Mt 18, 1-5
U ono vrijeme: Pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: “Tko je dakle najveći u kraljevstvu nebeskom?” On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče: “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.”
Gospodin uzima DIJETE kao model osobe koja želi u kraljevstvo nebesko. Kada to čini razmišlja o nekome tko je JEDNOSTAVAN U SVOJOJ DUŠI tko je PONIZAN, TKO JE PRIVRŽEN SVOJIM RODITELJIMA I SLUŠA IH U SVEMU, TKO SEBE NE GURA U PRVI PLAN, I TKO JE U SVMEU ZADOVOLJAN SA MALIM RADOSTIMA KOJE SU MU NAGRADA ZA ONO ŠTO JE NAPRAVIO. O tome govori sveti Ivan Pavao II na Audijenciji od 02.studenoga 2005.: “Jasno je kako je bezuvjetno potrebno postati kao dijete malo i ponizno da bi se ušlo u kraljevstvo nebesko! Isus ne misli pri tom na to da se čovjek bavi besmislenim djetinjaraijama, ili da ostane u neznanju zadovoljan sobom, ili da bude neosjetljiv na probleme svoga vremena. Naprotiv! Stavlja dijete pred apostole kao model za ulazak u kraljevstvo nebesko, ne na simboličan način, već zbog onog što svako dijete nosi u sebi.
Prije svega dijete je NEVINO, i to je prvi uvjet ulaska u kraljevstvo koji zahtijeva djelovanje milosti, a za to je potrebna nevinost sačuvana ili obnovljena, isključenje grijeha, koji je uvijek jedan čin ponosa ili egoizma.
Dijete ŽIVI OD VJERE I POUZDANJA U SVOJE RODITELJE i u svemu se prepušta onim akoji ga vode kroz život i koji ga vole. Na isti se način kršćanin treba prepuštati Kristu i Crkvi. Velika je opasnot pri tom OHOLOST. Isus inzistira na vrlini PONIZNOSTI, zato je se pred Beskonačnim ne može biti nego ponizan, što je ujedno znak inteligencije i radosna života.
Konačno, dijete se ZADOVOLJAVA S MALIM stvarima koja ga čine sretnim; jedan mali uspjeh, jedna dobra zasluđena nagrada, jedna pohvala; sve to može uzradovati dijete.”
Zašto Gospodin uzima djecu kao model osobe koji može ući u kraljevstvo? Uzima jer su DJECA po svojim osobinama najbliža ANĐELIMA: jednostavna, ponizna, nevina, žive od povjerenja i oslanjanja na roditeljem, zadovoljavaju se s malim radostima,... Na sličan način anđeli žive. To su OSOBE jedinstvene po svemu, baš kao što je i svaki čovjek jedinstven i ne postoji isti drugi čovjek. Njihovo je biće DUHOVNO, što znači da NEMAJU TIJELA, osobine su kao u DJETETA.
Ono što karakterizira anđele, jest njihova potpuna PODLOŽNOST BOGU. Oni se Bogu stavljaju u službu cijelim svojim bićem oslanjanjući se u svemu na Gospodina, baš kao što se mala djeca oslanjaju na roditelje. Pri tom ne gube ništa od svoje slobode, već je upravo suprotno, UVEĆAVAJU VEĆOM POSLUŠNOŠĆU. Naime, anđeli su bića koja imaju jedno BOLJE RAZUMIJEVANJE DOBRA NEČIJEG ŽIVOTA. To kao da mogu vidjeti puno dalje u horizont od nas. I ne samo da vide dalje od nas, već shvaćaju detaljnije ono što je na horizontu. Kada jedna čovjek razumije POSLJEDICE NEKOG ČINA, puno lakše odlučuje o svojem postupanju. Anđeli razumiju puno dublje i puno detaljnije sve posljedice koje nekim činom mogu biti izazvane. Stoga, usmjereni samo na vršenje Božje volje, oni prijanjaju uviejk uz ono što je DOBRO.
U tom RAZUMIJEVANJU STVARI postoji razlika između anđela. Oni koji su najbliže Bogu, primaju izravnu pomoć ili spoznaju od Boga. Tu spoznaju, prema svetom Tomi Akvinskom (Usp. Summa Thelogica I, q. 113, a.2) anđeli prenose jedni na druge, od onih koji su bliže Bogu na one koji su dalje od Njega i koji su usmjereni ljudima. Postoji dakle RAZLIKA između anđela koja se očituje njihovim službama: isti su po naravi, ali nemaju svi iste spoznaje, jer im u konačnici za njihove službe nisu potrebne takve potpune spoznaje.
Osobita je služba anđela čuvara koji se svakom čovjeku pridodjeljue po rođenju, bez obzira na vjeru. Ova služba anđela čuvara na poseban način odražava LJUBAV BOGA PREMA ČOVJEKU. Naime, svaki čovjek prima anđela čuvara od Boga i Bog pri tom ne pravi razlike. U tom smislu kršćani su privilegirani, jer osim anđela čuvara imaju sakramente koji na poseban način djeluju U ČOVJEKU. Ili kako kaže sveti Toma: “Sigurno je kako blagodati darovane od Boga čovjeku kao kršćaninu bivaju primljene u trenutku krštenja, kao što je mogućnost primanja Pričesti i slične druge mogućnosti. Ipak, Bog čovjeku daje primjerenu pomoć sukladno njegovoj racionalnoj naravi i daje mu je od trenutka njegova rođenja kada prima i svoju ljudsku narav. Sukladno kazanome, pomoć anđela čuvara pripada drugoj klasi pomoći od Boga. Dakle, od trenutka rođenja čovjek ima svoga anđela čuvara” (Sv. Toma, Summa Thelogica I, q. 113, a.5)
Shvatimo li ovo ispravno razumjet ćemo kako nam Bog svima daje veliku pomoć u pratnji jedne osobe koja se bavi SAMO NAMA I CIJELI SVOJ ŽIVOT POSVEĆEN JE NAMA. Više od anđeoske pomoći je izravna Božja milost primana po sakramentima.
