KORONAVIRUS Je li Crkva skrenula s pravog puta sa svojim uputama?

 

Prenosimo članak fra Mate Bašića sa stranica Hrvatske katoličke mladeži u kojem lijepo opisuje postupanja crkvenih prelata u vremenima kuge. Ovo je tema za razmišljanje svima koji misle kako ovo Crkva ovakvo što nikada prije nije proživljavala i kako ne zna kako postupati u ovim situacijama. Neka ovo bude dodatan poticaj svim vjernicima na odgovorno i razborito postupanje i ovom vremenu u kojem živimo.

__________________________

 

"Budimo jedno u molitvi te posluhom 'bez mrmljanja i oklijevanja' pokažimo svoju ljubav prema Crkvi. Samo svećenik i zajednica vjernika koji su poslušni liturgijskim propisima, odredbama i uputama Crkve, uputama svojih pastira, na tih, ali rječit način - kako piše sv. Ivan Pavao II. - pokazuju svoju ljubav prema Crkvi", poručuje fra Mate Bašić koji za HKM promišlja o koronavirusu i uputama koje Crkva daje glede sprječavanja širenja zaraze.

 

Nadbiskup Firence Cosimo Bardi de’Conti di Vernio – kako stoji u knjizi Johna Hendersona Florence Under Siege: Surviving Plague in an Early Modern City – izdao je za svoju nadbiskupiju u jesen 1630. godine niz uputa za sprječavanje zaraze od kuge na temelju smjernica i prakse tadašnjeg zdravstvenog sustava i drugih kao što su nadbiskup Milana sv. Karlo Boromejski i biskup Mantove Marco Gonzaga koji su isto činili za vrijeme kuge koja je na tom području vladala od 1575 do 1577. godine. Ove povijesne činjenice mogu nam pomoći u razumijevanju današnjih smjernica Crkve vezanih uz pandemiju uzrokovanu koronavirusom.

 

Za vrijeme kuge u Europi Crkva je izdavala mnoge slične odredbe kao i danas. Spomenuti nadbiskup Firence propisao je da svećenici moraju imati posebna odijela od tkanine premazane voskom, poput svih ljekarnika, kirurga i liječnika, koja imaju biti crvene boje kako bi simbolizirala Kristovu muku i Božju ljubav  očitovanu u karitativnom djelovanju. Također su nosili štap bijele boje na vrhu kojeg je bio križ.

 

Kod dijeljenja pričesti svećenici su morali ispred sebe, između sebe i pričesnika imati tkaninu te dvije žute voštane zapaljenje svijeće koje bi zagrijavale i tako raskuživale zrak. Neki su uveli i posebne hvataljke kojima se dijelila pričest. Osim toga, svećenik je morao odmah nakon pričesti dezinficirati ruke u octu.

 

Kod podjeljivanja bolesničkog pomazanja, svećenici su morali pomazati kratko i brzo bolesnika s posebnim instrumentom ili štapom duljine od jednog lakta na vrhu kojeg bi bila vata te su vatu morali potom odmah spaliti. Bile su također zabranjene nedjeljne propovijedi jer se ustanovilo da se zaraza širi zrakom te se tako htjelo spriječiti veće okupljanje ljudi prilikom misnih slavlja.

 

Spomenuti nadbiskup Firence tako je uporno nastavljao naglašavati važnost saniteta jer je bio na puno mjesta gdje je vladala kuga te je iz prve ruke vidio mjere poduzete poradi čuvanja zdravlja koje su ga nagnale da i dalje blisko surađuje sa zdravstvenim sustavom. Isti nadbiskup čak je dekretom proglasio ekskomunikaciju svih onih koji bi bili uhvaćeni u krađi stvari iz kuća obitelji zaraženih kugom. Također je odredio da sva vrata katedrale budu zaključana osim dva sporedna ulaza kako bi se spriječilo grupno ulaženje ljudi u katedralu.

 

Bila su i posebna pravila za ispovijedi. Svećenicima je rečeno da drže vjernike na udaljenosti, te su se izrađivale ispovjedaonice kakve danas poznajemo (iz vremena odredaba sv. Karla Boromejskog), u obliku ormara, s time da je pregrada bio zastor od tvrđe tkanine natopljene voskom. Na taj način htjela se postići sigurnost svećenika u kontaktu s narodom pri vršenju svećeničke službe.

