Joga – zašto ju katolik treba izbjegavati?

 

Piše: Petar Horvatić - (narod.hr)

 

 

Rođen sam u indijskoj državi Kerali u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, ali u hinduističkom okruženju. Katolički sam svećenik i karizmatski propovjednik. Obišao sam više od šezdeset zemalja i propovijedao na svim kontinentima, tako da bih imao ponešto reći o lošem utjecaju joge na kršćanski život i duhovnost. Znam da u cijelom svijetu raste interes za jogu, čak i među kršćanima i da se taj interes širi i na druge ezoteričke i new age prakse kao što su reiki, reinkarnacija, akupresura, akupunktura, liječenje pranom, refleksologija itd., kaže otac James Manjackal, katolički svećenik i misionar iz Indije, ekspert za jogu i duhovne posljedice koje donosi u život katolika, piše zuparemete.net.

 

Za nekoga je joga način opuštanja i smanjenje napetosti, dok je za drugog to oblik vježbanja koji godi zdravlju i poboljšava tjelesnu izdržljivost, za neke pak način liječenja bolesti. No, činjenica je da je joga prvenstveno duhovna stvarnost, (…) sa svrhom da dušu dovede do samadhija, tj. potpunog jedinstva s božanskim bićem gdje čovjek i Bog postaju jedno bez ikakve razlike.

Filmska industrija, Hollywood, snažno promiče jogu. Kadrovi glavnih likova koji vježbaju jogu ili usputni prizori opuštenih ljudi u parku koji vježbaju jogu nameću se gledateljima u svijest, a i časopisi masovno promiču njezino vježbanje kao spas za brojne tjelesne probleme ili stres.

Ovakvo gledanje radikalno je u suprotnosti s kršćanskim naukom.

Vivekananda, jedna od najpoštovanijih ikona suvremenog hinduizma je rekao: „Dobro i zlo su jedno te isto“. U kršćanstvu naprotiv, neprestani problem grijeha kao uvrjede Božjoj svetosti neodvojiv je od naše vjere.

Grijeh je razlog zašto trebamo Spasitelja. Isusovo utjelovljenje, život, muka, smrt i uskrsnuće za nas su putovi spasenja tj. oslobođenja od grijeha i njegovih posljedica.

Zato mi ne možemo zanijekati ovu temeljnu razliku (između kršćanstva i hinduizma) u namjeri da u kršćanstvo uključimo jogu i ostale istočnjačke tehnike meditacije.

Bavljenje jogom je u najboljem slučaju poganstvo, a u najgorem okultizam.

To je religija antikrista i po prvi put u povijesti ona se naširoko prakticira diljem zapadnog svijeta i Amerike. Ovdje se ne radi o prihvaćanju kulture drugih naroda, nego o prihvaćanju druge religije koja je nespojiva s našom religijom i religioznim konceptima. Žalosno je da se joga proširila od vrtića pa sve do različitih obrazovnih ustanova u medicini, psihologiji itd., naziva se znanošću, a u stvari ona uopće nije znanost; prodaje se pod etiketom „opuštajuća terapija“, „samo-hipnoza“, „kreativna vizualizacija“, „centriranje (centering)“, itd.

Hatha joga, najrašireniji oblik joge u Europi i Americi kao vježbe za opuštanje i anti-stresna terapija, jedan je od šest priznatih sustava ortodoksnog hinduizma i sa svojim mističnim i religijskim korijenima najopasniji je oblik joge. (Dave Hunt, “Zavođenje kršćanstva”, str. 110.). Sjetite se riječi sv. Pavla: „Nije ni čudo, jer se sam Sotona pretvara u anđela svjetla“. (2 Kor 11,14) Želja da se postane Bog prvi je grijeh u povijesti stvaranja kako je kronološki zabilježeno u Bibliji. „U svom si srcu govorio: Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijestolje ću sebi dići. (…) Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu“ (Iz 14, 13-14). Ili, zmija reče ženi: “Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo .” (Post 3: 4-5).

