KAZATI- PREŠUTJETI?
Jedno od najčešćih pitanja koja ljudi postavljaju jesu ona vezana uz ispravnu komunikaciju. Svjesni kako često nekada kažemo više nego što treba, a nekada šutimo kada bismo trebali kazati nešto, pitamo se kada govoriti i koji su kriteriji prema kojima govorimo ili šutimo kada treba.
Puno je pitanja vezano uz ono što nazivamo kršćanskom žrtvom koja često puta podrazumijeva podnošenje radi kojeg se šuti u određenim situacijama, a možda bi tada trebalo kazati nešto drugome. Ovo često unosi zabunu u kršćane koji bi rado trpjeli poput drugog Krista u suretu s bližnjima, ali im se čini kako je to trpljenje učinjeno na krivom mjestu. Kako onda razlikovati kada kazati, a kada prešutjeti, kada trpjeti?
TEMELJNI KRITERIJ- DOBRO BLIŽNJEGA; LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU
Za shvatiti ispravno ovo razmišljanje poslužit ćemo se primjerom odgoja djece. Kada je potrebno da roditelj upozori dijete na njegove greške? SVAKI PUT. Naime, ono što smatramo POGREŠKOM U PONAŠANJU NIJE DOBRO ZA DIJETE. Navikne li se dijete ponavljati pogreške, dogodit će se kako neko ZLO s vremenom počne shvaćati kao neko DOBRO ili će potpuno obezvrijeđivati posljedice nekog lošeg čina koje mu je prešlo u naviku činiti. Drugim riječima, dijete kojemu se “pusti” da se ponaša kako želi, čak i kada shvati da je počinio neku nepodopštinu, misli kako POSLJEDICE NJEGOVA ČINA NISU PROBLEM- kako nitko neće snositi posljedice. Ono što je istina u ovakvu odnosu jest da JEDINO TO DIJETE NE SNOSI POSLJEDICE SVOJIH LOŠIH POSTUPAKA AKO IZOSTANE RODITELJSKO UPOZORENJE ILI KAZNA (ako je to nužno).
Ono što nikako ne smije izostati jest RODITELJSKA RIJEČ koja dijete upozorava da radi nešto što nije dobro za njega i za druge ljude.
Izostane li roditeljska reakcija, dijete loše odgajamo i zapravo ga upravljamo na put na kojem će se ono naviknuti da ne snosi nikakvih posljedica, da drugi trpe zbog njega i to će mu postati normalno. Zapravo, odgojit ćete jedno dijete koje neće suosjećati kako s ljudima, tako i s roditeljima.
U ovim je situacijama NUŽNO KAZATI ISTINU O TOME ŠTO JEST ISPRAVNO, A ŠTO NIJE. Treba kazati zbog toga jer DIJETE TREBA NAUČITI ŠTO JE DOBRO, a ono često to samo po sebi ne može spoznati. Roditelj koji ne govori i štedi dijete od posljedica, vjerojatno puno trpi, ali njegovo trpljenje dijete nikada neće razumjeti. Naime, RODITELJ TRPI I KADA VIKNE NA DIJETE, TRPI I KADA MORA KAZNITI DIJETE (nekom primjerenom kaznom), zapravo RODITELJ TRPI UVIJEK SA DJETETOM- suosjeća s njim. Potrebno je da preko upozorenja, preko odgoja, DIJETE NAUĆI SUOSJEĆATI S RODITELJEM, učeći tako polako SUOSJEĆATI S BLIŽNJIMA.
Kada se nauči shvaćati kako drugi ljudi trpe, što je to što ih vrijeđa, dijete se uči LJUBAVI. Put prema tome ide preko ISTINE O TOME ŠTO JE DOBRO, na koju roditelji moraju upozoriti dijete. Ako to izostane, dijete neće shvatiti ni roditeljsko trpljenje, neće shvatiti koliko roditelje boli njihova pogreška, jednako kao što ih boli njihovo kažnjavanje.
Dakle, pravi razlog zbog kojeg bi TREBALO KAZATI NEKOME NEŠTO JEST LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU KOJA UVIJEK ZA DRUGOGA TRAŽI ONO ŠTO JE DOBRO, ŠTO JE ISPRAVNO.
Kada bi svak šutio pred nekim zlom, zlo bi zavladalo. Stoga je potrebno na ispravan način upozoriti bližnje, ne da bi im “solili pamet” već radi njihova dobra i iz ljubavi prema njima. Ovo je teži dio priče, jer kada nekome nešto kažete nerijetko mu povrijedite ego. I događa se da TRPI VIŠE ONAJ KOJI KAŽE NEGO ONAJ KOJI PRIMA OPOMENU.
Kao kršćani smo dužni upozoriti brata da ide lošim putem. Postoji nešto što nazivamo BRATSKOM OPOMENOM o kojoj nas i sam Gospodin poučava.
KADA ŠUTJETI?
Nekada je veći problem šutnja: kada prešutjeti nešto što mi se čini neispravnim? Kada Vam na nekome smeta neka karakterna mana, a ona je uočljiva samo Vama, hoćete li ukazati čovjeku na nju? Bilo bi poželjno, ali više od toga to treba napraviti delikatno, s velikom pažnjom, vodeći računa da ne povrijedimo bližnjega.
