Mt 18,15-20

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik. Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu. Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.«

 

 

 

UVOD

 

 

 

Ako te brat tvoj u nečemu povrijedi ili sagriješi, uzmi ga na samo I opomeni ga. Otprilike ovim riječima Gospodin upozorava na nužnost BRATSKE ISPRAVKE. Razmislimo li malo bolje o našoj svakodnevnoj komunikaciji, lako ćemo uočiti kako je prožeta situacijama koje obiluju POGREŠKAMA OSOBA. Istovremeno, današnji stil života koji tumači slobodu na jedan pojednostavljen način stvorio je u ljudi stav sukladno kojem se malo tko USUĐUJE KORIGIRATI BLIŽNJEGA.

 

 

 

Razlog tome je razmišljanje koje podrazumijeva NEPOVRIJEDIVOST LJUDSKE OSOBE. No, stječe se dojam kako se to čini na kriv način. Naime, ČOVJEK NE ŽIVI I NE RAZVIJA SE SAM, VEĆ IZ ODNOSA S DRUGIM OSOBAMA- počevši u obitelji, a onda dalje I u društvu. Budući da je čovjek OSOBA ODNOSA KOJI OD ODNOSA ŽIVI I KOJI PREKO ODNOSA SA DRUGIM OSOBAMA SAZRIJEVA, važno je shvatiti kako onda ODNOS PODRAZUMIJEVA MINIMALNO DVIJE STRANE KOJE KOMUNICIRAJU I TAKO UTJEČU JEDNA NA DRUGU.

 

 

 

U takvoj situaciji, u kojoj međusobno utječemo jedni na druge, potrebno je IMATI OSJEĆAJ ODGOVORNOSTI ZA DRUGU OSOBU I SVIJEST O TOME DA SVOJIM PONAŠANJEM UTJEČEMO JEDNI NA DRUGE. Ili još bolje, potrebno je imate u sebi istinsku LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU koja će nas poticati da PAZIMO NA LJUDE OKO SEBE.

 

 

 

ODGOVORNOST ZA BLIŽNJE

 

 

 

Što to znači, s kršćanskog gledišta BITI ODGOVORAN ZA BLIŽNJE? Crkva je jedan ORGANIZAM KOJI ČITAV PATI ZBOG BOLJKE SAMO JEDNOG ORGANA. Veliki razlog zbog kojeg bismo trebali paziti na bližnje jest CRKVA.

 

 

 

Ipak, pravi razlog zbog kojeg nam valja preuzeti ODGOVORNOST ZA BLIŽNJEGA JEST LJUBAV. Sjetite se: LJUBI BLIŽNJEGA SVOGA KAO SAMOGA SEBE. Kada se odgovorno ponašamo prema drugome, na isti se način ophodimo prema sebi. Teško će me bilo tko uvjeriti da NETKO TKO SE OPHODI DOBRO PREMA DRUGOME, ČINI SEBI LOŠE I OBRNUTO; NETKO TKO SE PREMA SVOME ŽIVOTU PONAŠA ODGOVORNO, SIGURNO ĆE BITI ODGOVORAN PREMA DRUGOME.

 

 

 

Ovdje je potrebno jedno pojašnjenje. Riječ je ISPRAVNOM OPHOĐENJU PREMA SEBI; normalnom ponašanju, a ne sebičnom zauzimanju za sebe u kojem se izgubi osjećaj za bližnjega. Ovo normalno ponašanje pretpostavlja jedan princip: NE MOŽEŠ DRUGOGA VOLJETI NA PRAVI NAČIN, AKO SEBE NE CIJENIŠ KAKO TREBA. Shodno tome, ako cijeniš sebe VIŠE NEGO DRUGE, KRIVO ČINIŠ I NE PROCJENJUJEŠ SEBE ISPRAVNO. Drugim riječima, POTREBNO JE USPOSTAVITI PRAVILAN ODNOS IZMEĐU LJUDI KAKO BI SE JEDNAKO CIJENILI I ODGOVORNO PONAŠALI JEDNI PREMA DRUGIMA.