Filozofija i praksa joge temelji se na uvjerenju da su čovjek i Bog jedno.

Joga naučava da se treba usredotočiti na samog sebe umjesto na Jednog Istinitog Boga. Ona ohrabruje svoje sljedbenike da traže odgovore na životne probleme i pitanja unutar svog vlastitog uma i savjesti umjesto da nađu rješenje u Božjoj Riječi po Duhu Svetom kao što je to u kršćanstvu. Joga konačno ostavlja čovjeka otvorenim za obmane Božjeg neprijatelja, koji traži žrtve koje može odvući od Boga i Crkve. (I Pt 5, 8).

U posljednjih osam godina propovijedam Božju riječ uglavnom u europskim zemljama koje su nekada bile kolijevka kršćanstva.

Nije li istina da je Europa izbrisala sva kršćanska načela i vrijednosti iz svog života?

Po plodovima se poznaje stablo!

Vjerujem da su te sumnje i zbrka, otpadništvo i nevjera, vjerska hladnoća i nezainteresiranost došli u Europu istovremeno kad su istočnjački misticizam i meditacije, ezoteričke i novodobne prakse uvedene na zapadu.

Na moje karizmatske seminare većina sudionika dolazi s različitim moralnim, duhovnim, psihičkim i tjelesnim problemima u želji da budu oslobođeni, izliječeni i da zadobiju novi život po snazi Duha Svetoga. Sa svom iskrenošću srca reći ću da je 80 do 90% sudionika koji imaju probleme bilo u doticaju s jogom, reikijem, reinkarnacijom i ostalim istočnjačkim religioznim praksama gdje su izgubili vjeru u Isusa Krista i Crkvu.

Ono što je danas potrebno Europi i cijelom svijetu je snažno naviještanje Kristove poruke iz Biblije po vjerodostojnom tumačenju Crkve, u namjeri da se ukloni svaka sumnja i zbunjenost koja se danas sve više širi među kršćanima na zapadu, te da se ljudi dovedu do Puta, Istine i Života – Isusa Krista.



Samo nas Istina (Gospodin Isus) može osloboditi.

James Manjackal MSFS, katolički svećenik



Pet stvari koje bi svaki katolik trebao znati o jogi:

1. Joga je hinduistička tehnika samospasenja.

U nauku joge, čovjekovo spasenje ovisi o tehnikama disanja i položajima tijela. Krši se prva Božja zapovijed: „Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene.“, jer u jogi se čovjek klanja sebi i odaje počast drugim božanstvima. Ovaj nauk u potpunosti niječe spasenjsku žrtvu Isusa Krista. Jedino Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek jedini je Spasitelj i Otkupitelj svakoga čovjeka. Čovjek sam sebe ne može spasiti niti drugome „darovati“ spasenje.

2. Joga naučava reinkarnaciju.

Reinkarnacija je vjerovanje da se čovjekova duša, nakon smrti i rastave od tijela, seli ponovno na zemlju, u tijelo nekoga drugog čovjeka, životinje, biljke ili minerala. Što kaže nauk Katoličke Crkve:
Svaki čovjek već od časa smrti, (u posebnom sudu koji mu život stavlja u odnos prema Kristu), prima u svojoj besmrtnoj duši vječnu nagradu ili kaznu: 1. ili treba proći kroz čišćenje, 2. ili će neposredno ući u nebesko blaženstvo, 3. ili će se odmah zauvijek osuditi. (Katekizam Katoličke Crkve 1022)

3. Joga je sredstvo rasta u sebičnosti i egocentrizmu.

Usredotočenost na vlastito tijelo i psihu osnovni su elementi joge. U okrenutosti prema sebi raste induvidualizam, zanemaruje se bližnji i zamagljuje vrijednost zajedništva. Isus nam ostavlja svoju zapovijed: „Po ovom će znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“ (Iv 13, 34-35.), ili kao što nas Petar potiče u svojoj Poslanici: „Budite svi jednodušni, puni suosjećnja i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni!“ (1Pt 3, 8.) Od ovakvog nauka joga je kilometrima daleko.

