Iskrice uz nedjeljno evanđelje 

4. Kroz godinu - 29. siječnja 2023          

      

 

Isus je uvijek s ljudima, u njihovim životnim situacijama. Njegova riječ pokazuje put za svakodnevni život. Put za svakog čovjeka. I to ne bilo kakav put nego put o kojem svaki čovjek sanja i pokušava ga ostvariti: put sreće! Nitko nije ravnodušan prema sreći. Svi ljudi žele biti sretni, ali kad se radi o predloženom putu ostvarenja i čemu vodi sreća,  ljudi se veoma razilaze.

Isusove prve riječi pozivaju na promjenu pogleda i stavova, na obraćenje.  Stoga, ne čudi da je njegov poziv na život u sreći izazovan, novost i suprotnost prema onom što uobičajeno ljudi misle. Isus ih izgovara na gori, kao znak objave. Izgovara ih na visini ali želi da iz toga pogleda zahvate životnu stvarnost. Riječi su to koje trebaju vrijeme i odvažnost, i koje ne ostavljaju pojedinca sama. On, Učitelj zajedno je na putu s graditeljima novoga svijeta.

          Blaženi su oni koji prihvaćaju Isusov put! To je dar koji se prima i dar koji se dalje predaje. Nije sreća u osvajanju, u skupljanju i u čuvanju. Sreća je u tebi, u tvom daru. Sreća je u srcu koje je otvoreno i rukama koje su spremne pristupiti, podići, pomoći i zajedno nastaviti put.

          Blaženstva su put, nasljedovanje. Većina će danas zastati u svojim mislima, u nemogućnosti ostvarenja u naše vrijeme. Reći će mnogi da je to lijepo rečeno, ali nije za nas moguće. Da, jer u našem srcu i našim mislima trajno u pozadini stoji: biti netko u očima drugih, imati svoj status, imati moć, imati snagu, imati bogatstvo, ne biti potreban drugih i sebi dostatan. Imati svoj svijet u koji drugi ne trebaju zavirivati. Događa se često da i u našem kršćanskom životu stavljamo upravo pravila ovog svijeta, a jer mislimo da se to odnosi na duhovnu stranu onda to olako opravdavamo. Imati i pokazivati moć nad slabima, biti zatvoren u svojem duhovnom miru, uživati u svojoj poziciji, postavljati se kao vođa drugima opasnost je koja je prisutna u životu mnogih. Stoga, je osobito prvo blaženstvo,  koje je ključ razumijevanja ostalih, važno prihvatiti i usvojiti kao program svog života: biti otvoren Kristu i njegovu evanđelju, svjestan svojeg siromaštva kojeg može samo Bog a ne čovjek i stvari ispuniti! I idi svijetom otvorena pogleda i srca za ljude pored sebe. Ne budi ravnodušna pogleda! Budi spreman tješiti, biti skroman i služitelj. Pomagati da Božja pravda vlada u odnosima.  Osobito njegovati milosrđe, praštanje. Imati čisto srce i pogled, te se radovati svakom čovjeku i čitavoj prirodi, prepunoj Božje ljepote i tragova. I biti graditelj mira, mirotvorac – mir stvarati svojom otvorenošću, velikodušnošću. Na poseban način biti sinovi nebeskog Oca po ljubavi i praštanju.

          Završetak blaženstava govori o progonu Isusovih učenika zbog nasljedovanja. To je sastavni dio puta i nerazumijevanje ovog svijeta. Pred svoj odlazak sa ovog svijeta Isus moli Oca za svoje učenike koji ostaju u svijetu. To je trajna kušnja i izazov Isusovih učenika: biti u svijetu, ali ne od svijeta. Srca učenika ispunjaju Isusova pravila a ne pravila ovog svijeta. Isusovi učenici su pozvani da preobražavaju ovaj svijet na sliku Kristovu! Upravo putem blaženstava, pravila novog Božjeg svijeta! Isusovim pogledom i preobraženim srcem biti graditelji kraljevstva Božjeg!