 

Do vremena kuge obično se pričešćivalo pod obje prilike pijenjem iz istog kaleža te je zbog kuge u biskupijama bilo zabranjeno pričešćivanje naroda iz kaleža. Naglasio je obavezu daljnjeg življenja svećenika na području župe, u vremenu kušnji i zaraza, kao djelitelja svih sakramenata vjernicima. Naglašeno je da i bez obzira na strah za vlastiti život prilikom pristupanja bolesnima, ne smiju uskratiti ni jedan sakrament onima koji su bolesni ili za koje se sumnja da imaju kugu. U to vrijeme velikih zaraza u svim se crkvama na osobit način uvelike kadilo tamjanom jer je tamjan od davnina bio poznat kao antiseptik s baktericidnim i drugim pozitivnim svojstvima.

 

Dakle, ovime se htjelo zaštiti vjernike te tako i svo medicinsko osoblje jer služiti velikom broju bolesnika nije lako, a uvijek je bolje spriječiti nego liječiti.

 

Zato, držimo se uputa naših pastira i Crkve te osobito prema uputi uzoritog gospodina nadbiskupa zagrebačkog Josipa kardinala Bozanića:

 

Neka se u narednome razdoblju suzdrže od dolaska na liturgijska slavlja i pobožnosti:

 

a) svi koji imaju simptome infekcije dišnih putova ili određene respiratorne poteškoće;

 

b) svi koji su bili u krajevima koji se smatraju žarištima zaraze ili pak u kontaktu s osobama koje bi mogle biti nositelji virusa;

 

c) starije osobe, a naročito kronični bolesnici;

 

d) sve te osobe neka u svojim domovima budu molitvom povezane s vjerničkom zajednicom u crkvi.”

 

Pokažimo na taj način da nam je stalo i do bolničkog osoblja, do tolikih medicinskih sestara, tehničara, liječničkoga kadra, svih koji rade u bolnicama i služe na svoj način, svakog bolesnika. Svojim neodgovornim ponašanjem možemo samo otežati njihov rad. Brinimo jedni za druge jer tako pokazujemo i Božju brigu za svakog čovjeka.

 

Papa Franjo sve nas je pozvao na molitvu jednih za druge te je posebice na jutarnjoj misi koju je slavio u utorak 10. ožujka u Domu svete Marte pozvao na molitvu Gospodinu za svećenike “kako bi imali hrabrosti izaći ususret bolesnima, noseći im snagu Božje riječi i euharistije, te kako bi pratili zdravstvene djelatnike i volontere u poslu koji rade.”

 

Sada budimo jedno u molitvi te posluhom “bez mrmljanja i oklijevanja” pokažimo i svoju ljubav prema Crkvi. Samo svećenik i zajednica vjernika koji su poslušni liturgijskim propisima, odredbama i uputama Crkve, uputama svojih pastira, na tih, ali rječit način – kako piše sv. Ivan Pavao II. – pokazuju svoju ljubav prema Crkvi.

 

Fra Mate Bašić

 

Fra Mate Bašić  je član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Živi i radi u samostanu i crkvi sv. Franje Asiškog na Kaptolu u Zagrebu. Doktorand je na doktorskom studiju iz sustavne dogmatske i biblijske teologije na KBF-u u Zagrebu. Nacionalni je duhovni asistent OFS-a i područni duhovni asistent za zagrebačko područje. Voditelj je Povjerenstva za promicanje duhovnih zvanja Hrvatske redovničke konferencije. U samostanu je duhovnik i ispovjednik, kateheta za mlade i odrasle. Vodi i nekoliko skupina mladića kroz devedesetodnevni program za muškarce EXITUS.

 

 

 

Poštovani vjernici,

zamoljeni smo od naših otaca biskupa da Vam prenesmo molbu nucnija Giorgia Lingue da se večeras, s početkom u 18:00 pridužite u molitvama Svetom Ocu papi Franji koji će predvoditi molitvu ispred bazilike svetoga Petra, pred praznim trgom.

Najavljenu blagoslovnu molitvu možete pratiti na PRVOM PROGRAMU HTV-a, na LAUDATO TV-u, te na HRVATSKOM KATOLIČKOM RADIJU.

Svi koji budu sudjelovali u molitvi, posredno, gledanje ili slušanjem preko medija, zadobit će mogućnost DOBIVANJA POTPUNOG OPROSTA OD VREMENITIH KAZNI ZA GRIJEHE ČIJA JE KRIVNJA VEĆ IZBRISANE.