4. Joga nije samo tjelovježba, ona je prvenstveno svjetonazor.

Opasnost joge je upravo u tome, da se prikriva pod vidom rekreacije i tjelovježbe. Tjelesna dimenzija joge (položaji tijela i tehnike disanja) neodvojiva je od duhovne pozadine. Kršćanin u jogi ne može samo „vježbati“ a da svoju dušu ne izlaže djelovanju duhovnih sila. Joga nije i ne može biti samo rekreacija.

5. Joga uništava odnos sa Bogom i daje lažni mir.

Svaki kršćanin koji prakticira jogu sa vremenom gubi vjeru u pravoga Boga – Isusa Krista a njegovo srce hladi se prema Crkvi i sakramentima. Pravi, duboki i istinski mir koji daje samo Bog, zamjenjuje se lažnim, prividnim mirom koji daje đavao. Čovjek tako raste u sebeljublju uvjeravajući samoga sebe da je sa njime sve u redu.

 

 

 

FRA ŠPIRO MARASOVIĆ: O KULTURI OBLAČENJA I KAKO TO UTJEČE NA ODNOS PREMA CRKVI

 

 

 

Iz knjige UZVODNO- ULOMCI KATOLIČKOG DOZIVANJA, Fra Špiro Marasović, Veritas, Zagreb, 1988.

 

 

 

Donosimo tekst napisan u 80-tim godinama prošloga stoljeća. Za neke je to davna prošlost, a nas budi sjećanja na godine u kojima se degradacija morala ubrzala. Tekst djeluje svjež i aktualan, pa je teško zaključiti kako se radi o davno napisanom tekstu.

 

 

 

(…) Radi se dakle o MORALU, našem kršćanskom moralu, koji u sebe- uz ostalo – uključuje i KULTURU OBLAČENJA. Oblačenje nije samo pitanje estetike, nego i pitanje etike, štoviše, u okviru teologije tijela i odijelo ima svoju teološku dimenziju, a to pak znači da odijevanje za kršćane ne podliježe isključivo normama funkcionalnosti i ukusa, nego i funkciji- poruke.

 

 

 

Naime, SVAKO OBLAČENJE JEST NEKA PORUKA, ALI SVAKA PORUKA NIJE UJEDNO I KRŠĆANSKA. Prema tome, mnogostrukost oblačenja- i u tom pogledu sloboda izražavanja raznih i raznorodnih ukusa- ima svoju granicu u jednistvu poruke.

 

 

 

Na jedinstvu i jedinstvenosti kršćanske poruke temelji se i jedninstvenost našeg morala, a s njime i jedinstvenost u prosudbi o tome što je u pojedinim okolnostima pristojno, a što nije, što je dolično, a što nije, što je kršćanska poruka, a što izazov i uvrijeda.

 

 

 

(…) Pred brutalnom eksplozijom te naga- bombe, naša se obala pretvorila u ćudoredni Naga- saki, jer nagi se mogu susresti gotovo po svim našim plažama, a polunagi po ulicama, trgovinama, PA ČAK I PO CRKVAMA.

 

 

 

(…) kada su u pitanju naši naši stanovi, samostani, izložbeni prostori, crkve, e, tu je sva odgovornost, pa prema tome i sva krivnja na nama kršćanima. Što (po pitanju ćudorednog oblačenja u sakralnim prostorima, op. a.) rade svećenici, crkveni odbornici, pastoralni vijećnici, pripadnici vjeronaučnih zajednica i ostali aktivni vjernici?

 

 

 

(…) Ovo je srž problema, jer izgleda da slobodno kretanje nedolično obučenih po našim crkvama NIJE TOLIKO POSLJEDICA NJIHOVE SNAGE KOLIKO NAŠE SLABOSTI, TJ. NAŠEG VLASTITOG NEDOSTATKA KRITERIJA. Da do takvoga čega dođe, nije ni čudno, kad se zna kakvom se sve sustavnošću i upornošću moralni kriteriji razbijaju preko filmova, televizije, časopisa i publicistike. Autori takvih djela nezaustavno buše glave svojim gledaocima i čitaocima, pretvarajući ih u pasivne promatrače, “uviđavne domaćine” (…).