Vratimo se na primjer roditelja: kada jedan roditelj STALNO upozorava dijete i stalno ga ograničava vodeći bjesomučno računa o tome da mu dijete bude savršeno da nikada ne pogriješi, događa se jedna čudna stvar. Ovakvi roditelji počinju MISLITI UMJESTO DJECE, pa djeca uopće ne dobiju mogućnost da sama shvate kako su pogriješili. U ovom slučaju, stalno upozoravanje nije dobro. Nekada treba ŠUTJETI I PUSTITI DA DIJETE POGRIJEŠI KAKO BI GREŠKU I NJEZINE POSLJEDICE OSJETILO NA SEBI. Odgoji li se dijete u “staklenom zvonu”, može se dogoditi da mu svaka greška koju počini, a ne nađe na roditeljsku zaštitu, postane fatalna. Dakle, nekada treba prešutjeti kako bi se dijete “borilo” sa svojim greškama. Osim toga, kada čovjek stalno govori, kada treba i kada ne treba, dijete ga prestane ozbiljno shvaćati s vremenom. Tada prestaju svi oni dobri učinci govora i upozoravanja.
Drugi primjer možemo pronaći u nekom domaćinstvu, u kojem su najveće žrtve domaćice. One najčešće šute i rade, pripremaju svima sve i čiste za svima. Događa se da netko ne primjećuje njihov trud i nezahvalno se odnosi prema njima. Jednako se događa da netko iz obitelji biva posve nepažljiv jer SE NE MISLI NI ZA ŠTO- SVE GA ČEKA NA GOTOVO. U takvim situacijama, domaćice “eksplodiraju” i često nakon dugog razdoblja šutnje “pucaju” i one naoko postaju razlogom svađa u kući. No nije tako.
Nastaju neugodne situacije kada jedna domaćica počne prigovarati. Premda je ona u pravu, pogriješila je jer je svima UGAĐALA I UGAĐAJUĆI TRPJELA. Gdje je pogriješila? Pa previdjela je činjenicu da je trebala o nekim stvarima progovoriti RADI DOBRA SVOJIH UKUĆANA i na žalost, njezina šutnja nije ih dobro odgojila. Umjesto da shvate njezinu dobrotu, oni postaju izbirljivi, sve im smeta, imaju posebne želje, ostavljaju hranu koja im se pripremi i uopće se ne obaziru na trud domaćice,... Normalno da će žena “poludjeti” jer nitko ne cijeni nimalo ono što ona radi. Nitko zapravo ne opaža da ona radi s velikom ljubavi spram njih.
U ovakvim sitaucijama nije dovoljno “eksplodirati”, već je potrebno promijeniti svoj stav. Ovakva domaćica jednostavno mora NAUČITI KAZATI “NE” NEKIMA OD SVOJIH UKUĆANA- onima koji ne primjećuju njezinu ljubav.
Kada onda šutjeti? Šutjeti je dobro uvijek ako imate DJELATNO RJEŠENJE koje će govoriti više od tisuću riječi. Imate li dobro izgrađen stav kojim ćete promijeniti situaciju nije potrebno previše nervoznih riječi, već samo malo promjene u odnosu prema osobi koja ne odgovara svojim postupcima na Vašu pažnju.
Šutjeti je dobro uvijek kada vidite da NEĆETE PROMIJENITI NIŠTA NERVOZNIM VIKANJEM, ili KADA VIDITE DA RIJEČIMA MOŽETE POVRIJEDITI DRUGU OSOBU. Drugim riječima, kada vidite da druga osoba NEĆE SHVATITI ŠTO JOJ GOVORITE, I NEĆE SHVATITI DA JOJ GOVORITE ZA NJEZINO DOBRO I ZATO JER JE VOLITE- bolje je šutjeti. U tim je trenucima bolje MOLITI ZA OSOBU NEGO JOJ PRIGOVARATI. Bolje je prepustiti je Gospodinu, jer sami nismo u stanju ni jednom riječju promijeniti nešto u toj osobi. Tada šutnja postaje TRPLJENJE I MOŽE SE PRIKAZATI KAO ŽRTVA GOSPODINU ZA DOBRO OSOBE kojoj smo prešutjeli. Šutnja tada postaje izrazom žrtve.
Na žalost, jedna od najtežih stvari jest procjena: kada kazati, kada prešutjeti. Bolje je prešutjeti i čekati pravi trenutak za kazati. Ipak, postoje stvari o kojima se ne smije šutjeti- valja nam stoga stalno moliti i stalno tražiti načina da kažemo sve na pravi način.
ŽRTVA KAO ŠUTNJA I KAO GOVOR
Ovdje valja ponoviti: šutnja može biti trpljenje jednako kao i kada nekome nešto kažete. Sjetite se roditeljske ljubavi: nije lako roditelju odgajati djecu stalnim upozorenjima ili zabranama. I to roditelja BOLI. Stoga se i GOVOREĆI, UPOZORAVAJUĆI NA NEKO DOBRO NA ISPRAVAN NAČIN, JEDNAKO (a možda i više) TRPI RODITELJ KAO I KADA SE PREŠUTI nešto da ne bi bilo svađe.
Ovo sve može postati jedan križ svakodnevni ako se ispravno shvate stvari. Nije dobro stalno govoriti kao što nije dobro prešutjeti sve. Treba znati kada kazati, kako kazati i kada prešutjeti. U bilo kojem slučaju, ono što je potrebno treba napraviti gledajući samo DOBRO DRUGE OSOBE, a kada se gleda dobro drugoga, onda takvo ponašanje nema drugog imena osim jednog- LJUBAV.
Problem ovakvog stava jest u procjeni što jest, a što nije dobro. Ako niste sigurni da činite dobro- prešutite radije nego da povrijedite osobu. Ništa se neće dogoditi dan ili dva dok ne iskristalizirate jasno svoje stavove.