 

KRATKO POJAŠNJENJE

Predviđena je mogućnost da se bez ispovijedi zadobije oprost od vremenitih kazni. Uobičajeno je predviđeno da je za to potrebno napraviti nekakv čin (pokore, pobožnosti,...) kojem se pridruži sakramentalna ispovijed, pričest, Vjerovanje, Očenaš, molitva na nakanu Svetoga Oca,

Kako je nemoguće ispovjediti se i pričestiti, onda se pokornički čini reduciraju na sudjelovanje u molitvi sa Svetim Ocem, Vjerovanje, Očenaš i jedna marijnska molitva.

Za druge je otvorena mogućnost zadobivanja istog u slučaju da ne mogu sudjelovati u zajedničkoj molitvi. Tako se umjesto molitve mogu posvetiti čitanju Svetoga Pisma, pobožnosti Križnoga Puta, Krunice, pobožnosti euharistijskog klanjanja.

OPROST OD VREMENITIH KAZNI NIJE ISTO ŠTO I ODRJEŠENJE OG GRIJEHA. Odriješenje se zadobiva u sakramentu ispovijedi. Jedino se u smrtnoj opasnosti udjeljuje po Apostojskoj ovlasti u trenucima kada nije moguće obaviti valjanu ispovijed.

OPROST OD VREMENITIH KAZNI je sličan razdoblju OPORAVKA BOLESNIKA. Primjerice, bolesnik i NAKON OPORAVKA ČESTO TRPI POSLJEDICE SVOJE BOLESTI. Bolest se ne vraća, ali se posljedice osjećaju. Upravo taj dio TRPLJENJA ZBOG POSLJEDICA BOLESTI se "skraćuje" ili "poništava" ovim oprostima.

Nije dakle riječ o SAKRAMENTALNOM ODREJŠENJU OD GRIJEHA, već o nečem drugom. Na drugačiji se način ovdje izlijeva milosrđe Božje.

O oprostima smo već jednom pisali, pa ćemo ponoviti sve kako bi bilo jasnija razlika. Dakle, ovaj oprost NIJE DOZVOLA ZA DOLAZAK NA PRIČEST! Za to je potrebno ODRJEŠENJE OD GRIJEHA!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Bog ne može biti Bog bez nas

 

U svojoj katehezi, papa je objasnio „Oče naš“, najvažiju molitvu. To je molitva koja izražava istinsku Božju prirodu: On je otac.

 

On je taj koji ne može biti bez nas. Ovo je veliko tajstvo: Bog ne može biti Bog bez čovjeka. To je veliko otajstvo.

 

U stvari, Papa Franjo je predložio svima prisutnima da oni gledaju na njihove živote kroz oči djece Božje, i povjere njihove brige Njemu: „Sada vam predlažem jednu stvar: svatko od nas ima mnogo problema, mnoge potrebe. Razmislimo malo u sabranosti o ovim problemima i potrebama. Također mislimo o Ocu, o našem Ocu koji ne može biti bez nas, i koji nas gleda u ovom trenutku. Svi skupa, s vjerom i nadom, pomolimo se, „Oče naš...

 

 

Ova kateheza zahtijeva kratko objašnjenje. Papa je zapravo rekao kako bismo trebali shvaćati Boga. Bog može bez nas, i mi mu potrebni nismo. Upravo ta činjeica nas navodi razmišljati kako nas je STVORIO IZ ČISTE LJUBAVI, a ne iz potrebe ili interesa. Stoga, bi u razmišljanju o Bogu to trebala biti početna točka: ON JE TAJ KOJI ME ŽELI, ON ME VOLI! BEZ MENE MOŽE, ALI NE ŽELI BEZ MENE NIŠTA! To je papa htio kazati.

Boga možemo shvatiti u analogiji s roditeljstvom: RODITELJ NIJE RODITELJ BEZ DJECE! Bez djece, on je suprug ili supruga; ili takvog čovjeka možemo zvati kako god želimo.

Takav je i Bog bez čovjeka: ne znamo kakav bi bio bez nas, ne znamo kako bismo ga zvali, ali znamo kakav je s nama: ON JE NAŠ OTAC. Naš Bog je BOG S NAMA- EMANUEL!

