DAROVI DUHA SVETOGA
U želji da približimo “Velikog Neznanca”, Duha Svetoga svima koji ga u svom srcu žele, pokušat ćemo progovoriti malo o DAROVIMA kojima nas Duh pohodi. Sedam je darova:
Dar razuma, znanja, mudrosti, savjeta, pobožnosti, jakosti, dar straha Božjeg. Katekizam Katoličke Crkve ih opisuje kao TRAJNA RASPOLOŽENJA KOJA ČOVJEKA ČINE POSLUŠNIM POTICAJIMA DUHA SVETOGA.
DAR JAKOSTI
Najprije ćemo se malo prisjetiti darova o kojima smo već pisali:
DAR RAZUMA daje nam kao božansko osjetilo za razlučivanje onoga nadnaravnog što postoji u svijetu. Drugim riječima, pomoću ovog dara uzdiže se naša spoznaja tako da shvaćamo jasnije vjeru, ali ne samo teorijski, već shvaćamo kako se ta vjera živi u svijetu. Prepoznajemo dakle sve ono u životu što je oblikovano vjerom.
DAR ZNANJA je nadnaravno raspoloženje duše po kojem ona sudjeluje u samome Božjem znanju, otkrivajući odnose koji postoje između svega stvorenoga I Stvoritelja, te u kojoj mjeri I smislu, služe konačnome čovjekovu cilju. Ovaj dar pomaže čovjeku da spozna kako su sve stvorene stvari kao znakovi koji vode do Stvoritelja. Ovaj dar uzdiže našu spoznaju tako da možemo raspoznati ono što ga dovodi do Boga I ono što ga od Boga odvaja.
DAR MUDROSTI također je dar koji se tiče naše spoznaje. U daru razuma, naša se spoznaja oblikuje vjerom pa prepoznajemo ono u stvorenjima što se tiče vjere. Kod drugog dara, znanja, naša se spoznaja oblikuje Božjim znanjem koje pomaže raspoznavati znakove oko sebe koji nas Bogu vode. U daru mudrosti naša se spoznaja oblikuje LJUBAVLJU.
DAROM SAVJETA Duh Sveti usavršava djela krjeposti razboritosti glede DONOŠENJA ODLUKA. Tako pomaže nama da RAZABEREMO ŠTO JE DOBRO, A ŠTO NIJE DOBRO KAKO BISMO ISPRAVNO ODLUČILI ZA NAS u nekoj stvari. Pri tom, savjet Duha pomaže da shvatimo ne samo što je dobro, a što je zlo, već I da IZABEREMO ISPRAVNA, ČESTITA, POŠTENA SREDSTVA kojima ćemo se koristiti za postizanje cilja ili realizaciju naših odluka. Dar savjeta pomaže očuvati ispravnu savjest bez izobličenja, jer ako smo poslučćni svjetlima I savjetima koje od Duha primamo, taj isti Duh će rasvijetliti našu savjest, pri čemu duša koja tako prima milost ne uzmiče niti se opravdava pred pogreškama I grijesima, nego reagira skrušeno, s velikom boli što je Boga uvrijedila. Tako jedna duša Bogu vjerna može sa sigurnošću primjenjivati moralne norme bez da se prepušta ljudskim obzirima.
DAR POBOŽNOSTI potiče u nama sinovski stav koji nam ulijeva sigurnost u Božju pomoć u svemu što radimo. Tako, sigurni da nas Bog gleda I pazi, možemo RADOSNO ŽIVJETI bez obzira na sve neugodnosti koje nas spopadnu. Dijete Božje zna da ni jedna loša stvar koja nas snađe nije za naše uništenje, već ima dublji smisao u Božjoj Providnosti, te vodi bilo nas, bilo nekog drugog ka većem dobru; ka SPASENJU. Dar pobožnosti potiče nas da se s velikim potštovanjem opdhodimo prema onima koji nas okružuju. Potaknuti ovim osjećajima, uvijek ćemo druge prosiđivati s dobrohotnošću koja proizlazi iz našeg sinovstva, a Duh će nam pomagati OPRAŠTATI uvrijede, osobito one bolne.
Sada ćemo razmišljati o još jednom daru kojim nas obogaćuje Duha Sveti. To je DAR JAKOSTI I već na prvi pogled stvar se čini jasnom: ovaj dar donosi nam novu snagu za svladavanje teškoća. Uistinu, događa se da po ovom daru bivamo “obučeni u silu odozgor” kako veli sveti Pavao. Ta sila Duha jača nas da SVLADAMO ZAPRIJEKE na koje nailazimo u DUHOVNOJ BORBI.
O kakvom je svaldavanju zaprijeka riječ? Govoreći o DARU SAVJETA kazali smo kako nam Duh pomaže da razaberemo što je dobro I da DONESEMO DOBRU ODLUKU O NEKOM DJELOVANJU ILI O NEČEM VAŽNOM. Dobre odluke su najčešće JAKO TEŠKE ODLUKE koje nam ponekad ulijevaju strah u kosti I donose nesigurnost. Kako bismo to prevladali; kako bismo taj strah I tu nesigurnost “prelomili” u sebi, Duh Sveti nas jača svojom snagom. Dakle, na prvom mjestu, snaga nam je potrebna da bi DONIJELI ISPRAVNU ODLUKU, jer ispravne odluke često se protive mišljenju većine ili načinu na koji živi sredina u kojoj obitavamo. U tom smislu, ODLUČITI SE ZA NEŠTO ŠTO NIJE UOBIČAJENO, ALI JE ISPRAVNO I DOBRO, uvodi nas u NUTARNJE BORBE U KOJIMA TREBAMO POBIJEDITI SEBE.