 

Radosni na putu...

 

 

 

3. kroz godinu - 22. siječnja 2023.

 

 

Treća nedjelja kroz godinu posvećena je slavlju Božje riječi. Papa Franjo je pozvao 2019.  da jedna »nedjelja… bude u cijelosti posvećena Božjoj riječi, kako bi se shvatilo neiscrpno bogatstvo sadržano u tom stalnom dijalogu između Gospodina i njegova naroda« (Apost. pismo Misericordia et misera, 7). Posvetiti jednu nedjelju liturgijske godine Božjoj riječi može omogućiti Crkvi da iznova doživi kako uskrsli Gospodin otvara i za nas riznicu svoje riječi da uzmognemo biti u svijetu navjestitelji toga nepresušnog bogatstva“.

Nedjelja koja nije izabrana tek tako. Na početku godine želi istaći da nije riječ o jednoj nedjelji nego o čitavoj godini. Nalazi se u molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana, želi posvijestiti svima poziv da svoj život usmjerimo na Božju riječ, koja postaje nadahnuće za naše djelovanje u ljubavi i jedinstvu.

Upravo čitanja današnje nedjelje odražavaju program čitavog kršćanskog življenja: Božja riječ je poput svjetla koje obasjava tamu. Donosi nam radosni navještaj Kraljevstva Božjeg. Sam Krist vječna Očeva Riječ, postaje svjetlo svijeta, te naviješta i poziva u svoje kraljevstvo sve one koji su spremni osloniti se na njegovu riječ i dalje je naviještati. Pozivajući braću želi ukazati na zajedništvo i bratstvo onih koji će ga nasljedovati. Krist daje novi temelj zajedništva i jedinstva svih ljudi.

Koliko samo svjetla u današnjim liturgijskim čitanjima Božje riječi. Svjetlo koje  obasjava tamu, svjetlo koje rasvjetljuje put narodu na njegovu putu, svjetlo koje donosi spasenje. Svjetlo koje je za sve ljude i sve krajeve svijeta. Ovo svjetlo je Isus Krist, radosna vijest za svakog čovjeka.

Svjetlo o kojem govori evanđelje je obećanje jednog načina života. Života koje se gradi na povjerenju u onog koji nas poziva. Apostoli, Petar i Andrija, Ivan i Jakov, na Isusovu riječ ostavljaju sve i polaze za Isusom. Kamo? Kako? S čime?  Tek s naznakom da će loviti od sada ljude! Tražiti i ići za tom riječju donosi put obasjan svjetlom, donosi život spasenja.

Upravo se tu za nas nalazi jedan izazov. Mi bismo željeli vidjeti to svjetlo, da nas privlači, da nam je na neki način očito i prisutno. A ono se postiže hrabrim istupom hoda u mraku u pouzdanju u riječ koja želi ostvarivati naše buduće korake, naš put. Na putu, u dosljednosti i življenju riječi naš život postaje obasjan, postaje svjetlo, postaje znak i poziv za druge. To su svakodnevni veći i manji izbori u našem životu  koji mogu donositi svjetlo i tamu. Preko naših riječi koje izgovaramo, preko naših postupaka i djelovanja u našoj obitelji, na radnom mjestu, u školi, zajednici kojoj pripadamo. Naš oslonac na Božju riječ i naša vjera u Krista, koji je Svjetlo svijeta, omogućuje nam da naši koraci i naš put postaje sve više obasjan i pruža nam radost i sigurnost našeg hoda. To je ono obraćenje i usmjerenost na Kraljevstvo Božje o kojem nam Isus govori u današnjem evanđelju.