 

U srijedu, 09. listopada u punoj dvorani gradskog kazališta, održano je predstavljanje knjige "Komunistički progon i mučeništvo blaženog Alojzija Stepinca" autora prof. dr. Jurja Batelje.

Medicinski prikaz umiranja Stepinca u vremenu njegova zatočeništva donijela nam je najprije prof. dr. sc. Neda Aberle koja je nizom znanstveno utvrđenih činjenica iznijela neoborive argumente o tome kako je STEPINAC SIGURNO BIO UBIJEN OD STRANE SVOJIH PROGONITELJA SUSTAVNIM TROVANJEM HRANE.

Nakon prof. Aberle, autor knjige prof. Batelja izložio je povijesni presjek onih okolnosti koje su utjecale na progon blaženog Stepinca. Čitavo izlaganje utemeljeno je na DOKUMENTIMA koji su dobiveni od dužnosnika hrvatske vlade, a jedan od njih je i nedakašnji progonitelj blaženog Alojzija Stepinca, JOSIP MANOLIĆ.

Iz dokumenata koji mahom dolaze iz arhiva komunističke tajne službe vidljivo je kako je cijeli proces koji je protiv Stepnca vođen USMJEREN KA ELIMINACIJI STEPINCA, te kako su SVI SVJEDOCI KOJI SU NA BILO KOJI NAČIN MOGLI POMOĆI STEPINCU ISTINOM O NJEMU, uklanjani dekretom, baš kao i dokumenti koji bi poslužili obrani Stepinca.

Činjenice koje potvrđuju dokumenti komunističkih progonitelja pokazuju kako je CIJELI PROCES PROTIV STEPINCA BILA JEDNA VELIKA LAŽ. Stepinac NIJE SURAĐIVAO NI S JEDNIM REŽIMOM, kako s ustaškim tako ni s komunističkim. I to je zapravo bila njegova krivnja: NIJE HTIO BITI NIČIJI SLUGA OSIM BOGA SVEVIŠNJEGA.

O FILMU "DNEVNIK DIANE BUDISAVLJEVIĆ"

Poseban osvrt prof. Batelje osvijetlio je malo i nedavno izašli film Dane Budisavljević "DNEVNIK DIANE BUDISAVLJEVIĆ" po kojem autorica iznosi niz NEISTINA O STEPINCU, te POKUŠAVA SELEKTIVNIM KORIŠTENJEM PODATAKA IZ DNEVNIKA oblatiti blaženog Stepinca kao čovjeka koji nije imao namjeru pomoći djeci.

Diana Budisavljević sigurno je bila žena velika srca koja, kao ni Stepinac, nije marila za nacionalnost i vjeroispovijest djece. Na žalost, autori filma koriste njezinu dobrotu za proizvodnju laži, barem kada je Stepinac u pitanju. Sama Diana sigurno nije imala neprijateljski stav prema Stepincu, a u prilog tome govori i činjenica, koju autorica filma prešućuje (ne samo u filmu već i u svim svojim intrevjuima) kako je JULIJE BUDISAVLJEVIĆ, Dianin suprug DRAGOVOLJNO HTIO SVJEDOČITI U KORIST STEPINCA NA NJEGOVU SUĐENJU KAKO BI SE POBILE LAŽI IZNESENE PROTIV BLAŽENIKA, ALI MU KOMUNISTIČKE VLASTI TO NISU DOZVOLILE.

Govori se u filmu samo o srpskoj djeci, premda u stvarnosti nije samo riječ o srpskoj djeci kojoj se pomagalo. Autorica filma zaboravlja kako se takva akcija nije mogla napraviti bez da to vlasti uoče. Vjerojatno je i tražila pomoć od blaženog Stepinca jer je mislila kako može utjecati na vlasti.

Iz povijesne perspektive, barem kada je istina o Stepincu u pitanju, ovaj film nema nikakvu vrijednost. Donosim Vam izvadak iz Dnevnika u kojima se opisuje susret sa Stepincem:

"13. prosinca 1941

Moj prvi prijem kod nadbiskupa dr. Stepinca. I tamo je rezultat razgovora bio potpuno negativan. Nadbiskup mi je rekao da NEMA NIKAKVOG UTJECAJA NA VLAST, da tamo ništa ne može ishoditi. SPREMAN JE ZAUZETI SE ZA STVAR, ali unaprije zna da ništa ne može postići."