 

 

 

RES-PONDERE

 

 

 

U tome leži tajna ODGOVORNOSTI ZA BLIŽNJE: STAVITI SVE U PRAVILAN ODNOS. Sama riječ ODGOVORNOST dolazi od prijevoda sa latinskog RESPONDERE. Ova riječ u svom korijenu ne znači samo odgovoriti riječima na nešto, već DJELOVATI ODMJERENO, ispravno ocijeniti stvari, staviti stvari na svoje mjesto. Drugim riječima, REAGIRATI NA NEŠTO ILI U ODNOSU NA NEKOGA S PRAVOM MJEROM- NA PRAVI NAČIN. U situacijama u kojima je jasno da BLIŽNJI GRIJEŠI, NE treba UVIJEK REAGIRATI ISTOM MJEROM. Podsjećam Vas kako je I Gospodin govorio kako nas ne obvezuje OKO ZA OKO I ZUB ZA ZUB. To nije kršćanski. Obvezuje nas LJUBAV. Stoga se valja prisjetiti riječi svete Male Terezije koja veli kako ne vjeruje u ljubav koja ne počiva na istini, kao ni u istinu koja se ne izgovara s ljubavlju.

 

 

 

Kada ti brat pogriješi, traži način da ga UPOZORIŠ NA GREŠKU. I čini to iz LJUBAVI, iz želje da POMOGNEŠ BRATU I VRATIŠ GA NA PRAVI PUT. Ovakve stvari ne valja činiti iz ZLURADOSTI. Kada regiramo iz loše namjere, tada I najbolji savjet nije dobar. Kako onda reagirati na pravi način? Kako pokazati ljubav svojom opomenom?

 

 

 

Danas smo svjedoci dvije krajnosti: jedni ODMAH REAGIRAJU za svaku izgovorenu riječ ili za bilo koju sitnicu, dok drugi ŠUTE I PRELAZE PREKO SVEGA. Nekada je potrebno I jedno I drugo, ipak odgovor leži u PRAVOJ MJERI- valja reagirati NA PRAVI NAČIN I U PRAVO VRIJEME! Drugim riječima, valja nam mudro postupati. BURNO REAGIRANJE NIJE UVIJEK UČINKOVITO. Naprotiv, češće izazove protivne reakcije. No, često ostajemo u zabludi misleći kako je ŠUTNJA ONO ŠTO NAM TREBA. Krivo shvaćajući šutnju, puno kršćana jednostavno ČINI PREVID POPUŠTAJUĆI ZLU. U takvim situacijama ŠUTNJA NIJE ZLATO. Čini mi se kako PREŠUĆIVANJEM možemo uzrokovati jednako puno zla kao I GALAMOM.

 

 

 

BRATSKA ISPRAVKA

 

 

 

Ono što mi nazivamo BRATSKOM ISPRAVKOM podrazumijeva djelovanje iz LJUBAVI PREMA BLIŽNJEM, a to jednostavno predstavlja jednu ODMJERENU REAKCIJU koja ne ide za tim da kritizira ili maltretira, već da se UPOZORI bližnjega kako NEŠTO NIJE NAPRAVIO DOBRO I DA BI MOŽDA TO TREBALO DRUGAČIJE.

 

 

 

Jednako bitno jest da se takva ispravka NE BI SMJELA VIDJETI. Poslušajmo što Isus kaže: “Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo”. Nije kazao uhvati ga ispred cijelog sela I ocrni ga. Ova prva pomoć treba biti učinjena u tišini ili samoći dvojice. Nitko naime ne mora znati tuđu grešku.

 

 

 

Problemi nastaju kada se s druge strane ovaj pokušaj pomoći shvati kao zla namjera što nije rijetkost. Na žalost, to je jedan od rizika kršćanskog života kojeg svi moramo prihvatiti. Ukoliko ostanemo nijemi na pogreške brata, postoji stvarna mogućnost da ta se ta osoba potpuno izgubi za Boga. Kažemo li, nije isključeno da će osoba reagirati neugodno po nas, ali kada kažemo to će ostati u nekom mračnom kutu njegove duše I jednog dana mogao bi se sjetiti korisnog savjeta.

 

 

 

PRIMITI SAVJET

 

 

 

Dobro je razmišljati I u suprotnom smjeru. Možda smo upravo mi osobe koje bismo trebali primiti savjet. Kako reagiramo na njih? Ljutimo li se? Odgovaramo li osorno? Nadmudrujemo se s drugima? Ako je tome tako, onda imamo problem, jer nismo u stanju primiti ljubav.

 

 

 

Danas ljudi RADO DIJELE SAVJETE, ALI IH TEŠKO PRIMAJU. Zapravo ih shvaćaju kao NAPAD NA SVOJU OSOBNOST. Čini mi se puno lakšim dati savjet nego ga primiti, jer čak I kada riskiramo prijateljstvo dajući savjet, ne postoji opasnost da se SLIKA KOJU IMAMO O SEBI PROMIJENI. Kada PRIMAMO savjet, moguće je da SHVATIMO VLASTITE ZABLUDE O SEBI, DA SE CIJELI SVIJET NAŠ SRUŠI. Moguće je da SE SPUSTIMO NA ZEMLJU. To prizemljivanje moga JA, može biti BOLNO I NEKI LJUDI TO NE MOGU PODNIJETI. Digli su sebe toliko VISOKO DA IM SE NEMOGUĆE ZAMISLITI MEĐU MALENIM KRŠĆANIMA.