Zato je i ovaj prigodni i snažni poticaj nedjelje Božje riječi poziv da zastanemo i da sebi postavimo pitanja: kako slušam i prihvaćam Božju riječ? Jesam li duboko svjestan da mi Krist progovara u Evanđelju? Je li to za mene neka informacija i predmet znanja koji će obogatiti moju maštu ili živa riječ koja oblikuje moj svakodnevni život?  U mojim životnim okolnostima kad trebam odabrati put kojim ću ići je li Božja riječ prva koja određuje moj izbor? Je li u mom srcu radost i zahvalnost za darovanu riječ... svjetlo... put... postoji li s vremena na vrijeme ushit i zanesenost Božjom riječi koja stvara novi plamen i žar u mojem srcu? Jesam li spreman i danas ispovjediti zajedno s Petrom svoju pripadnost Isusu i njegovu putu: Gospodine, kome da idemo... ti imaš riječi života vječnoga!

 

 

 

 

4. Došašća - 18. prosinca 2022.

 

 

 

Čuvati i očekivati. Današnje evanđelje je vrhunac niza pokoljenja Isusova rodoslovlja. Trebalo je proći mnogo vremena i u tom vremenu trajno čuvati u srcu tu nadu i ostvarenje. Mogli bismo upravo sažeti u ova dva glagola čuvati i očekivati tu povijest naroda i svakog pojedinca, a osobito njihovo ispunjenje u životu Marije i Josipa.

          O koliko osoba, koliko nade, koliko naizgled običnih ljudi i događaja, ali koji su svi vodili prema središtu i srcu Božjeg nauma: Bog vječni, koji prebiva u nedostupnom svjetlu, silazi u ljudsku stvarnost i preuzima obličje čovjeka. Očituje se svojom blizinom i prisutnošću. Emanuel – Bog s nama! Tako ga je najavio Izaija a prva Crkva prepoznala u tom rođenju ono što Bog želi: biti trajno s ljudima koji su njegovi miljenici!

          Bog uvijek iznenađuje. U malenosti, u tišini i dubokoj šutnji prilazi i očituje se malenima, poniznima koji su spremni čuvati i ostvariti njegov plan.

Evanđelist Matej nam donosi „navještenje“ Josipu. Josip je zbunjen, duboko dirnut i zatečen s onim što se događa s njegovom zaručnicom. On je čovjek pravedan, tj. otvoren Bogu i njegovoj riječi, ali ne razumije. Da, kako razumjeti najveće otajstvo? Kako prihvatiti da Bog tako ulazi u njegov život? Stoga, je potrbno Božje tumačenje, pojašnjenje za koje Josip svojim silama traži izlaz. U dubokom snu, šutnji, Josip prima upute. Božji plan u kojem i on treba dati svoj pristanak. I posluša. I prihvati Mariju i sve ono što je Bog pripremio za ulazak svog Sina u naš svijet.

          Često prigovaramo da Bog šuti, ne daje znakova prisutnosti. Da, ali znakova koje mi očekujemo! Načina Božjeg dolaska na naš način! Htjeli bismo danas sve rastumačiti, sve da nam bude tako očito, našim razumom prihvatljivo! Ali, tu je zamka u koju upadamo. Kakvo je to otajstvo koje mogu protumačiti i prihvatljivim učiniti? Rekao je Pavao u vjeri hodimo, ne u gledanju! A mi bismo gledali, svojim očima vidjeli! Čuvati u srcu – budi slutnju i nutarnje gledanje koje nam pomaže prihvatiti i prepoznati Božje djelovanje u našem svijetu. I nas je u crkvi zahvatio duh vremena, želimo upravo tako i naš život prilagoditi vremenu u kojem živimo. Tražimo što nam se sviđa, ubacujemo uvijek malo zabave da nam bude prihvatljivo, izbjegavamo otajstvo križa. Idemo za duhom vremena, a ne za znakovima vremena u kojem je sadržan Božji govor, kojeg treba isčitavati. Kršćani su u ovom svijetu, ali nisu od ovog svijeta. U našoj povijesti prisutno je nešto više od ovog što se vidi. Potrebno je prihvatiti život kao otajstvo. Na početku evanđelja po Mateju Isus nam se predstavlja kao Emanuel – Bog s nama, a zadnja rečenica njegova evanđelja glasi: “ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta“ ( Mt 28, 20 ). Tražimo Božje svjetlo i pomoć njegove riječi kako bismo u znakovima vremena iskusili njegovu prisutnost s nama, te poslužili svojim životom da ta prisutnost bude očitija i našim bližnjima. Poput Marije i Josipa prihvatimo otajstvo i čuvajmo ga u svom srcu!

