Koliko je star bio Josip u vrijeme Isusova rođenja?

 

Je on bio neki stari udovac ili snažni mladić?

 

O Josipu se u Svetom Psimu ne piše previše. On je jednostavno prikazan kao „Marijin suprug”, „tesar”, i kao „pravednik” koji je iščekivao Radosnu vijest. Nigdje se u Pismu ne spominju ni njegova dob, niti godine u kojima je umro.

 

Ipak, neke stare tradicije pomažu osvijetliti ovo pitanje, nudeći moguće odgovore.

 

Tradicija o svetom Josipu kao starcu

 

Uobičajeni prikaz svetog Josipa u Pravoslavlju donosi nam jednog starca oženjenog s Djevicom Marijom. Prije nego je doveo Mariju u svoj dom, Josip je, prema toj tradiciji, već bio oženjen, a sa ženom koja je umrla imao je nekoliko djece. Ova se tradicija oslanja na dio evanđelja u kojem se ta „djeca” nazivaju Isusovom „braćom”.

 

U šestom stoljeću, tekst nazvan „Povijest Josipa tesara” postao je okosnicom ove treadicije po kojoj je sveti Josip bio stariji čovjek, ali pun maldenačkog duha:

 

Ovaj je stari čovjek, polako uvećavao broj godina na zemlji dostigavši najzad duboku starost. Nije međutim oslabio u svom poslu, niti mu je vid oslabio, a ni zube nije izgubio. U pameti je također, cijelog svog života ostao staložen, ali je poput mladića uvijek u svom poslu pokazivao silinu mladenaštva, a njegovo je tijelo bilo pošteđeno boli. Njegov je život potom, u svemu trajao otprilike sto i jedanaest godina, a njegova se starost produljila do krajnjih granica.

 

Josip kao mladić

 

Postoji i drugačija tradicija podržana učiteljstvom Crkve i povijeničarima po kojoj je Josip bio mladić, vjerojatno možda i tinejdžer. Na Međunarodnom institutu za Marijanska istraživanja (International Marian Research Institute) tvrde: „Vjerujemo kako su Marija i Josip bili oboje mladđi od svadeset godina, odnosno kako su imali najviše šesnaest do osamnaest godina. Ovo je bila mjera za zaručništvo u Židova” (Marija je zasigurno bila mlađa dvije do četiri godine od Josipa; op. autora).

 

Časni sluga Fulton Sheen dijeli ovo mišljenje u djelu „Prva ljubav svijeta”: „Josip je vjerojatno bio mlad i jak čovjek, spretan, sportskih sposobnosti, zgodan, čist i čestit, discipliniran, jednom riječju, naočit,... radio je kao tesar, izrađujući klupe,... On nije bio čovjek na zalasku svoga života, ali nije bio ni na početku, jer je vrcao os energije, snage i kontoliranih osjećaja”.

 

Ova teorija se oslanja na dugo putovanje Svete Obitelji koje se dogodilo u vrijeme Isusova rođenja. Najprije je to bilo iz Nazareta u Betlehem, potom iz Betlehema u Egipat. Teško je zamisliti kako bi Josip kao starac poduzeo takav pothvat vodeći sa sobom Mariju i Isusa u stranu i nepoznatu zemlju.

 

Što god od ovog bila istina, Josip je bio „samo čovjek” koji je napravio sve kako bi zaštitio Mariju i Isusa i pružio im sve potrebno za život. Pokazao je kako ima veliko srce iz kojeg se izlijevala nježnost i briga za Mariju i Isusa- iz kojeg je istjecala silna ljubav prema njima.