KAKVA JE RAZLIKA IZMEĐU ANĐELA I ARKANĐELA?

 

Riječ „anđeo” širok je pojam, dok se „arkanđeo” odnosi na poseban red anđela kojima su povjereni posebni zadaci od Boga.

 

PIŠE: Phillip Coslosky, preneseno iz Aleteia

 

Anđeli su očaravajuća duhovna bića koja pobuđuju maštu kako kršćana tako i nekršćana. Mnogi su ipak zbunjeni riječnikom koji se odnosi na anđele, posebice kada su u pitanju dva pojma: anđeo i arkanđeo.

 

Kakva je razlika?

 

Prije svega, rijč „anđeo” potječe iz latinskog angelus, što prevodimo kao „Božji glasnik.” Latinski izraz nalzi korijen u grčkom ἄγγελος ángelos, što odgovara hebrejskoj riječi mal’ākh, odnosno „glasnik,” ili „poslanik” ili „odabranik.” Katekizam Katoličke Crkve opisuje ih ovako:

 

„Sveti Augustin u vezi s njima kaže: »Riječ anđeo označuje službu, a ne narav. Pitaš kako se zove ta narav? – Duh. Pitaš za službu? – Anđeo. Duh je po onome što jest, anđeo po onome što čini.«168U cijelom svome biću anđeli su sluge i vjesnici Božji. Budući da »neprestano gledaju lice Oca mojega koji je na nebesima« (Mt 18, 10), oni su moćni »izvršitelji njegovih naredaba, poslušni riječi njegovoj« (Ps 103, 20).330Kao čisto duhovni stvorovi anđeli imaju razum i volju: oni su osobna169 i besmrtna170 stvorenja. Po savršenstvu nadilaze sva vidljiva stvorenja. O tome svjedoči sjaj njihove slave.” (KKC, 329)

 

 

 

Riječ „anđeo”, pojednostavljeno shvaćeno označava više ono što ta bića RADE, nego što ta bića JESU. Anđeli o kojima pišemo uglavnom su GLASNICI koji u Svetom Pismu uviejk donose neku vijest vezanu uz Božje planove.

 

Istovremeno, koristimo zajednički naziv „anđeli” za imenovati one anđele koji djeluju u dodiru s ljudima, poput ANĐELA ČUVARA. Oni se smatraju najnižim korom anđela u tradicionalnoj hijerarhiji.

 

Kada se koristi naziv „arkanđeol,” uzima se riječ sa prefiksom „ark” koji se odnosi na nekoga koji djeluje sa „viših” pozicija. Tako, jedan „ark-anđeo” nije ništa drugo nego, recimo nekakv „viši glasnik” u Božjoj hijerarhiji.

 

Ovi anđeli, unatoč višoj poziciji u hijerahiji, djeluju na nižim razinama. Oni su poput „drugog nižeg ranga” (najniži- anđeli čuvari, potom arkanđeli). Vjeruje se kako ova dva najniža razreda anđela jedini djeluju u dodiru s ljudima.

 

Arkanđelima se također povjeravaju najvažnije poruke koje se imaju dostaviti ljudima. Tako primjerice sveti Gabrijel donosi Mariji vijest kako će roditi Mesiju.

 

Sve u svemu, i anđeli i arkanđeli ostaju otajstovo ljudima, i relatino malo znamo o njima. Bog je otkrio samo mali dio o anđelima preko Biblije, a sve ostalo je interpretacija Crkve.

 

 

 

 

 

DODATAK IZ KATEKIZMA:

 

 

 

Članak o korovima anđela u nebu donio je jednu stvar koju je potrebno razjasniti. Autor članka naglasio je kako je razdioba anđela pripada prostoru TUMAČENJA Crkve, ali kako NIJE riječ o DOGMI. To znači kako je nauk o RAZDIOBI ANĐELA nešto što je učiteljstvo Crkve uređivalo sukladno svojim spoznajama tijekom stoljeća temeljem tradicije i Svetoga Pisma. No, NIJE RIJEČ O DOGMI što otvara mogućnost da je uredba anđeoskog djelovanja u svijetu drugačija od naših razmišljanja.

 

 

 

Ipak, kako netko ne bi pomislio da je priča o anđelima otvorena, Katekizam donosi slijedeće:

 

 

 

„Postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto pismo obično naziva anđelima, vjerska je istina. Svjedočanstvo Pisma o tome je jasno kao što je i predaja jednodušna.” (KKC 329).

 

 

 

Drugim riječima možemo govoriti o uredbi njihova života na jedan ili drugi način, ali NJIHOVO JE POSTOJANJE NEUPITNO. Zato Katekizam o njima govori sa sigurnošću ovim riječima:

 

 

 

„Krist je središte anđeoskog svijeta. Anđeli su njegovi: »Kad Sin čovječji dođe u slavi, i svi anđeli njegovi s njime« (Mt 25, 31). Njegovi su jer su stvoreni po njemu i za njega: »U njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno« (Kol 1, 16). Još su više njegovi jer ih on čini glasnicima svoga spasenjskog nauma: »Svi ti, nisu li služnički duhovi, što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?« (Heb 1, 14)” (KKC, 331).

 

 

 

„Sve tamo od stvaranja svijeta i tijekom cijele povijesti spasenja, anđeli najavljuju izdaleka ili izbliza spasenje i služe ostvarenju božanskognauma: oni zatvaraju raj zemaljski, zaštićuju Lota, spašavaju Hagaru i njeno dijete, zaustavljaju Abrahamovu ruku; Zakon se priopćuje »preko anđela«, oni vode Božji narod, najavljuju rođenja i pozive, oni su uz proroke; to su samo neki primjeri. Konačno anđeo Gabriel navješćuje rođenje Preteče i samoga Isusa.” (Isto, 332)

 

 

 

„Od utjelovljenja do uzašašća život utjelovljene Riječi okružen je anđeoskim klanjanjem i službom. Kad Bog »uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji« (Heb 1, 6). Njihov hvalospjev kod Kristova rođenja nije prestao odzvanjati u crkvenoj pohvali: »Slava Bogu na visini« (Lk 2, 14). Oni zaštićuju Isusovo djetinjstvo, služe mu u pustinji, krijepe ga u smrtnoj borbi, kad bi ga bili mogli spasiti iz neprijateljske ruke kao negda Izraela. Anđeli su i blagovjesnici: navješćuju radosnu vijest o Kristovu utjelovljenju i o uskrsnuću. Oni će na Kristovu povratku, koji navješćuju, biti prisutni u službi njegova suda.” (Isto, 333)

 

 

 

„Isto tako cio crkveni život uživa tajnovitu i moćnu anđeosku pomoć.”(Isto, 334)

 

 

 

„U liturgiji Crkva se sjedinjuje s anđelima da se klanja triput svetom Bogu. Ona zaziva njihovu pomoć, (kao u molitvi »U raj poveli te anđeli – u Redu sprovoda), ili još u »Kerubinskom himnu« bizantske liturgije), a posebno slavi spomen nekih anđela (Svetoga Mihaela, svetoga Gabriela, svetoga Rafaela i Anđela Čuvara).”(Isto, 335)

 

 

 

„Već od svojega početka pa do smrti ljudski je život okružen njihovom zaštitom i zagovorom. »Nitko se neće protiviti tome da svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život.« Već na zemlji kršćanski život po vjeri sudjeluje u blaženom društvu s anđelima i ljudima koji su sjedinjeni u Bogu.”(Isto, 336)