Druga je stvar kada donesemo odluku. Premda smo se odlučili za nešto ispravno, to sada treba I PROVESTI U DJELO. Opet se javlja isti problem nesigurnosti I straha, pa čovjek sebi postavlja niz pitanja koja mu I nisu potrebna. Kada smo govorili o DARU POBOŽNOSTI, onda smo pričali kako se tim darom stvara SINOVSKI ODNOS PUN POUZDANJA U BOGA. Taj odnos se stvori, ali ga treba utjeloviti u svom životu, a u toj točki nastaju isti problemi kao I kod donošenja ispravne odluke. Potrebna nam je DODATNA SNAGA DA BI SE POSVE OSLONILI NA BOGA U SVOM DJELOVANJU.
Dar savjeta u nama stvara RASPOLOŽENJE PO KOJEM DONOSIMO ISPRAVNU ODLUKU; dar pobožnosti u nama stvara RASPOLOŽENJE PO KOJEM SEBE I DRUGE SHVAĆAMO KAO SINOVE BOŽJE koji se mogu osloniti na Boga, DAR JAKOSTI NAM POMAŽE DA TO ŠTO SE U NAMA STVORILO OVIM DAROVIMA PRETOČIMO U ŽIVOT; da uspijemo realizirati dobre odluke, te da se u toj realizaciji bez straha oslonimo na Božju pomoć.
Duša ganuta ovim darom, ne pouzdaje se u vlastite snage, jer nitko više od nje, ako je PONIZNA, nije svjestan njezine vlastite slabosti I nesposobnosti da izvede dokraja zadatak posvećenja samoga sebe, kao I plan za koji ju je Gospodin predodredio u ovome životu (…) Prepustimo li Tješitelju svoj život, naša sigurnost neće imati granica.Tada ćemo potpuno shvatiti da Gospodin izabire “neplemenite svijeta I prezrene (…) da nijedan smrtnik ne bi sebe hvalio pred Bogom”, I da traži od svoje djece SAMO DOBRU VOLJU da sa SVOJE STRANE UČINE ONO ŠTO MOGU kako bi On ostvario čudesa milosti I milosrđa (F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, str. 299, 300).
Krijepost jakosti u nama jača ODLUČNOST da ono što je Bog u nama započeo bude I dovršeno. Ovom krijeposti SVAKODNEVNO POBJEĐUJEMO SEBE, svoje hirove, sebičnosti, udobnosti. Ovaj nas dar jača da svladamo otpor prema izvršavanju dužnsoti koje su teške ili nam nisu po volji, da se suočimo I sa zaprijekama tuđih života, da strpljivo podnosimo bolest, da ustrajemo u dnevnom poslu, da budemo postojani u apostolatu, podnosimo svako protivljenje s vedrinom I nadnaravnim duhom.
Ovim darom lakše mrtvimo vlastite želje za samodokazivanjem pred drugima, pa se polako učimo raditi sve samozatajno bez da za sebe tražimo ikakve zasluge. Pomoću ovog dara svladat ćemo vlastite nestrpljivosti, ali I netrpeljivosti. Moći ćemo sebe svladati u odnosu na druge koji nam nisu po volji, pa ćemo se ljubazno ophoditi s njima. Više ćemo voditi raučuna o drugim ljudima, jer ćemo polako sebe stavljati u drugi plan, nećemo biti zaokupljeni sobom I vlastitim problemima. Prestat ćemo žaliti same sebe što će nam pomoći da nastavimo živjeti prihvaćajući stanje u koejm se nalazimo shvaćajući kako I ono ima smisla u Božjem planu. To će nam omogućiti da nam život ide dalje, a ne da se zaustavi I paralizira zbog neke tegobe.
Nije rijetkost da su tegobe koje nas spopadaju plod napasti koje idu za tim da čovjeka “zaustave” u normalnom življenju, da mu unesu nesigurnost u sebe I strah od života, te nepovjerenje u Boga I njegovu svesrdnu pomoć. Dar jakosti pomaže da se to svlada, sa pobijedimo vlastitu MLAKOST U DJELOVANJU.
Na polju apostolata, često se BOJIMO Ili NEMAMO SNAGE GOVORITI O ŽIVOTNIM SITUACIJAMA KRŠĆANSKIM JEZIKOM, već radije prihvaćamo “govor svijeta” kako sebe ne bi kompromitirali pred drugima. Dar jakosti pomaže da do kraja I u ovim naizgled banalnim situacijama budemo kršćani, da na jednostavan način SVJEDOČIMO za onog u kojeg vjerujemo.
Za ovaj dar potrebna je PONIZNOST I MOLITVA ČOVJEKA KOJI PRIHVAĆA VLASTITE SLABOSTI. Pored toga, potrebno se utjecati Bogu u SAKRAMENTIMA: krizma nas ojačava za borbu, pričest svakodnevno obnavlja snagu, ispovijed nas jača protiv grijeha I iskušenja, a posljednja pomast snaži za posljednju bitku, onu u kojoj se odlučuje o vječnsoti zauvijek.
Osvrnemo li se malo na ove darove, shvatit ćemo kako se oni daju onima koji su SPREMNI PODNOSITI, KOJI SPREMNO PRIHVAĆAJU SVOJE KRIŽEVE I NOSEĆI IH SVAKODNEVNO, TRUDE SE UZVRAĆATI NA DAROVE SVOJIM ISKRENIM KRŠĆANSKIM ŽIVOTOM.
