19_NED_KG_B_2021

 

Iv 6,41-51

 

U ono vrijeme: Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’« Isus im odvrati: »Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«

 

 

 

JA SAM KRUH ŽIVOTA

 

 

 

Slušamo danas riječi Isusove koje nam ulijevaju sigrunost kako ovdje nismo došli napraviti jedan čin koji je u ovom svijetu prolazan, već jedan čin koji nas pripravlja za vječni život. Nakon što je kazao učenicima: “Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan”, I “tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao”, Isus je mogao reći “ovo su bile slike, znakovi, nemojte ovo shvatiti doslovno”. Ne, Isus je dodatno potvrdio svoje riječi govoreći: “Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.

 

 

 

Kako Isus može dijeliti svoje Tijelo I svoju Krv? Više puta smo podsjećali kako Isus u svakoj čestici euharistije prebiva u potpunosti. Ovaj kruh, njegova je egzistencija koja je preobražena tako da se može nama dijeliti. No, što je to što može napraviti toliku promjenu u nečijoj egzistenciji? “Učinivši sebe Kuhom I Vinom, Isus anticipira svoju smrt I preobražava je u jedan čin LJUBAVI. Izvana, ta smrt djeluje brutalna. Razapinjanje- strašna smrt. No, iznutra, taj čin se pretvara u jedan čin ljubavi u kojoj Isus potuno predaje sebe” (BenediktXVI., Homilija, Keln, 21-08-2005). Samo LJUBAV MOŽE PREOBRAZITI TOLIKO ZLO U NEŠTO DOBRO, PLEMENITO I KORISNO LJUDIMA.

 

 

 

LJUBAV KAO SILA KOJA MIJENJA SVE NA DOBRO

 

 

 

Svi ljudi na svijetu imaju istu čežnju u svom srcu: da ovaj život kojeg sada živimo bude dobar. Ovo je zapravo odraz naše čežnje za onim idealnim svijetom, za rajem, za jednim životom u kojem ćemo biti kao jedno s Bogom. Naravno, mnogi ovu čežnju pokušavaju ostvariti na razne načine. I puno puta griješe, jer puno puta rade nešto naoko dobro, ali ne uvažavajući slobodnu volju čovjeka. Tada, kada se ne uvažava slobodna volja čovjeka, a ona mu otvara prostor da nešto prihvati ili ne prihvati, upravo tada, ma koliko god bile pozitivne nečije namjere, one se mogu pretvoriti učin nasilja spram nekoga.

 

 

 

Zašto je to tako? To je stoga, jer stvari I ljude možemo IZVANA MIJENJATI KOLIKO GOD HOĆEMO, ali AKO IZOSTANE NUTARNJA PROMJENA, onda ništa ne možemo postići, I sve što se radi bit će krivo shvaćeno. Potrebno je napraviti najprije u osobi jednu NUTARNJU PROMJENU, a to može učiniti samo LJUBAV. Samo ljubav može sve naše nakane, doista ostvariti na pravi način. Samo ljubav može svo nasilje pretvoriti u u nešto dobro, jer samo Ljubav Boga I smrt može preobraziti u život. Snagu ljubavi vidimo najbolje na Isusu Kristu. Slobodnim pristankom, darivanjem svoje egzistencije, stavljanjem svoga života na raspolaganje Ocu, Isus je čin smrti preobrazio u život- u uskrsnuće. I ne samo to: preobrazio je ponovo svoju egzistenciju u jedan oblik koji je prihvatljiv nama- u pričest.

 

 

 

Ljubav tako djeluje poput nuklearne fisije u najdubljoj točki našega bića. Ona iznutra razara sve ono loše u nama. I čini to tako da NEMA GUBITKA ENERGIJE U TOM PROCESU, VEĆ SE ONO ŠTO JE VEĆ U NAMA PREOBRAŽAVA U ČISTU LJUBAV I DOBROTU. Tako preobraženi, ljubavlju I mi možemo mijenjati mržnju u ljubav, zlo u dobro, tugu u radost,… Nuklearna fizija samo je početak jednog niza reakcija u materiji. Upravo tako, ljubav pokreće niz reakcija u nutrini čovjeka, niz nutarnjih eksplozija koje čvojeka mijenjaju u duši. Tako izvana isti čovjek, ljubavlju biva potpuno preobražen iznutra.

 

 

 

LJUBAV MIJENJA SVE

 

 

 

Kakav je to proces koji se događa u čovjeku kada se pusti da ga ljubav mijenja? Doista, poput nukelarne fisije, najprije dolazi do svojevrsnog dijeljenja u čovjeka: sve ono što čovjeku vodi prema zlu se dijeli u njemu. Kao da čovjek to odbacuje u sebi. Ne želi to imati. Ipak, I to je dio našega bića, a sebe ne možemo ni duhovno amputirati. Stoga, ljubav najprije dezintegrira zlo u čovjeku, kao da preraporedi nešto u njemu tako da taj iti čovjek sada sa istim “česticama” svoga bića posve drugačije djeluje.