 

 

 

Nesebičnim zalaganjem gospođe VANJE KUZMANIĆ, prepisan je jedini običajnik koji imamo u župi. Smatram ga vrijednim spomenikom vremena, ne samo zbog običaja koji su u njemu zabilježeni, već I stoga jer uzorno pokazuje, preko pera svog župnika don MATEJA MIHANOVIĆA, kako su pređi razmišljali o misi I o svojim kršćanskim običajima. Neki od njih su zaboravljeni, neki se ne mogu vratiti iz objektivnih razloga, ali bez obzira na to možemo o njima razmišljati I pričati kako se ne bi zaboravili. U te običaje su upisani životi svih predaka ovoga kraja. Svi su ti naši stari pjevali u crkvi, svi su išli u procesije, svi su oni molili prema običajima ovoga kraja. Stoga, onaj koji se malo zadubi u ono o čemu je pisao dobri don Mate, možda će pronaći lica svojih djedova I baka.

 U nakani da svima donesemo dašak onog vremena, iznosit ćemo dijelove ovog običajnika iz tjedna u tjedan.

KORIZMA

  1. Čista Srida

 U jutro ranije najprije blagoslov pepela učinjena od maslina lanjske cvjetne nedilje. To remeta uredi i donese na čistu sudu na oltar. Iza sv. Mise pepelavanje. Budući ne dođe puno svijeta, već samo oni kod župne crkve – Lokva- to sahrani pepela do prve nedilje, te iza sv. Mise pepelaj. Mnogi ponesu pepela kući, te sami ostalim članovim udjele pepel: Spomeni se čovječe...

  1. Korizmena nedilja

Remeta daje znak zvonom iza trećega za „Put Križa“ koji se obavlja iz „Bogoslužbenika“. U I. nedilju Koriz. Progovori o značenju Sv.Putnog Križa, o oprostima itd, o životu kakav treba da bude kod svakog kršćanina katolika kroz Korizmu, itd.

 Preporuči da svako nabavi „Plač Gospin, Muku Gospodinovu, Uru klanjanja, pa da obavljaju i pjevaju bilo u kući ili u crkvi privatno put križa.

 Najbolje bi učinio da dobaviš iz knjižara sam te „libriće“ pa ih prodaš uz cijenu knjižarsku.

 I ovakva vrst pastorizacije vrlo dobro djeluje. Ne žali truda u kupovanju malih vjenčića, to se isplaćuje vrlo povoljno duhovno kod mnogih, kojim u ruke dolaze razni vjenčići, molitvenici, itd.

  1. Cvjetna Nedilja

 Put Cvjetne nedilje najavi s oltara da služba Božja počima ranije radi duže službe, blagoslov granja, muke. Itd. Put Križa se ne radi. Ostalo po Misalu.

 PAZI

 Do godine 1919. Nije se nikada obavljala pobožnost: Ure klanjanja pred izloženim Svetotajstvom. Te sam godine to uveo baš na Cvjetnu nedilju iza sv. Mise, a s razloga: (nap. Organiziraj za pojedine sate)

 Pošto je župa vrlo rastirana, te daljnji komšiluci u velikom broju dolaze s palmama na blagoslov, dok ostalih nedilja rijetko dolaze u tolikom broju – to sam tu prigodu uhvatio da i oni iz daleka ostanu iza sv. Mise da učine uru klanjanja. I veliki ih broj ostane na prvom satu klanjanja. Iza ovog sata dolaze oni bliži crkvi. I vrlo pobožno, opazio sam, da svako vrši počevši od školskog starijeg djeteta do starca i starice, neki i po više sati. Absolutna većina ima „Uru klanjanja“.

