Gal 3,23- 4,1-
(19) Čemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekršaja dok ne dođe potomstvo komu je namijenjeno obećanje; sastavljen je po anđelima preko posrednika. (20) Posrednika pak nema gdje je samo jedan. A Bog je jedan. (21) Zar je dakle Zakon protiv obećanja Božjih? Nipošto! Jer da je dan Zakon koji bi mogao oživljavati, pravednost bi doista proizlazila iz Zakona. (22) Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obećano dade onima koji vjeruju.
(23) Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo čuvani za vjeru koja se imala objaviti. (24) Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. (25) A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem. (26) Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. (27) Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. (28) Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! (29) Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.
#4Hoću reći: sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega: (2) pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac. (3) Tako i mi: dok bijasmo maloljetni, robovasmo počelima svijeta. (4) A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan (5) da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. (6) A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: "Abba! Oče!" (7) Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.
Ovaj tekst svetoga Pavla koristit će nam da pokušamo približiti smisao pojma DIJETE BOŽJE iz perspektive jednog kršćanina koji je bio Pavlov suvremenik. Uz to ćemo pokušati pojasniti zašto se često koriste izarazi ZARUČNIK ZA ISUSA, A ZARUČNICA ZA CRKVU.
PODLOŽNOST ZAKONU- NADZIRATELJU
Pavao se koristi rimskim običajima i zakonom rimskog prava kako bi pojasnio razliku vjere koja se primala po Abrahamu i Mojsiju, od vjere koju primismo po Kristu.
U Rimu je zakon propisivao potpunu podložnost djeteta ocu sve do vjenčanja. Dijete se poučavalo o svemu preko nadziratelja ili pedagoga. NADZIRATELJ JE BIO ROB koji je dijete pratio u svemu i poučavao ga ophođenju. Vodio je računa o tome da se DJETETU NE DOGODI NIŠTA, DA NE UPADNE U NEVOLJU (sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega: (2) pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac), ali o o tome KAKO SE DIJETE IMA PONAŠATI. U svemu je bio odgovoran za dijete.
U tom smislu, Pavao govori o MOJSIJEVU ZAKONU KAO O NADZIRATELJU VJERNIKA. Primivši vjeru po Abrahamu, VEJRNIK JE bio poput DJETETA kojem je POTREBAN NADZOR KAKO NE BI UPAO U PROBLEM. Tako je Zakon tu da bi NADZIRAO VJERNIKA DA NE UPADNE U GRIJEH.
Nadziratelj djeteta je rob kojeg je odredio OTAC DJETETA. Isto tako i ZAKON NIJE VRHUNAC SVEGA ŽIVOTA VJERNIKA, VEĆ JE ZAKON DAN OD BOGA OCA vjernicima kako ne bi padali u grijeh i kako bi se brzo vraćali na pravi put.
Da bi se dijete oslobodilo tutorstva oca i steklo PRAVO GRAĐANSTVA, onda je bilo potrebno VJENČATI DIJETE. Tek vjenčanjem se stjecalo pravo građanstva, a MLADIĆ ILI DJEVOJKA SU BILI OSLOBAĐANI PODLOŽNOSTI RODITELJU.
Ovo je razlog zbog kojeg se stalno govori o ISUSU KAO ZARUČNIKU KOJI SE VJENČAJE SA CRKVOM- ZARUČNICOM. Naime, Isus je bio podložnostian Zakonu kao i svi Židovi. Stoga Pavao i veli kako “kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan”. No, Bog nije poslao svoga Sina da ostane Zakonu podložan, već da sve one koji su svoje živote upravljali Zakonom OSLOBODI OD TUTORSTVA ZAKONA: “da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo.” Drugim riječima, cilj Isusova dolaska ovamo jest NOVO SINOVSTVO KOJE SA SOBOM DONOSI NOVU BAŠTINU. Naime, sinovstvo “pod tutorom”, pod nadzirateljem, NE DONOSI BAŠTINU SA SOBOM, jer onaj koji je još uvijek pod paskom nadziratelja određena od oca, taj po zakonu (rimskom) ne prima baštine. Baština se sa oca na sina prenosi tek ŽENIDBOM, KOJE MIJENJA SINOVSKI OBLIK- SIN, KOJI JE PRIJE BIO POPUT ROBA (sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega: pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac), sada POSTAJE SLOBODNIM ČOVJEKOM I BAŠTINIKOM- STJEČE PRAVO NA OČEVU BAŠTINU. Potrebno je vjenčanjem osloboditi se tutorstva i steći pravo na baštinu.
KRŠTENJE KAO NOVO RAĐANJE OD ZARUČNICE
Mi postajemo SINOVI ILI DJECA BOŽJA PO KRŠTENJU. Upravo to KRŠTENJE nam otkriva kako ULAZIMO MEĐU BAŠTINIKE. Naime, mi po svom rođenju postajemo NEČIJA DJECA- djeca svojih roditelja. Isus nam je otvorio vrata Božje baštine, a to je VJEČNI ŽIVOT. Otvorio nam je time što je nas POSVOJIO KRŠTENJEM- krštenjem postajemo KRISTOVI- KRŠĆANI. U krštenju, Sin izlijeva svoga Duha- DUHA SINOVSTVA BOŽJEG NA NAS, i po tom Duhu postajemo DJECA ISTOG OCA. Isus želi da ŽIVIMO U NJEGOVU DUHU- DUHU DJECE BOŽJE. Živjeti u “nečijem duhu” zapravo znači PONAŠATI SE POPUT OSOBE O ČIJEM DUHU JE RIJEČ.
