Što je Sveti Gral? Kako je povezan sa Svetim Kaležom?

 

Izraz "Gral" dolazi od kasnolatinskog gradale ili gratalis, koja proizlazi iz klasičnog latinskog krater, jelo. U viteškim knjigama srednjeg vijeka, podrazumijevalo se da je Gral vreća ili šalica u kojoj je Isus posvetio svoju krv na Posljednjoj večeri, a koristio ju je Josip iz Arimateje prilikom prikupljanja krvi i vode koja je bila prolivena kod pranja Isusova tijela.

 

ROMANTIČNE PRIČE O GRALU

 

U srednjovjekovnim romantičnim pričama, jedna od legendi je govorila da su Gral Josip iz Arimateje i njegovi sljedbenici donijeli u Glastonbury. On je okupio zajednicu čuvara relikvija, koja se kasnije povezala s Templarima. Lako je moguće da ova legenda potječe iz Walesa, inspirirana drevnim latinskim izvorima poput „Djela Pilatova“ apokrifnog djela iz 5. stoljeća. U vrijeme kralja Arthura , potraga za Gralom bila je najviša duhovna potraga.

 

Za Chretiena, autora Percevala, Perceval je kralj koji mora razriješiti pitanje Svetoga Grala. Za druge francuske autore, poput Malorija, Galahad je predvodnik vitezova Grala, premda Perceval i Bors u Arturovoj smrti razriješavaju to pitanje.

 

Gral je postao dragocjeni kamen neko vrijeme čuvan od anđela. Tada je povjeren na čuvanje Vitezovima Reda Svetoga Grala i njihovom vođi, Kralju Grala.

 

Svake godine, na Veliki Petak, golubica silazi s Neba i, nakon postavljanja hostije na kamenu, ona obnavlja svoju snagu i svoje tajanstvene sile, koja komunicira vječnu mladost i zadovoljava sve želje za hranom i pićem.

 

Svako malo, natpisi na kamenu otkrivaju onoga tko je bio pozvan na vječno blaženstvo u dvorac Grala u Munsalvaesche (Mons salvationis).

 

TRADICIJE POVEZANE S GRALOM

 

Ova legenda je povezana s kaležom kojeg je Isus koristio na Posljednjoj večeri i postoji nekoliko drevnih tradicija – u biti su tri.

 

Najstarija datira iz 7 st., govori da je anglosaksonski hodočasnik, dok je bio u Crkvi Svetog Groba u Jeruzalemu, vidio i dotaknuo Kalež koji je Isus koristio. Izrađen je od lima, te ima dvije ručke.

 

Druga tradicija kaže da je to kalež - sacro catino – koji je smješten u katedrali sv. Lorenza u Genovi. To je zelenkasta posuda, izgleda kao zdjela, donijeta u Genovu u 12. stoljeću od strane križara.

 

Prema trećoj tradiciji, kalež Posljednje večere nalazi se u katedrali u Valenciji te se slavi kao Sveti kalež.

 

To je šalica tamne boje od poludragog kamena (agata) koju je sv. Petar odnio u Rim, te su je koristili njegovi nasljednici sve do trećeg stoljeća. Za vrijeme progona predana je sv. Lorenzu na čuvanje koji ju je odnio u Huescu (sjeverna Španjolska). Nakon što je premještana po raznim mjestima u provinciji Aragon, prenesena je u Valenciju u 15 stoljeću.

 

  • Juan Chapa