 Reguliraj sat da po njemu od časa izlaženja Svetotajstva ide redovito i da remeta tačno zvoni pri kraju svakog sata udarajući 40 puta u veliko zvono – znak promjene- Kad znaš da je brzo kraj sata, dođi na vrata crkve i ne puštaj nikoga unutra, dok ne izađu oni što su bili. Kad ovi izađu, nek pristupaju – ulaze drugi, jer nastaje gužva izlazećih i ulazećih u isto doba.

 Preporuči – obavijesti nedilju prija na pobožnost, kao i to o značenju pobožnosti, o oprostima, itd te i okolnost da kad čuju udar sati Ure klanjanja da kleknu ako se gdje mu drago nalaze i reknu: blažena ura i blaženi čas, u kom se rodio Isus spas naš.

 Izloženo Svetotajstvo stoji do 6 sati posli podne. Župnik si izabere sam sebi neki zgodniji sat ili u početku ili pri svršetku te u koti kleči pred oltarom i čini svoju pobožnost.

 Konac klanjanja zaključi (nap. U propovijedi) običajnim zaključkom Blagoslova sa Svetotajstvom po obredniku.

 Za ovu župu ja nisam mogao nači zgodnijeg dana do Cvijetne nedilje, a ti moj naslidniče čini što misliš da je bolje i misliš da si iskusniji.

 A crede experto.

 Blagoslov traje ½ sata, Muka ¾ sata, pa rema tomu može se početi misa.

 Sv. Josip, 19. Marta

 Sv. Misa u Sv. Marka u Vrulji. Urani se ranije, da se ispovjede starci i starice ( uskrsna ispovijed. Možeš poći na konak da ti lakše bude radi ispovijedi starosti.

 Zapovjedni blagdan!

 Blagovijest – samo spomeni – ništa

 

Velika Nedilja

 Na Cvjetnu nedilju javi službe kroz Veliku nedilju.

  1. Na Veliku Sridu prid mrak: Jutarnja sa pohvalam iz Oficija Velike Nedilje (priredjen od F. P.Vlašić).

  1. Na Veliki Četvrtak ustani rano jer te čeka puno naroda za ispovid. Ako ranije počneš ispvidat moći ćeš početi Sv.Misu oko 9,00 sati. Ne pričešćuj nikoga prije Sv.Mise. priko mise pristupljaju, jer inače ako ih pričestih mnogi bi utekli kući.

– ostalo sve po misalu –

Popodne prid mrak kao broj 1.

  1. Na Veliki Petak počima služba .................... oko 8 ½ - sve po misalu.

Pri ljubljenju križa: najprije župnik sa svoja dva služitelja, dječaka školarca pridje na vrata crkve, izuje cipele, stane u crnim bječvama i trikrat diže se i klekne ( na vratima, na sred crkve i kod križa) pomolivši se pristupa k položenom Propelu na prvim stepenican oltara i poljubi klečeći Propelo i udjeli milostima za Sv. Grob Gospodinov u Jeruzalemu. Tako idu redom svi ostali najprije muški pa ženski i svi udjele milostinju. Sva milostinja tu skupljena šalje se odmah Biskup.ordinarijatu.

 Na Veliki Petak posli podne malo ranije nego prva dva dana jutarnja( off. tenebris). Za vrijeme Pohvala župnik se povlači u sakristiju da se sabere za „Govor Velikog Petka“.

 Moj naslidniče gledaj pripravit se dobro. Mnogo se je naroda skupilo. Valja da plačeš i ti i oni. Pri koncu okreni se Propelu, koje stoji na oltaru i pitaj oprost za grijehe svoje i tvog puka ...... pa nek se udostoji On sa svog uzvišenog Prestolja blagosloviti Sv.Oca Papu ....., našu državu ....., naše mjesto ......... itd.