No, ono što je nama KRŠTENJE, Isusu je KRIŽ. Naime, kada se KRSTIMO, onda se krstimo U MUKU I SMRT ISUSOVU KAKO BISMO ZADOBILI BAŠTINU- USKRSNUĆE ZA ŽIVOT VJEČNI. Stoga, KRŠTENJEM SE OSLOBAĐAMO TUTORSTVA STAROG ZAKONA, STAROG ZAVJETA. Krštenje znači oslobođenje nadziratelja i ulazak u baštinu. Ipak, u baštinu ULAZIMO PREKO KRISTA- preko njegova Križa. Možemo kazati kako ulazimo kao POSINJENI BAŠTINICI. Jer, da nema Isusa, pristupati baštini ne bismo mogli na ovaj način.
Rekli smo ranije, kako je, prema rimskom zakonu sin u baštinu ulazio VJENČANJEM. Vjenčanje mijenja stanje spram zakona, ali i spram baštine očeve. Često za Isusa Krista koristimo izraz ZARUČNIK. Uostalom, sam Isus o sebi govori kao o Zaručniku. Kada su farizeji pitali zašto njegovi učenici ne poste odgovorio im je: “Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!” (Mk 2,19-20).
ZARUČNIK
Zaručnik je Krist, i On je taj koji je oslobođen “nadziratelja”, oslobođen Zakona. On je sebe prikazao VEĆIM OD ZAKONA premda mu je bio podložan. Tumačio je Zakon kao onaj koji ima vlast, kao onaj koji je Zakon i donio. Ipak, odbržavao je sve zakonske odredbe.
Za razliku od drugih, Isus nije trebao biti podložan Zakonu. Mladići koji su imali “tutora” NISU PLAĆALI POREZA- to je umjesto njih činio otac. Drugim riječima, ti su mladići u određenom smislu bili izuzeti od Zakona. Sukladno tome, NI ISUS NE BI TREBAO PLAĆATI HRAMSKI POREZ, JER JE SIN BOŽJI- nelogično je da sin plaća porez ocu. Isus je na tom primjeru pojasnio kako se na Njega ne odnose zakonske odredbe, već ih on DRAGOVLJNO VRŠI JER ŽELI VRŠITI VOLJU OCA NEBESKOG. O otme čitamo u Matejevu evanđelju: “Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: "Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?" "Plaća", odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: "Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?" Kad on odgovori: "Od tuđih!", reče mu Isus: "Sinovi su, dakle, oslobođeni. Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se." (Mt 17,224-27).
Isus se DRAGOVOLJNO PODLOŽIO ZAKONU kako bi NAS OSLOBODIO ZAKONA. Sam je svoje OSLOBOĐENJE PLATIO SVOJIM ŽIVOTOM. Isusa je od Mojsijeva zakona mogao osloboditi samo Otac. No, Otac je na nebesima. Stoga je na zemlji trebalo osloboditi ga se na drugi način. Isus je PREDAO SEBE U SMRT DA SE OSOBODI ZAKONA, JER ZAKON JE OBVEZIVAO ŽIDOVA DO SMRTI. Stoga, SMRT JE ZNAČILA OSOBOĐENJE OD ZAKONA.
VJENČANJE I ZARUČNICA
Što je onda s VJENČANJEM po kojem se prima baština? Zaručnik je SLOBODAN od tutorstva Zakona, i sada je potrebno vjenčati se sa Zaručnicom. ZARUČNICA JE CRKVA KOJA JE TRAJNO VEZALA UZ ISUSA KRISTA. ONA ĆE RAĐATI KRŠTENJEM SVE ONE KOJI VIŠE NEĆE BITI PODLOŽNI ZAKONU MOJSIJA, VEĆ ĆE BITI SLOBODNA DJECA BOŽJA. Zaručnica se počinje stvarati od Marije i Apostola, prvih ljudi koji stoje uz Križ, i upravo ISPOD KRIŽA KREĆE NOVA SVADBA, U KOJOJ ĆE SE BLAGOVATI ONO ŠTO S KRIŽA DOĐE: TIJELO I KRV KRISTOVA.
Isus Krist nas je svojom smrću na Križu oslobodio obaveza prema Starom Zavjetu. On želi da se razvijamo kao SLOBODNI LJUDI, da baštinu Oca nebeskog primamo po Crkvi- po Majci. I taj dio priče je za prve kršćane bio razumljiviji nego nama, jer su prvi kršćani bili Židovi, koji su znali kako je za prenošenje židovstva ključna bila ženska- majčinska linija. Tko je imao majku Židovku automatski je smatran židovom. Slično je primjenjivo na kršćanstvo- tko ima Crkvu za Majku-kršćanin je, ali i baštinik Majčina Zaručnika.