 

 

 

U fisiji se stvara niz lančanih reakcija. Upravo tako, ni ljubav se ne može zaustaviti samo na maloj promjeni. Ljubav traži POTPUNI PROMJENU, POTPUNU PREOBRAZBU BIĆA čovjeka. Nakon početnog udara, ljubav lančano mijenja čovjekovu dušu preobražavajući ono loše u njemu u dobro. To je kao kada idete zapaliti oganj: uzmete šibicu I zapalite drvo, nakon čega drvo gori od sebe I ne treba šibicu stalno držati na drvetu. Kazali bi kako ljubav stavlja u čovjeku svaku stvar na svoje mjesto. Kako je moguće to?

 

 

 

Čovjek je biće sazdano od Božje ljubavi I dobrote. U svakom najdubljem segmentu našega bića stoji neka “božja čestica” ljubavi. Kako čovjek ima slobodu upraviti svoju ljubav, onda je može usmjeriti krivo; prema zlu. Tada se ljubav preobražava u požudu koja čovjeka goni I dalje prema zlu. Ovaj inverzni proces preobrazbe ljubavi, svu čovjekovu ljubav pretvara u zlo, agresiju, ljutnju, srditost, jedno dovljačko postupanje koje gleda samo sebe,… Kažemo kako ovakva izopačena ljubav, upravlja čovjekom, a čovjek nad njom gubi kontrolu I nakon nekog vremena takav čovjek ne može vladati svojim postupcima, jer biva vođen zlom.

 

 

 

No, kada čovjek stalno pazi da u njemu ljubav biva ispravno usmjerena- prema dobru, kao svojem tako I bližnjih, tada se ta ljubav u čovjeku STALNO UVEĆAVA PO OVOJ LANČANOJ REAKCIJI PREOBRAŽAVANJA LJUBAVI. Doista, energija kojom ljubav preobražava mijenja sve u čovjeku I on s vremeno postupa sve mudrije I mudrije, zadobivajući mir I sklad u životu. Ovakva ljubav doista na vidjelo njegova života iznosi sve ono Božje u njemu- on postupa u skladu s Božjom voljom.

 

 

 

LJUBAV NAS VODI KROZ PROBLEME

 

 

 

Kažemo li kako u temeljima našega bića prebiva ljubav, I kako ta ljubav u nama mijenja sve, što je onda sa Euharistijom? Već smo naglasili kako je euharistija ČIN ISUSOVE LJUBAVI, pa kroz pričest primate upravo to- čistu Božju ljubav, jer Božja egzistencija je LJUBAV: BOG JE LJUBAV! Slijedom gornjeg razmišljanja o ljubavi koja mijenja biće, shvatit ćemo kako primanjem Isusove egzistencije u sebe, njegova Ljubav mijenja nas. Ona korigira našu ljubav u najintimnijim dijelovima našega bića. Netko će pitati: ako je to tako, zašto onda svi kršćani koji se pričešćuju nisu super-ljudi? Zašto onda kršćani griješe, čine zlo, rade sve naopako?

 

 

 

Zato jer je u najdubljoj intimi našega bića Bog usadio I slobodu- onu istu slobodu koja može pogriješiti. Pa kada griješimo, premda primamo tako veliku Ljubav u sebe, učinak može izostati, jer Božja ljubav poštuje u potpunosti našu slobodu. U takvim trenucima, kada nam Isus sebe daruje u pričesti, a mi mu svojim životom ne odgovaramo na darovanu ljubav, On ponovo ide na Križ u meni, ponovo umire u meni, moja egzistencija postaje Isusov grob u kojem se taloži njegovo Tijelo čekajući trenutak fisije- trenutak prihvaćanja ljubavi Boga u meni. Ljubav je strpljiva, sve podnosi, sve pokriva, ničemu se ne nada-veli Pavao u Poslanici Korinćanima.

 

 

 

Dakle, primanje Božje ljubavi u meni stvaraju se pretpostavke za jedan drugačiji hod kroz život koji se najviše očituje preko problema koji nas sapinju. Onaj u kojem djeluje ova preobražavajuća ljubav, drugačije se ponaša prema problemima koje ne može riješiti. Naime, često nismo u stanju kontrolirati svoje životne situacije. Ljudi koji bez ove Isusove ljubavi djeluju, SAMI POKUŠAVAJU RIJEŠITI SVE, ali život je mudriji od nas- ne dopušta da ga mi korntoliramo uvijek. Tada treba razmišljati o životu kao o MATEMATIČKOM PROBLEMU. Svaki PROBLEM U SEBI NOSI RJEŠENJE, I U MATEMATICI JE POTREBNO PRONAĆI PUT PREMA RJEŠENJU. Potrebno je pronaći ISPRAVAN POSTUPAK ZA RJEŠENJE PROBLEMA. Tako je I sa kršćanskim životom. Kada nas vodi Kristova ljubav, onda ona ona djeluje u nama tako DA NS MIJENJAJUĆI NAPE SKLONOSTI NAVODI NA ISPRAVAN PUT U DJELOVANJU- put koji će nas kroz život dovesti do rješenja problema. Rješenja problema ne vidimo- vidimo samo put do njih, I kada počenemo računati, I dalje ne vidimo rješenje, ali ispravan postupak polako nam otvara vrata za doći do rješenja. To se u kršćanstvu zove Providnost, koje nije moguće bez ISPRAVNA POSTUPANJA U ŽIVOTU, koje je nemoguće bez Kristove ljubavi.