Odmah iza propovijedi slijedi Procesija iz crkve preko ogranka ako je ljepo vrijeme, inače obavi u crkvi. Pri povratku u crkvu, na oltaru gdje je položeno bilo Svetotajstvo (Gospin oltar), okreni se sa Svetotajstvom prema puku – i pjevača 2 počimlju glasno-jasno da pjevaju: Ispovidajte se ..... sve do konca, a iza svakog retka puk odgovara : Jer je u vike milosrđe njegovo.

 Na svršetku svećenik prikriži sa Svetotajstvom i pohrani ga i tim večeras sve svršava.

 Za večer Velikog Petka sakuplja se nekoliko dana prije novac za rasvjetu ( bubice od petrolja) i prozori sa svjećam urešu. I crkva doprinaša za petrolij.

 Na Bilu Subotu

 Župnik oko 6 sati jutra ide u Čelinu da blagoslovi jaja, etc. Kad se vrati iz Čeline odmah počimlje službu prema Misalu.

 Posli podne ide sa remetom u Vrulju k crkvi Sv.Marka za blagoslov, onda u Dubočaj, pa u Mimica i napokon u Medića i vraća se oko 7 sati kući. Za blagoslove daju jaja, ko više, ko manje i budi zadovoljan jer mnoga sirota ne ima...

 Svi ovi blagoslovi obavljaju se u Koti, štoli, po rimskom ritualu oškropljenjem blagosl. Vodom i pokadinjen tamjanom.

  Uskrsnuće Gospodinovo

 Oko 6 sati ovi od Lokve donašaju u crkvu blagosloviti jaja, kruh, etc.

 Na 8 sati mala Misa. U slučaju da radi ružna vremena nije župnik mogao poći blagosloviti jaja na Bilu Subotu u Mimica, tada župnik pođe tamo oko 7 uri na kraju i tu blagoslovi i reče sv.Misu prvu, i odmah se vraća, da za 10 ½ sati počme pučku sv.Misu. Sila naroda se okuplja iz daljih komšiluka i triba ih čekati osobito ako se je ugledao preko „Počivala“ ili Čelina.

 Preko sv.Mise po običaju propovijed, čestitanje puku ... Iza sv.Mise Blagoslov sa Svetotajstvom: Samo Svetotajstvu dakle tomu....

 Posli podne ništa.

 Drugi dan Uskrsa

 Sv.Misa po običaju. Obično se čita poslanica: Oprosti

 Mali Uskrs

 Ako je slučajno bilo ružno vrijeme na Uskrs – onda obično dodje mnogo naroda iz udaljenih komšiluka pa treba propovijed udesiš tako da čuju, oni koji na Uskrs nisu mogli doći, o misteriju uskrsnuća etc.

 

 

DODATAK KOMENTARU EVANĐELJA

 

-razmišljanje o kulturi i umjetnosti

 

Kada se spominje riječ KULTURA, onda se najčešće misli na UMJETNOST. Ipak, postoji bitna razlika u primjeni ovih dviju riječi. Kultura je neizmjerno širi pojam od umjetnosti i nema obrasca prema kojem bi se umjetnost i kultura mogle uspoređivati.

 Stvari bi u tom smislu trebalo staviti na svoje mjesto: UMJETNOST BI TREBALA SLUŽITI KULTURI, odnosno, umjetnost bi trebala biti jedna kulturološka pomoć društvu koje bi umjetnošću oplemenjivalo duh i postale dodana vrijednost kulturi. No, je to baš tako?

 Za odgovoriti na ovo pitanje podsjetit ću Vas kako su mnogi čitajući podnaslov (razmišljanje o kulturi i umjetnosti) kazali u sebi “zar to nije jedno te isto?” Upravo ovakvo izjednačavanja kulture i umjetnosti predstavlja jedan kulturološki problem modernoga društva. Često u novinama ili u drugim sredstvima javnog informiranja nalazimo rubrike koje se naslove kao KULTURA. I u tim rubrikama nalazimo samo osvrte na UMJETNOST. Sada vas pitam, kada ne bi postojala neka kultura ophođenja, kultura hranjenja, kultura brige o prostoru, kultura …, i kada bi samo umjetnost ostala kultura, kakvu bismo kulturu imali?