Po ovim riječima lako je shvatiti stav blaženog Stepinca: on nema utjecaja na vlast, ali je SPREMAN ZAUZETI SE ZA STVAR. Ove riječi Dijane Budisavljević oslobađajuće su od svih komunističkih presuda Stepincu.

O OKOLNOSTIMA PREDSTAVLJANJA KNJIGE U OMIŠU

Na žalost, ovo je događanje popraćeno jednom neugodnom stvari. Kao i za svaki događaj čijoj se organizaciji ozbiljno pristupa, i u Omišu je bio pripremljen propagandni materijal kojim se navijestilo predstavljanje kjnige.

Cijeli tjedan unaprijed plakati su izvješeni po gradu, ali nekoliko dana prije predstavljanja knjige SVI SU PLAKATI NESTALI. Dobro, nije se to činilo ništa posebno strašnim, jer imali smo u pripremi rezervu, pa je lako bilo polijepiti nove plakate po gradu. Sutradan su ponovo gotovo svi plakati skinuti.

Ne mislimo kako je riječ o slučajnosti, jer do plakata za predstavljanje knjige o Stepincu stavljani su plakati za predstavljanje knjige o braniteljima koji, gle čuda, nisu nestali čak ni nakon što je kjniga predstavljena.

Netko će dodati kako su možda djeca u svojoj razigranosti skinula plakate, ali koja će to djeca učiniti pod okriljem noći? Netko će kazati da su to noćni pijanci učinili, ali "pijana ruka" sigurno ne bi birala plakate.

Meni se čini kako STEPINAC SMETA NEKOME I DANAS ONAKO KAKO JE SMETAO NEKADA i ponovo ga treba eliminirati. Zapravo, ISTINA O STEPINCU BOLNA JE ZA NJEGOVE PROGONITELJE, ZA MRZITELJE SVEGA KATOLIČKOG, ZA MRZITELJE OVE NAPAĆENE HRVATSKE ZEMLJE,  I TA ISTINA BOLI. A zapravo bi trebala biti oslobađajuća za one koje boli ubod istine. Držim kako nije pretenciozno kazati kako se ljudi kojima Stepinac smeta služe i danas lažima kako bi Stepinca oblatili, jer poniziti njega, znači uvijek poniziti Crkvu u kojoj je živio i za koju je živio, poniziti Boga (premda to nikada neće moći) zbog kojeg je svoj život bio spreman dati, te poniziti hrvatski narod kojeg je toliko volio.

U svemu postoji jedan problem mrzitelja Stepinca: STEPINAC NIJE BIO ČOVJEK KOJI JE STVARAO NEPRIJATELJE. Bio je čovjek TRPLJENJA I OPRAŠTANJA, a to može samo netko ISPUNJEN LJUBAVLJU. Blaženi Stepinac bio je čovjek koji je volio jednako i Židove i Srbe, a tome svjedoče brojni spašeni ljudi drugih vjera i nacija. To ne bi učinio čovjek koji mrzi. Stepinac nije mrzio ni svoje progonitelje- oprostio im je sigurno sva poniženja kojima su ga izvrgnuli, kao i tiho ubijanje.

Stoga, ova naša nesretna braća kojima Stepinac i danas smeta, ne shvaćaju kako u želji da Stepinca uklone iz života i ponize ga, ne ponižavaju samo Hrvate katolike vjerne ovom svecu, već i sve one kojima je za života Stepinac pomagao i opraštao. Tako progonom Stepinca ponižavaju i nesretne pravoslavce i židove koji su trpjeli od ustaškog režima, a kojima je Stepinac pomagao, baš kao što ponižavaju sami sebe- progonitelje, kojima je Stepinac oprostio. Jedino što je svojim progoniteljima Stepinac učinio jest da im je iskazao veliku ljubav.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

06.09.2017 | 13:42 | IKA V - 192922/9

 

 

 

Dubrovački trgovački lanac Pemo uvodi neradnu nedjelju

 

 

 

 

 

 

Na konferenciji za novinare u srijedu 6. rujna ispred hipermarketa Pemo Centar u Dubrovniku javnosti su predstavljeni rezultati interne ankete o radu nedjeljom među zaposlenicima Pemo d.o.o. za trgovinu, ugostiteljstvo, turizam, transport i usluge te je najavljeno kako od sljedeće nedjelje veći dio Pemovih prodavaonica neće raditi. Na konferenciji su govorili dr. Nikola Butigan, direktor društva, Biljana Bender, zaposlenica Pemove prodavaonice Naš dom iz Mokošice i Angelina Tadić, katehistica i novinarka.