Anđeli čuvari samo brinu o nama. Cijeli naš život nas prate i vide sve dobro i sve loše što činimo. Na našem životnom putu nastoje nam POMOĆI DA SVOJ ŽIVOT USMEJRAVAMO BOGU. Pomoć od njih stiže nam na razne načine i uglavnom nam pomaže u razlučivanju dobra i zla u našem postupanju, te odabiru dobra u svojim postupcima. Malo ćemo pokušati približiti djelovanje anđela čuvara služeći se naukom svetog Tome Akvinskog.
Veli sveti Toma kako anđeli čuvari djeluju sukladno našoj naravi, bez da utječu na nas i našu slobodu mijenjajući stvari u naravi, već tako da daju poticaje prema kojima ćemo sami SHVATITI ŠTO JE ISPRAVNO I ODLUČITI SE ZA TO. Tako, od anđela dobivamo poticaje po kojima ŽELIMO neko dobro koje sami možda nismo ni primjetili. Zapravo, anđeo nam učini privlačnim neko dobro u toj mjeri da ga sami poželimo napraviti. U tom smislu anđeo “može probuditi ljubav stvorenja prema Bogu uvjeravanjem” (Sv. Toma, Summa Thelogica I, q. 106, a.2).
Svako biće nam predstavlja po sebi dio Božje dobrote koju trebamo prepoznati. Zapravo, sve stvoreno od sebe nas komunicira preko dobra ili dobrote koju nosi u sebi. Zadatak anđela jest da nam tu dobrotu približe u mjeri da je shvatimo i poželimo (Usp. Summa Thelogica I, q. 106, a.4). Nekada je pri tom potrebno dati poticaj našoj inteligenciji, osvijetliti je kako kaže sveti Toma, na način da SHVATI ISTINU O STVARIMA KOJE ČOVJEKA PRIBLIŽAVAJU BOGU. Tako naše shvaćanje dobiva pomoć preko stvari i svijeta koje nas okružuju na način da anđeli u njima “rasvjetljuju” ono najbolje u stvarima i pojmovima kako bismo shvatili dublji smisao njihova postojanja. Tako se “ljudsko shvaćanje, koje je inferiornije, pomaže anđeoskim” (Sv. Toma, Summa Thelogica I, q. 111, a.1).
Uvjeren u dobro koje je pred njima, čovjek mora učiniti jedan napor volje kako bi se tom dobru približio, učinio ono što je ispravno. Za takvo je što potrebna impuls izvana. Potrebno je PROBUDITI ŽELJU za nečim, a to je moguće samo ako nam je nešto PRIVLAČNO. I tu pomažu anđeli djelovanjem u stvorenom koje nam čine privlačnim i potiču u nama tako želje za nečim što inače ne bismo shvaćali kao dobro i poželjno.
Slično biva sa maštom. Anđel neće utjecati na našu maštu; neće je mijenjati tako da u nju utisne slike koje do tada nisu postojale, već potiče maštu da pronađe slike koju su već u čovjeku i koje su mu na dobro; da iz svoje memorije izvuče jedno iskustvo koje je korisno za njega u tom trenutku. Tako anđeo SUGERIRA, SAVJETUJE ČOVJEKA VODEĆI GA PREMA ONOME ŠTO JE DOBRO ZA NJEGA. Ova pomoć u mašti može doći i u snu. Može doći i kao vizija u kojoj će iz sjećanja isplivati sve ono potrebno za neki trenutak, ali ćemo s tim dobiti i objašnjenje svega, jer će i razum dobiti poticaj preko slika iz sjećanja (Usporedi, Sv. Toma, Summa Thelogica I, q. 111, a.3).
Anđeo dakle neće mijenjati nas iznutra ni izvana, već nastoji dati POTICAJ DUHU I ŽELJAMA ČOVJEKA KAKO BI ČOVJEK POSVE SLOBODAN ODLUČIO UČINITI NEKO DOBRO. Drugim riječima, anđeo na jedan poseban način savjetuje, pojašanjava, približava istinu, osnažuje i bodri duh na putu prema dobru, prema Bogu.
Ono što je bitno za nas jest da anđeo nikada neće napustiti čovjeka. Može se udaljiti od njega ako čovjek izrijekom odbija svako dobro u svom životu, ali napustiti ga neće. Cilj ove anđeoske pomoći dovesti čovjeka k Bogu. “Ponekad se anđeo udalji od čovjeka, ali nikada ga ne napušta u svojem čuvanju. Jer s neba zna što čovjeka čeka pa mu nije potrebno poticati ga na pružanje pomoći, već uvijek stoji blizu čovjeka u slučaju da mu je pomoć potrebna” (Sveti Toma Akvinski, Summa Thelogica I, q. 113, a.6)