 

Slijedom ovog razmišljanja pogledat ćemo opet u medije u rubrike vezane uz kulturu. Pored pristojnih sadržaja koje uistinu ljude obogaćuju, nerijetko nailazimo na posve neprimjere tekstove ili nailazimo na lijep govor o iznimno ružnim i prostim stvarima (izložbama, predstavama, koncertima,...). Pitamo se da li ona umjetnost koja je RUŽNA, PROSTA, RAZGOLIĆENA, BESTIJALNA PRIDONOSI KULUTRI ILI JE DEGRADIRA?

 

Drugim riječima, umjetnost koja ne pridonosi uzdizanju duha čovjeka, već ga uvodi u razvratno ponašanje, u grijeh, u zlo, koja ga uvodi u svijet ružne stvarnosti nikle iz duše nekog umjetnika opterećena nečim, je li ta umjetnost kultura ili nekultura?

 

Ako takvu umjetnost nazovemo kulturom, onda treba pored imena staviti i prezime: to je KULTURA ZLA, KULTURA ČOVJEKOVA PADA koja OSIROMAŠUJE DUŠU BACAJUĆI JE U PRLJAVŠTIVNU VLASTITOGA ZLA I JADA. Takva “kultura” stvara obrasce ponašanja koji degradiraju čovjekovo dostojanstvo i čovjek koji slijedi te obrasce ne može uživati u svom životu, već samo u onom što prihvaća s takvom nekulturom. To je pravo ime za jedan oblik izražavanja koji čovjeka degradira, pa makar on dolazio i od umjetnika.

  Zašto ovako govoriti o umjetnosti? Zar ona ne dodaje jedan “plus” životu?

 

Na umjetnost se može gledati iz raznih perspektiva. Dvije od njih su tematska i perspektiva autorova opusa. Kada se na umjetnost gleda iz pozicije teme koju neko djelo obrađuje, onda možemo kazati kako to djelo progovara o nečem kritički. Ipak, gledati samo na umjetnost preko jednog djela bilo bi pogrešno. Naime, svako umjetničko djelo ima svoga autora, i svako to djelo progovara umjesto njega. Za shvatiti autorov govor, treba gledati šire od jedne teme. Valja gledati na opus umjetnika.

 Kada bismo gledali na nečiju umjetnost samo preko tematike djela, to bi bilo kao da o jednoj debeloj knjizi progovaramo samo kada pročitamo predgovor te knjige. O toj knjizi ništa ne znamo.

Opus autora pokazuje KAKAV JE ON, I ŠTO SE KRIJE U NJEGOVIM MISLIMA: kakve su mu nakane, što ga je potaklo na djelo,... Drugim riječima, otkriva se AUTOROVA STVARNOST koja je ponekad usmjerena grijehom. Takva stvarnost NE MOŽE NIKOGA OPLEMENITI. Ovakav neselektivan pristup umjetnosti, te inzistiranje na tome da se umjetnost shvaća kao kultura, a ne kao suplement- dodatni i važni nutrijent jedne kulture- dovodi do antikulture. Dovodi nas do toga da se UMJETNOST KORISTI ZA STVARANJE JEDNE NASILNE, PERVERZNE I NELJUDSKE KULTURE koja podrazumijeva kako je dopušteno pljuvati po svakome, svakome ulaziti u život, kako je dozvoljeno raditi što god mi se prohtije pa makar to nekome uništilo život.

 Oni zagovornici ovakve antikulture ne shvaćaju (ili shvaćaju pa namjerno rade zlo) kako RAZARAJU ČOVJEKOVO BIĆE UVODEĆI ZLO U KULTURU DRUŠTVA. Jer čovjek koji prihvaća gore navedene kulturološke obrasce (dopušteno pljuvati po svakome, svakome ulaziti u život, dozvoljeno raditi što god mi se prohtije pa makar to nekome uništilo život) postaje SAMODOSTATAN, EGOISTA KOJEM NITKO NE TREBA I KOJI ŽIVI SAMO ZA SEBE. U takvu se društvu čovjek s vremenom osjeća sam unatoč činjenici da živi U DRUŠTVU. I na žalost, takvu čovjeku nitko ne može pomoći, jer njegova usamljenost- njegov je svijet. Zapravo, takvu čovjeku NEMA TKO POMOĆI- jer taj nema nikoga pored sebe i ne doživljava ozbiljno druge ljude.