 

 

Direktor Butigan rekao je kako Pemo u Dubrovniku posluje 23 godine, danas ima 33 prodavaonice, 267 zaposlenika i prihode od 320 milijuna kuna. „Ovaj naš iskorak odnosi se na društveno odgovorno poslovanje, a to je koncept kojim poduzeća dobrovoljno rade dodatne vrijednosti neovisno o zakonskim regulama, na način da u svoje poslovanje implementiraju dobrobit za okoliš, zajednicu ili svoje zaposlenike", rekao je, predstavivši ovim riječima kontekst odluke. Dodao je kako su oni osluškivali bilo svojih zaposlenike da bi vidjeli što oni misle što im može pomoći u podizanju kvalitete života. Proveli su među radnicima anketu o raznim pitanjima među kojim i pitanje o radu nedjeljom. Inicijativu o neradnoj nedjelji podržalo je 83% zaposlenika. Njihov je prijedlog da se prodavaonice zatvore skroz nedjeljom, a najvećim dijelom od 1. rujna do 1. svibnja. Uprava Pema je tu njihovu želju uvažila, pa će, rekao je Butigan, u prvom turnusu od 15. rujna nedjeljom biti zatvoreno 16 butiga. Dodao je kako se pritom vodilo računa i o potrošačima pa će u kvartovima i regionalno ostati poneka dežurna butiga koja će raditi u jutarnjim satima.

 

 

Zaposlenica Bender uime zaposlenica i zaposlenika podijelila je svoje zadovoljstvo uvođenjem neradnih nedjelja za većinu prodavaonica, te rekla: „Za mene neradna nedjelja znači jedan obiteljski dan. Poći na misu, zajedno objedovati, eventualno prošetati. Taj dan smo svi doma i to mi puno znači".

 

 

Katehistica i novinarka Tadić podsjetila je na važnost nedjelje u kršćanskoj kulturi kako za vjernike koji idu nedjeljom na mise tako i za one koji redovito ne sudjeluju na nedjeljnim slavljima, ali su zadržali unutar svojih obitelji kulturu nedjelje. Nedjelja kao slobodni dan postoji u mentalitetu ljudi, stariji još pamte kako se nekada nedjeljom nije radilo, i to treba njegovati i podržavati. „Kao što čuvamo našu materijalnu baštinu tako je i kultura nedjelje nešto što već imamo, što već postoji, i što treba njegovati", rekla je. Istaknula je važnost nedjelje za obitelji jer je to dan kada svi mogu biti doma, razgovarati, družiti se i kvalitetno komunicirati, ali i kako je dobrobit obitelji važna za cijelo društvo. Napomenula je i kako se za neradnu nedjelju zauzimaju hrvatski biskupi te podsjetila na dokument HBK „Nedjelja radi čovjeka" (1997.) kao i na poticaje Komisije HBK „Iustitia et pax" koja svakih par godina podsjeća na to. I Europski savez za nedjelju od 2011. godine zalaže se za rješavanje tog pitanja i u drugim zemljama Europe. Podsjetila je da se u Republici Hrvatskoj dva puta pokušala uvesti neradna nedjelja, ali je na višoj instanci to oboreno. Istaknula je kako dubrovački trgovački lanac „Pemo" može biti primjer drugim trgovačkim lancima i prodavaonicama u Hrvatskoj, a i šire, te pozvala Pemove kupce da neradne nedjelje ne dožive kao neko ograničenje nego da se raduju zajedno sa zaposlenicama koje od sada neće raditi nedjeljom, a kupovinu organiziraju nekim drugim danom u tjednu. Čestitala je upravi „Pema" kao i zaposlenicima i zaposlenicama na toj odluci i poželjela im da je uspiju u potpunosti ostvariti.

 

 

Pemo d.o.o., koji je od osnutka dobit pretežito ulagao u razvoj, sad kad se snažno pozicionirao na dubrovačkom tržištu, želi dodatno poboljšati radne i životne uvjete i standard zaposlenika pa uvažava njihovu želju da im nedjelja bude slobodna, kao dan za obiteljska i prijateljska druženja.