 

Radosna nedjelja!

 

 

                          

 

3. Došašća - 11. prosinca 2022.

 Ovu treću nedjelju došašća tradicija definira kao nedjelju radosti. Na radost nas poziva ulazna antifona: "Radujte se uvijek u Gospodinu: ponavljam, radujte se, Gospodin je blizu". Gospodin je blizu jer je Božić blizu. Čitanja pokazuju zadovoljstvo i načine radosti. Radost jer nas Bog dolazi spasiti i pobrinut će se za cijelog čovjeka i sve njegove rane, otvarajući novi put spasenja . Radost jer je dolazak Gospodinov siguran i ne smije biti nestrpljivosti. Radost jer unatoč sumnjama Gospodin potvrđuje one koji, poput Krstitelja, rade za njega sa žarom i vjernošću. Ali najveća je utjeha što Gospodin dolazi na svoj način, a ne po našim uskim viđenjima i očekivanjima.

Ivan Krstitelj završio je u tamnici. Njegovo djelovanje je prekinuto jer je izričito prigovorio Herodu zbog njegovih nemoralnih postupaka. Ivan osluškuje preko svojih učenika o djelovanju Isusa. Isusov način propovijedanja i djelovanja u Ivanu budi sumnju. Zato šalje svoje učenike da pitaju Isusa: jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo? Isus ih šalje natrag k Ivanu da mu reknu što su „vidjeli i čuli“: slijepi vide, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje“!

Isus na ovaj svoj način Ivana upućuje na proročke navještaje o djelovanju Mesije. O tom smo čitali u današnjem prvom čitanju iz proroka Izaije, kao i u današnjem Psalmu.   Isus je onaj koji ima doći, ali koji dolazi na svoj način. Mesija koji zahvaća prije svega duhovnu i osobnu stranu oslobođenja svakog čovjeka, a manje društveno i političko djelovanje što je bilo prisutno kod Ivana i mnogih Židova. On je Mesija koji donosi radost i slobodu od grijeha i zla, koje zarobljuje čovjeka i stvara loše odnose.

U ovom vremenu došašća smo upravo pozvani ispitivati sebe u svom odnosu prema Kristu i njegovoj riječi. I mi smo ga „zatvorili“ u kamene ograde naših običaja, naših vanjskih parada bez dubine i života. I naša očekivanja su često usmjerena na pokazivanje snage, njegove moći i otpora svemu što ima veze s otajstvom križa i istinskom putu spasenja. Naš pogled je okrenut prošlosti te nam je sadašnjost puna tuge, nema radosti.

Gospodin Isus koji dolazi želi nam otvoriti pogled, raskriliti horizonte budućnosti i usmjeriti pogled gore. Želi pozvati na vjeru i prepoznavanje njegovih znakova u ovom svijetu, znakova njegove blizine i prisutnosti baš u ovom trenutku naše povijesti. I preko novih Ivana današnjih dana „odjekuje u pustinji ovog svijeta“ poziv obraćenja. Razliježe se i danas glas koji dopire do preplašenih srca: “Budite jaki, ne bojte se!“

Blizina Božića nas poziva da se oslobodimo kršćanstva običaja i dužnosti, usmjeruje nam pogled vjere koja nas oslobađa i naša srca puni radošću. Vjera koja pokreće našu ljubav i pokazuje nam kako u prolazu ovim zemaljskim životom  naše srce i pogled postaje i sve više ostaje usmjeren prema vječnom životu i nebeskim dobrima.

