srcima imali mnoštvo upita, zbunjenosti i izazova o Učitelju. Osjeća to Isus na njima, jer su oni bili jednim uhom u svijetu i slušali komenatare ljudi o Isusu. I zato sam Isus želi pokrenuti to pitanje. Što svijet govori tko sam ja? Više odgovora dolazi. Kao jedan veliki Božji čovjek. Poput mnogih koji su bili u povijesti Izraela. Prorok!

A vi što vi kažete tko sam ja? Jedan odgovor, Petrov. I vrlo vjerojatno velika šutnja nakon ovog upita. Krist Pomazanik Božji. Kod Luke kratki dijalog Isusa i Petra. Ali za taj odgovor, koji Isus prihvaća, dolazi jedan dodatak: A on im zaprijeti... Neka o tom šute. Za taj naziv Isus želi jedan proces čišćenja, kako bi dobio svoje puno i pravo zančenje. On je ponizni sluga Božji, Mesija, koji će biti ponižen, odbačen ali koji će na kraju biti proslavljen. Zato ovaj odgovor tko je Isus, ostaje trajno otvoren. Potrebno je uvijek rasti u tom odnosu, pročišćavati svoje okvire i slike koje nas žele zatvoriti u jedan djelomični pogled. To pitanje ostaje trajno. Uvijek izazov za svakog osobno. I dok se traži odgovor na to pitanje, bistri se i traži odgovor i na pitanje tko sam ja? Kristov učenik?

Zato na pitanje tko je Isus slijedi i upit tko je Isusov učenik?  Isus poziva sve. Hoće li tko za mnom! Prvo, sloboda u pozivu i koraku na putu prema Isusu. Ne ostavlja Isus prostora nesporazumu, nejasnoći. Hoće li tko... Srce koje će u slobodi njega slijediti. Isus je jasan, zahtjevan. Svoju slobodu živjeti za njega, svoju slobodu živjeti u njemu!

Odreći se sebe. Odreći se svojeg puta i svojih rješenja.  Prihvatiti Isusov put. Ne s vremena na vrijeme, ponekad, u nekim situacijama. Luka kaže „danomice“! Ići za Isusom, njega slijediti.  Prihvatiti Isusov način života: dati, predati, izgubiti, spasiti.

Uzimati  križ. Prihvatiti stvarnost života. Ne toliko tražiti i promatrati križ u nedaćama i nevoljama koje nam donosi život. Zlo i trpljenje koje nas pogađa i unosi nemir i nesigurnost u život. Nego prihvaćati križ pokušavajući  u svom životu biti vjerni Isusu. U svom življenju da nas vodi logika evanđelja, a ne naše sklonosti i rješenja. Nije li upravo to križ, raspeće koje se događa svakodnevno: pred kušnjama života, pred lakšim rješenjima, pred sebičnošću koja nas vodi i želi čuvati sebe,  pred očima svijeta.  Ostati vjeran Isusu, biti učenik koji će izabrati Isusov put a ne put svijeta. Znati biti spreman na neshvaćenost, odbačenost i nerazumijevanje svojih bližnjih. Nije li to raspeće koje osjećam u sebi? I koje me zapravo drži da sve više  postajem i ostajem križonoša?

 

 I što moje srce ispunja velikom radošću. Radošću što nisam sam. Jer Isusa slijedim, on je ispred i daje snagu i ritam mojem koraku. Križ ima smisla samo u Isusu i njegovoj ljubavi do kraja.   I tada postaje životno iskustvo: kad dajem -dobivam, kad gubim - nalazim, kad umirem sebi -  živim. Logika malog sjemena.  Logika križa.  Logika evanđelja! Život našeg  Raspetog i Uskrslog Gospodina! 

 

 

 

 Uz nedjeljna čitanja - DUHOVI

 

Djela apostolska 2, 1-11

Djela apostolska nam donose prikaz prvih učenika u očekivanju  Isusova obećanja dolaska drugog Branitelja i njihova krštenja Duhom Svetim.

Taj događaj Luka stavlja na dan židovske Pedesetnice, blagdan sedmica,  dan zahvale za prvine plodova i dar Zakona, koja je zajednica primila na brdu Sinaju. Sažeti opis događaja pun je teološkog, simboličkog značenja.

Isto mjesto i jedinstvo. Mjesto gdje se nalaze učenici jest gornja soba, mjesto gdje su blagovali Pashu s Isusom prije njegove smrti. Navode se imena jedanaestorice apostola, i dodaje Marija i druge žene i braća njegova. Pri izboru novog apostola, navodi se broj prisutnih120 učenika. Tko je sve bio prigodom silaska Duha izričito se ne navodi. Svi su bili na istom mjestu, ali još više povezani u jedno vjerom u Isusa i njegovu riječ, njegovo obećanje kojim su očekivali snagu Duha Svetoga da mogu izvršiti svoju zadaću koju im je Isus povjerio.

Ispunjeni Duhom. Događaj Duha Svetoga koji ispunja srca učenika dolazi iznenada, znak Božjeg djelovanja. Vanjski simboli kojim se očituje djelovanje Duha su: šum s neba, kao silan vjetar, ognjeni jezici, te govor kako im je Duh davao zboriti. Uočava se pozadina objave Boga na Sinaju prigodom sklapanja saveza. Ognjeni jezici jesu znak Božjeg dara, novog govora kojeg nadahnjuje Duh Božji. Duh zahvaća sve prisutne, sve u jednoj sobi on povezuje svojom snagom. Nema razdijeljenosti kao u hramu, gdje su odvojeni muškarci i žene, gdje je odvojen posebni prostor Božje prisutnosti.

Drugi jezici. Dar Duha Svetoga je dar riječi i naviještanja. Ispunjeni Duhom Svetim počinju odmah naviještati „silna djela Božja“. Slijedi opis čuda jezika i naroda koji su prisutni u Jeruzalemu. Iz izvora krštenja Duhom Svetim rađa se novi narod koji navješta, prorokuje Riječ. To je proroštvo koje po svom sadržaju naviješta Božje djelovanje i poziva na obraćenje. To je proroštvo po svom obliku, jer naviješta riječ koju razumiju svi na svom materinskom jeziku. Na taj način označuje poslanje Crkve, koja će naviještati Isusa do kraja zemlje. 

1.     Rim 8,8-17