 Volio bih da ovo razmišljanje bude poticaj umjetnicima da o svojoj umjetnosti razmišljaju drugačije. Oni su UMJETNICI, ARTISTI. To bi u nekim prošlim vremenima imalo drugačiji naziv: MAJSTORI ILI ZANATLIJE. Neka se ne izdižu svojom umjetnošću iznad života tražeći u njemu zlo i ružnoću koju će promovirati svojom umjetnošću. Neka njihova umjetnost bude DOPRINOS KULTURNOM BOLJITKU DRUŠTVA. Neka ne misle kako je umjetnost religija, već šansa za oplemenjivanje svijeta radom svojih ruku, preko kojeg progovara jedna dobra duša.

 Želja mi je također da ovo razmišljanje posluži svim drugima koji o umjetnosti ne znaju previše za shvatiti kako KULTURA I UMJETNOST NISU JEDNO TE ISTO; KAKO JE MOGUĆE DA UMJETNOST NE BUDE KULTURA, VEĆ NEKULUTRA, te da promišljaju trezveno o tome KAKVU UMJETNOST PRIHVATITI i dopustiti da ona izgrađuje, a ne razgrađuje vlastiti život.

 

 

NAŠI MALI JUNACI

 

Zasigurno znate kako je naša župa pravi rasadnik talenata. Ovaj članak nema za cilj nekoga od naših mladih na poseban način isticati, već podsjetiti sve one koji ovo pročitaju kako ima smisla ulagati u djecu. Kada budete u blizini ne ovih koje ćemo navesti u članku, već kada budete u blizini bilo kojeg od naše djece, sjetite se koliko su vrijedni I kako su oni pravi Božji dar za sve nas.

 

Kako nismo bili u mogućnosti dobiti podatke o svim "malim junacima", molimo sve one koji znaju za još ovakvih podviga da nam jave kako bismo ovaj spisak dopunili. Hvala Vam!

 

JURE KOVAČEVIĆ

  • županijsko natjecanje iz matematike- VI. mjesto
  • školsko natjecanje iz matematike- I. mjesto

VIKTORIA BULJEVIĆ

  • regionalno natjecanje- flauta- V. mjesto

IVONA BULJEVIĆ

  • državno natjecanje u zemljopisu- I. mjesto
  • županijsko natjecanje iz zemljopisa- I. mjesto
  • školsko natjecanje iz hrvatskog- I. mjesto
  • školsko natjecanje iz biologije- V. mjesto
  • školsko natjecanje iz matematike- I. mjesto

DUJE BAUK

  • županijsko natjecanje u povijesti- VII. mjesto
  • školsko najtecanje u povijesti II. mjesto

IVAN BANOVIĆ

  • županijski cross III. mjesto
  • školsko natjecanje iz matematike I. mjesto
  • školsko natjecanje iz povijesti III. mjesto

NIKOLINA KOVAČEVIĆ

  • školsko natjecanje iz hrvatskog I. mjesto
  • školsko natjecanje iz povijesti I. mjesto
  • školsko natjecanje iz biologije I. mjesto

ANTE BULJEVIĆ

  • županijsko natjecanje iz zemljopisa IV. mjesto
  • školsko natjecanje iz zemljopisa I. mjesto

IVANA GRANIĆ

  • školsko natjecanje iz biologije I. mjesto

ANI BULJEVIĆ

  • županijsko natjecanje iz latinskog VII. mjesto

VERONIKA BARTULOVIĆ

  • državno natjecanje iz latinskog VI. mjesto