 

"Radujte se uvijek u Gospodinu: ponavljam, radujte se, Gospodin je blizu"

 

 2. Došašća - 4. 12. 2022.

 Druga nedjelja Došašća nam donosi lik Ivana Krstitelj. Ivan je onaj koji pripravlja put Mesiji, koji dolazi. To čini svojim propovijedanjem i načinom svog života. Sav je u tom svom poslanju, za jačeg koji dolazi, koji će krstiti u snazi Duha Svetoga. On najvljuje tu novost, mladica iz panja Jesejeva ima svoje ostvarenje u Isusu iz Nazareta. Preko njega se događa novo stvaranje o kojem slikovito govori prorok Izaija u današnjem prvom čitanju gdje će nestati sve suprotnosti, gdje će se živjeti u skladu i miru. Tako nam Izaija, prorok velikih i snažnih  vidika pokazuje da pravi raj nije onaj koji je izgubljen nego onaj koji je obećan. Ispunjenje obećanja i njegov početak najavljuje Ivan u pustinji.

          Božji izvorni govor je šutnja. Bog govori u tišini. Nakon dugo stoljeća Božje šutnje dolazi do glasa, koji je najavljen i koji viče u pustinji. Ivan se nalazi blizu rijekeJordana, sušnom mjestu i punom samoće. Tu odjekuje njegova riječ poziva na novost života i prihvaćanjem kraljevstva Božjeg. To se ne događa automatski i samo po sebi što si pripadnik Božjeg naroda, nego obraćenjem: ono je osobno i srcem prihvaćen dar Božjeg spasenja. To mjesto ukazuje na put kojim je izraelski narod ušao u obećanu zemlju da je zaposjedne i u njoj živi. A sada to je mjesto obraćenja, približavanja Bogu i primanje Duha Svetoga.

Ta pustinja je naš svijet u kojem živimo. Ta pustinja je i naš život koji živimo. Život tvrd i opran, život površan i nestalan. Tu i nama dolazi riječ obraćenja da naš svijet dobije novu mladicu, da naš život procvjeta plodovima duha. Stari i suhi panj, našega života, koji ne donosi plodove obraćenja, u ovom vremenu došašća može oživjeti novom mladicom Duha Svetoga. U buci, u tisućama riječi, mnoštvu glasova pozvani smo u ovo sveto vrijeme pronalaziti trenutke tišine i sabranosti, te osluškivati što Bog progovara našem srcu. Ne ide to olako i bez poteškoća, premda je put jednostavan.

          Prije svega uvidimo da nam je potrebno oživjeti svoj klonuli duh, koji grli prah ovog svijeta. Budi uz Gospodina i njegovu riječ. Na početku svoga dana zastani i u miru predaj sebe i svoj dan Bogu i vodstvu njegova Duha. Sjeti se i oživi Božju prisutnost tijekom svog dana i rada. Uči se da ti je riječ Božja pred očima i svjetlo na tvojoj stazi. 

PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA - 27. 11. 2022.

 

 Neka vaše srce bude budno.

– Biti budan znači:
Paziti na sebe kao što paziš na  svoje  dragocjene stvari!
– Biti budan znači:

Paziti na svoje srce i svoje želje koje želiš ostvariti!

Biti budan znači:
U srcu imati misao da će jednom Bog stvoriti novi svijet!
– Biti budan znači:
U srcu uvijek misliti, da Bog želi doći u tvoje srce!

Biti budan znači:

Zapažati kako Bog stvara sve dobro zajedno s ljudima!
I ako u srcu budete budni, tada ćete se radovati:
jer Bog počinje stvarati novi svijet!

 

Dođite, uziđimo na goru Gospodnju!