 

 

 

Upravo tu u PRIMANJU SAVJETA OTKRIVAMO KOLIKO SMO RASPOLOŽIVI ZA LJUBAV. ČOVJEK KOJI JE SPREMAN PRIHVAITI SVOJ PROBLEM ILI KOJI JE SPREMAN PRIHVATITI TUĐE MIŠLJENJE, SPREMAN JE PRIHVATITI LJUBAV KOJA MU SE DAJE PREKO SAVJETA. Takvom čovjeku, primanje čak I KRIVOG SAVJETA NE PREDSTAVLJA PROBLEM, jer on može razmotriti sve I shvatiti što je za njega uistinu dobro. I takav se NEĆE LJUTITI ČAK I KADA JE SAVJET LOŠ. Budući da ima ljubavi u sebi, da čini sve iz ljubavi, ta ista ljubav NEĆE DOZVOLITI DA MISLI LOŠE O NEKOME.

 

 

 

DVOSMJERNA KOMUNIKACIJA

 

 

 

Kada dajemo savjete želeći nekoga dobronamjerno ispraviti, tada postoji opasnost da padnemo u oholost. Stoga je poželjno da to činimo tiho, u tajnosti, ne izlažući ni sebe ni drugoga. Dati dobar savjet DAR JE DUHA SVETOGA, ali se ne očituje u sviju. Ne očituje se kod ljudi koji savjete daju iz KRIVIH RAZLOGA. Očituje se kod onih koji to ČINE IZ LJUBAVI: DUH SVETI JE LJUBAV, pa se u slučaju ovih ljudi LJUBAV OČITUJE PREKO SAVJETA I ISPRAVKE. Jednako snažan dar je I MOĆI PRIMITI ISPRAVKU. Upravo ta sposobnost da se PRIMI BRATSKA ISPRAVKA, bolji je pokazatelj koliko je čovjek spreman na izgrađivanje u ljubavi. Netko tko nije sposoban za PRIMANJE LJUBAVI TEŠKO DA JE MOŽE I DATI.

 

 

 

Na početku smo govorili o tome kako je ČOVJEK JEDNO BIĆE KOJE IZRASTA IZ ODNOSA I KOJEMU JE POTREBAN DRUGI- BLIŽNJI. Pozivam Vas da na poseban način razmišljamo o jednom odnosu koji je za nas od životnog značenja. To je naš ODNOS S BOGOM.

 

 

 

Kada o tome razmišljamo obično to činimo kroz prizmu MOLITVE. To nam je nakako najbliže. Čak I u ovakvom odnosu moramo biti spremni na dvosmejrnu komunikaciju. U odnosu BOG-ČOVJEK, čovjek moli, ali BOG UVIJEK ODGOVARA NA MOLITVE. Problem nastaje kada mi ne možemo prepoznati njegov govor. Malo je ljudi koji u svom srcu to znaju. Puno je više onih koji se vode SAVJEŠĆU: tu SIGURNO GOVORI BOG. No savjet ovisi o odgoju, stoga nije uvijek pouzdana. Stoga je potrebno PREPOZNAVATI BOŽJI GOVOR U SVAKODNEVNIM SITUACIJAMA.

 

 

 

Kako? BOG JE SAVRŠEN I DOBAR. Upravo po toj DOBROTI KOJU ĆEMO TRAŽITI U LJUDIMA I U SVIM ŽIVOTNIM SITUACIJAMA, MOŽEMO PREPOZNATI BOŽJI GOVOR. BOG UVIJEK GOVORI PO NEKOM DOBRU ZA LJUDE. Pa kada dajete DOBAR SAVJET BLIŽNJEMU IZ LJUBAVI PREMA NJEMU- BOG PROGOVARA PO VAMA NA JEDNAPOSEBAN NAČIN. Isto tako, kada Vam bližnji daju jednu bratsku ispravku koja je DOBRA ZA VAS- BOG VAMA GOVORI PREKO NJIH.

 

 

 

Valja nam SLUŠATI SVIJET OKO SEBE, A DA BI SE SLUŠALO VALJA NAM ŠUTJETI DOK DRUGI GOVORI, A NE KADA DRUGI ČINI NEŠTO NAOPAKO.